Kuhinja, jučer nakon ručka, sjedimo mužić i ja, Vito naveliko crta u dnevnoj sobi.
„Kaj me tak gledaš ?“
„Imaš lijepe oči.“
„Oooo , rijetko takve stvari čujem od tebe“
„Pa baš imaš lijepe oči….ili si se tak dobro našminkala“
„Tak svejedno ak je efekt takav kakav je“
Malo iza toga dođe Vito „Mama, to ti je nova majica“.
„Ma ne, to sam kupila dok si ti još bio beba“
Al' je rijetko obučem , ni sama ne znam zašto , jer mi baš ta zelena boja dobro stoji uz kosu i ten. A jučer sam je iskombinirala sa zelenom ogrlicom krupnog kamenja koja ju je dodatno podigla tako da je vjerojatno sveukupni dojam bio kao da je nešto novo.
A i općenito se osjeća da su ljudi živnuli nakon duge zime pa zamjećuju i komentiraju nečiju odjeću, parfem, boju kose itd.
Valjda ćemo se napokon izvući iz zimske uniformiranosti crno, sivo, smeđe.
Post je objavljen 17.03.2010. u 08:36 sati.