Stvarno sam zrela za godišnji, živci su tanki, teško podnosim muške ispade grintanja, nervoze, psovanja itd.
Mali:
Od 5 odlazaka sa igrališta, barem 3 prođu u histeričnom vikanju kroz suze „ja bi još bio na igalištu, hoću biti još, hoću još“. Tako i sinoć, deračinaaaaa do neba iako je prošlo pola 9 navečer, dakle krajnje vrijeme da idemo doma, okupamo se , večeramo i u krpe.
U vrtiću 2x vani na dvorištu i cijelo popodne vani al' ne, nije dosta. Nema veza kaj dođemo prvi, moramo ostati koliko i oni koji dođu sat vremena nakon nas. A ja umorna, na nogama od 5 ujutro.
Kupa se kao glumica, u velikoj kadi punoj pjene sa brodićima, žapcem i patkom, pa to trajeeee.
A onda večera , koja isto trajeeee, al' to sam prepustila tatici, jednostavno sam se zavalila u dnevnu sobi i pustila ih da u kuhinji rade što hoće.
Zaspao je relativno brzo, oko 10...Iako je i to prekasno s obzirom da se ovaj tjedan diže u 6 ujutro. Jutros je kad sam ga budila rekao „ali ja bi još spavao“
„Znam ali moraš se dignuti, mama i tata idu na posao a ti u vrtić“
„Ali bit ću umoran“
Objašnjavanja da se upravo zbog toga treba ranije navečer u krevet ne razumije ili se pravi da ne razumije. Odnosno od ujutro do navečer sigurno zaboravi .
Veliki:
Eeee on isto ne bi išao dovoljno rano u krevet, nego gleda neki mračan film (mjesto radnje Sibiri) KOJI JE VEĆ JEDNOM GLEDAO , do ponoći. Ja naravno spavam. Ali me probudio sav nabrijan jer nam kuhinjski bojler vodi neki svoj život u posljednje vrijeme, pa je jučer zaprijetio eksplozijom i trebalo ga je iskopčati iz struje. Eeee, al kak je bojler sakriven u ormariću ispod sudopera zajedno sa svim pripadajućim cijevima i kablom za struju , do utičnice se naravno treba zavlačiti i provlačiti kroz kojekakve prepreke. Idealno u ponoć dok svi spavaju . Nije se to moglo popodne ili navečer kad smo svi budni, pa da mu mogu pomoći što mu pomoći treba. Ne. Ajmo sve sami i ajmo pizditi.
I onda je još i voda curila jer nije dobro stegnuo sifon, ma divota jedna . Ni svađati mi se nije dalo, pustila sam ga da pizdi i popila neku biljnu tbl za smirenje, a ni od nje nisam mogla bog zna kako brzo zaspati, osobito ne na rubu krevet kamo sam se odmakla jer smo se izbjegavali dodirnuti. A inače se oplete oko mene rukama i nogama .
Pomirili smo se uz prvu jutarnju kavu.
A ni muška ekipa na poslu nije baš bajnog raspoloženja. Jedan je rekao da su ga grizli komarci cijelu noć pa nije dobre volje. Baš. Mora da su bili neki ogromni ili ih je bilo cijelo jato.
|