|
E to je bila brzinska organizacija. Kad sam kretala na godišnji, sve je bilo maglovito. Nije se znalo hoće li mužić dobiti slobodne dane, ni točan datum istih, a o rezervaciji smještaja još i manje. I financijska konstrukcija je bila nategnuta al na kraju je sve ispalo da bolje nije moglo.
Preko noći je dogovorio godišnji a bogme i preko noći našao smještaj. Išli smo na Korčulu ,naravno  .
Prvi dan godišnjeg samo samo jurcala s jednog kraja grada na drugi jer sam imalal zacrtanih hrpu obaveza. Drugi dan smo Vito i ja otišli vlakom do bake i dede , a mužić ostao raditi. Vratili se već u srijedu (deda nas je dovezao) jer se u četvrtak išlo put juga.
Pakirala sam se svakako. Mužić spakira sebe i kojekave potrepštine, a ja Vitu i sebe. A kak sam to popdone još hopsala kojekuda i speglala hrpu veša, za svoje pakiranje jednostavno nisam imala snage, pa se ujutro digla ranije i spakriala svega i svačega što je trebalo i još više što nije trebalo. Baš smo na povratku ustanovili kak smo nosili puno, puno previše stvari jer smo cijelo vrijeme bili u onom što nam je bilo najugodnije, dakle 4,5 kombincije.
U apartmanu je čovjek i onako skoro ko' doma. Već smo prošle godine ustanovili da odustajemo od hotela jer nam je premalo jedna soba i mali balkon, a stalne parade sa restoranom nam idu na živce.
Mužić je našao apartman (preko interneta) na fenomenalnom mjestu, odmah uz more, 2 minute do plaže gdje je super za djecu.. Bolje nismo mogli pogoditi. Cijena jako, jako prihvatljiva. Baš smo se čudili kak je tak povoljno.A sve sa prijavom , dakle ništa na crno.
Imali smo veliku, dobro opremljenu kuhinju, kupaonica standarno mala ali dovoljna, spavaću sobu , Vito svoju sobu, veliku terasu i kameno dvorište. Nedostatak bi možda bio stari namještaj iz nekih davnih vremena i nepostojanje klime ali nama to nije smetalo. I onako je to stara kamena kuća sa zidovima debelim oko 70 cm pa ima prirodnu klimatiazaciju, a i uz more uvijek nešto puše, pa ako je baš jako vruće sjedneš na terasu ili dvorište i rashladiš se.
Terasa je bila pravo blago, ništa ljepše nego sjediti ujutro, piti kavu i gledati u more, brodice, galebove. Ma divota.
Imali smo vrlo laganini ritam. odmah ujutro bi skuhali ručak, nikakvo veliko nakuhavanje ali ni ništa konzervirano. Sve na maslinovom ulju, puno povrća, nešto mesa (ribu smo jeli vani) , koja juhica, razne salate.
Pa s noge na nogu lagano 2 minutice do plaže, kad nam je postalo prevruće natrag u apartman, ručak i kolektivno spavanje. Popodne opet do plaže, ostali skoro pa zadnji, nešto lagano za večeru, što je kome pasalo, spremanje i izlazak.
Imali smo lijepu šetnju do centra, obići cijeli zaljev . Autom nismo išli jer je problem parking, a ima i mala brodica koja ima rutu do centra pa smo ponekad išlii s njom, nakon što je tatici dosadilo nosati sina na povrtaku jer su njega jako bolile noge i više nije mogao.
Bez izlazaka ništa, dečko se tako naviknuo da je sinoć silom htio van, pa mu nikak objasniti da je ljetovanje gotovo i da nema više nakon kupanja spremanja za van, nego za krevet.
nastavak slijedi...
|