petak, 28.08.2009.

"UP" ; fado itd.



Ovaj smo crtić odgledali u kinu. Više je za odrasle nego djecu ali animacija je tako dobra da su i djeca uživala. Bilo nas je malo u kinu, jedva desetak , vjerojatno zbog termina, subota 11,00 ujutro.
Ne znam zašto su ga preveli „nebesa“ al dobro. Vito ga zove – onaj sa balonima sretan. Uvijek ga nakon filma pitam da li mu se svidjelo, što mu se svidjelo i koji mu se najviše sviđa od onih što smo gledali u kinou a on ih nabroji sve smijeh
Do jeseni kada počne kazališna sezona dane provodimo po igralištima i parkovima. Na onom ispred zgrade se vratila gotovo sva njegova ekipa pa je sad veselo. Vito je ovih par dana kod bake i dede , jer ne želi više ići u jaslice, čeka da krene u veliki vrtić, yes 1.9. A svi me klinci svaki dan kad me vide pitaju „a di ti je Vitoooo? A kad će doći ?“.
Njegova mala prijateljica (koja više voli sjediti meni u krilu nego se igrati ) me neki dan pitala kad sam se vraćala doma „a kud sada ideš?"
„Doma“
„Pa onda dođi na igalište“rofl
Ahaaaa svakako, jedva dočekala da jednu večer mogu provesti doma., solo naughty.
Mužić je radio do kasno navečer tako da sam stvarno solirala. Pa sam ga htjela iznenaditi jednim jednostavnim francuskim kolačem. Al sam se spustila još južnije.
Kopala sam po dvd-eima tražeći „The Secret“ koji mi je frendica još davno poslala al nekako mi iz kojekakvih razloga nikada nije došao na red rolleyes. Nedavno sam pročitala knjigu, pa je sada idealna prilika do pogledam i film. Našla sam ga negdje na dnu hrpe ali još uvijek čeka da ga stavim u komp jer sam kopajući našla 3 cd fada cerek, aaaa, pa si to pustila i uživala. Na kraju sam napravila portugalski kolač kojeg zovem portugalska rožata jer je princip isti, samo su sastojci mrvicu drugačiji. Ide malo meda, malo brašna, a posuda u kojoj se peče / kuha (u kupelji u pećnici, jednom sam stavila taj recept al mi se ne da kopati po arhivi smijeh) se namaže maslinovim ulje. A ja sam imala djevičansko sa dodatkom naranče što se idealno stopilo sa kolačem.
I tako su mužića dočekali zvuci fada i topla, drhtava „rožata“ koja se topila u ustima. Komentar je bio „mrak je…“ fino kiss
Samo nam je malo porta ili madeira falilo, eh smijeh
- 12:56 - Tvoje rijeýi ( 14 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 24.08.2009.

sa kopna i mora



Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Sve je fotkano mobitelom tako da su fotke isključivo emotivne vrijednosti.
- 11:18 - Tvoje rijeýi ( 8 komentara) - Tvoj papir - #

ponedjeljak, 17.08.2009.

ljetovanje II dio

Image and video hosting by TinyPic
Ovo nam je bio pogled sa terase...

I tamo i natrag smo išli starom cestom . Nismo od onih koji oo cilja moraju doći najbržim putem, sat vremena dulje ne znači nam previše. A i kad bih npr prošla kroz Otavice, rodno mjesto Ivana Meštrovića da nismo sada prošli, jer smo od Knina išli prema Klisu do Splita, ne preko Sinja kao što je uobičajeno. Cesta odlična i prazna. Nema stresa zbog luđaka koji moraju jurcati. Nama je važno da stignemo na trajekt cca 2 sata prije isplovljavanja, pa ostavimo auto u redu, prošetamo Splitom, odemo na ručak , pa na sladoled u Bobisa. Ovaj put smo ga morali jesti hodajući jer je dečko stalno morao đirati po rivi da mu slučajno koji brod ne bi promakao . nut
I u Luci smo gotovo svaku večer morali u doček trajekta, pa gledati kao auti ulaze i izlaze, nama malo dosadno al njemu silno zanimljivo. No zato je bio strpljiv u nekim stvarima koje su nama bile zanimljive. Cijeli koncert (klapa Maestral) je odsjedio i odslušao mirno iako mu je bilo pomalo dosadno pri kraju što je za jednog trogodišnjaka super thumbup.
Na Olivera nismo išli jer nismo neki fanovi, 2 sata mi je za njega malo previše iako jako volim neke njegove stvari. I onako smo sve čuli na našoj terasi. Koliko sam čula na plaži Lučani su bili bijesni zbog cijena ulaznica, ipak je on njihov pa su očekivali malo niže cijene.
Viti su se najviše sviđala događanja tipa „trtajunska gusarska noć“ i „zeje na tabak“ (tradicionalno 1.kolovoza u V.Luci), red pučke hrane, red pučke muzike (dalamatinske) i velika gužva.
Mužić je bio na promociji „Luškog libra“ pa si jedan primjerak i kupio onda mi drugo jutro čitao neke priče . Između ostalog i o njegovoj lozi koji su uz Dragojeviće bili prvi stanovnici Vela Luke, doselili još u 16 stoljeću.

Svakog ljeta điramo po Korčuli al ovaj put smo se uglavili u Luci i samo jedan dan otišli do Lumbarde na plažu Bilin žal. Ovaj put nam je bilo nekako previše pijeska iako ništa više nego prethodnih godina smijeh . Nikako isprati sve to sa sebe. A i to je jedini put da smo se malo zarešali (osim Vite, on je stalno bio pod faktorom 50 ili 30) jer smo kao bili u hladu, pa pirkalo, pa u restoran na ručak, pa stalno ti se čini da nisi na suncu, a kad tamo – sve lagano zateže. Tako da je barem bilo neke koristi od silne kozmetike koju sam neselektivno ponijela, srećom gotovo pa sve uputnim pakiranjima ili testere.
Mislili smo jedan dan na kupanje na Ošjak , drugi dan na Proizd, ima brodica nekoliko puta dnevno. Čak smo planirali i trajketom na Lastovo isto samo na jedan dan al nam se na kraju nije dalo, kao na Ošjaku nije još za Vitu, previše stijena, na Proizdu nema hlada, a za Lastovo – kako će spavati preko dana, bit će nervozan itd. Zapravo smo bili totalno opušteni i nije nam se štrapaciralo zijev.

Vito i more, eh, nešto ga neće dalmatinski geni po tom pitanju zubo. Prošlih se godina barem sa mnom htio kupati, sada mu se ni ja nisam smjela približiti, samo dokle on hoće. U more se bacio samo u najmanjem plićaku .A da nismo nosili svu moguću opremu ne bih ništa rekla , imao je i gumeni brodić i šlauf i rukaviće. Samo se sa jednom lokalnom curicom usudio dublje u more (to dublje znaći do struka).
Utješno nam je bilo što unuk od rođaka koji je 2 dana stariji od njega ne želi u more ni pod razno, a živi u Luci.
Stalno je imao probleme sa stopalima, ako nije bio neki žulj onda je razbio palac ili neki drug prst. Oblozi i flasteri su bili svakodnevno u opticaju (podznak Djevice, voli se liječiti rofl).

Malo smo se družili sa rođacima, samo smo u jednoj oficijelnoj posjeti bili, to nam je bilo taman i onako smo gotovo pa sve sreli navečer u šetnji s jednog kraja Luke na drugi. One koje nismo željeli sresti nismo ni sreli.
Zapalili smo svijeće na groblju, pokazali Viti gdje je dida, njemu sviću nismo zapalili (ružna storija) jer je stalno pitao kad ćemo kod njega .

Odmorili smo se kao nikad, baš napunili baterije, a umjesto suvenira donijeli maslinovo ulje, vino, lovor , tako da nas Koručula stalno prat sretani.
- 15:00 - Tvoje rijeýi ( 7 komentara) - Tvoj papir - #

nedjelja, 09.08.2009.

vratili se s juga

E to je bila brzinska organizacija. Kad sam kretala na godišnji, sve je bilo maglovito. Nije se znalo hoće li mužić dobiti slobodne dane, ni točan datum istih, a o rezervaciji smještaja još i manje. I financijska konstrukcija je bila nategnuta al na kraju je sve ispalo da bolje nije moglo.
Preko noći je dogovorio godišnji a bogme i preko noći našao smještaj. Išli smo na Korčulu ,naravno cerek.
Prvi dan godišnjeg samo samo jurcala s jednog kraja grada na drugi jer sam imalal zacrtanih hrpu obaveza. Drugi dan smo Vito i ja otišli vlakom do bake i dede , a mužić ostao raditi. Vratili se već u srijedu (deda nas je dovezao) jer se u četvrtak išlo put juga.
Pakirala sam se svakako. Mužić spakira sebe i kojekave potrepštine, a ja Vitu i sebe. A kak sam to popdone još hopsala kojekuda i speglala hrpu veša, za svoje pakiranje jednostavno nisam imala snage, pa se ujutro digla ranije i spakriala svega i svačega što je trebalo i još više što nije trebalo. Baš smo na povratku ustanovili kak smo nosili puno, puno previše stvari jer smo cijelo vrijeme bili u onom što nam je bilo najugodnije, dakle 4,5 kombincije.
U apartmanu je čovjek i onako skoro ko' doma. Već smo prošle godine ustanovili da odustajemo od hotela jer nam je premalo jedna soba i mali balkon, a stalne parade sa restoranom nam idu na živce.
Mužić je našao apartman (preko interneta) na fenomenalnom mjestu, odmah uz more, 2 minute do plaže gdje je super za djecu.. Bolje nismo mogli pogoditi. Cijena jako, jako prihvatljiva. Baš smo se čudili kak je tak povoljno.A sve sa prijavom , dakle ništa na crno.
Imali smo veliku, dobro opremljenu kuhinju, kupaonica standarno mala ali dovoljna, spavaću sobu , Vito svoju sobu, veliku terasu i kameno dvorište. Nedostatak bi možda bio stari namještaj iz nekih davnih vremena i nepostojanje klime ali nama to nije smetalo. I onako je to stara kamena kuća sa zidovima debelim oko 70 cm pa ima prirodnu klimatiazaciju, a i uz more uvijek nešto puše, pa ako je baš jako vruće sjedneš na terasu ili dvorište i rashladiš se.
Terasa je bila pravo blago, ništa ljepše nego sjediti ujutro, piti kavu i gledati u more, brodice, galebove. Ma divota.
Imali smo vrlo laganini ritam. odmah ujutro bi skuhali ručak, nikakvo veliko nakuhavanje ali ni ništa konzervirano. Sve na maslinovom ulju, puno povrća, nešto mesa (ribu smo jeli vani) , koja juhica, razne salate.
Pa s noge na nogu lagano 2 minutice do plaže, kad nam je postalo prevruće natrag u apartman, ručak i kolektivno spavanje. Popodne opet do plaže, ostali skoro pa zadnji, nešto lagano za večeru, što je kome pasalo, spremanje i izlazak.
Imali smo lijepu šetnju do centra, obići cijeli zaljev . Autom nismo išli jer je problem parking, a ima i mala brodica koja ima rutu do centra pa smo ponekad išlii s njom, nakon što je tatici dosadilo nosati sina na povrtaku jer su njega jako bolile noge i više nije mogao.
Bez izlazaka ništa, dečko se tako naviknuo da je sinoć silom htio van, pa mu nikak objasniti da je ljetovanje gotovo i da nema više nakon kupanja spremanja za van, nego za krevet.

nastavak slijedi...
- 17:19 - Tvoje rijeýi ( 9 komentara) - Tvoj papir - #