|
Čim je sunce granulo (još prošli vikend) pospremila sam čizme na sigurno mjesto, na donju policu u ormaru . Nadam se da ih više neću morati vaditi. Doduše, ovaj tjedan najavljuju neke nebuloze od vremena ali neka čizme samo ostanu tamo gdje jesu. 
Za kišu se ne bojim, kišobrana imam dovoljno (1 kupila, 3 dobila) , pa neki stoje u uredu, a neki doma, tako da ga ne moram stalno nosati sa sobom kad je prognoza loša.
Prošla sam godine gubila kišobrane, u kratkom razmaku 2 komada. Ostavila sam ih negdje u dućanu. Za jednog čak znam i gdje ali je i onako bio prastar pa sam zaključila da mi se ne isplati vraćati po njega.
A ove zime sam gubila rukavice, tako da sam sezonu počela sa 4 para, a završila na 2 . I baš sam izgubila dvoje najdraže. Jedne kožne , koje sam dobila za rođendan. Držala sam ih u krilu kad sam ušla u auto i zaboravila da su tamo kad sam izlazila na semaforu, tako da su vjerojatno završile na cesti, dobro pregažene 
A druge , sa lažnim krznom oko zapešća su mi najrpije jedno jutro ostale na sjedalu u autobusu ali ih je kolegica spazila na vrijeme , tako da sam bile spašene. Ali ne zadugo, samo do popodneva kada sam nešto kupovala u trafici i doma shvatila da je jedna ispala iz torbe. Bilo mi je očito suđeno da ostanem bez njih.
Nešto izgubiš a nešto ti se vrati, pa sam tako prošli vikend srela prijateljicu iz Slovenije koju nisam vidjela sigurno više od 10 godina. Obično smo se čule oko rođendana (mog ili njenog) i znala sam preko njenih roditelja koji su u kontaktu sa mojima što se s njom događa ali mi se nismo srele. Zanimljivo je kako s nekim ljudima vrijeme ne predstavlja nikakvu prepreku, brbljale smo kao da se viđamo stalno. Ili kao što je ona u mailu napisala - kao u dobra stara vremena. 
|