Champs-Elysees

Sasvim uobičajen vikend, osim što je svekrva slavila rođendan.
Tortu joj je napravio sin .
Situacija sa istom u subotu navečer djelovala je katastrofalno.
Čujem psovanje iz kuhinje, dođem, a on sjedi i gleda u tri krpe razmrvljenog tijesta .
„Daj pogle, sve se raspalo dok sam rezao, kaj da radim ?!“
Nisam imala pametan prijedlog. Za novo tijesto nije bilo više dovoljno oraha, dućani zatvoreni.
Raditi nešto deseto mu se nije dalo, na kraju je rekao da će je pokušati nekako zakrpati.
Za otprilike 45 minuta torta je izgleda besprijekorno . Ne znam kako mu je to uspjelo…
Ne zna ni on kako to da se tijesto raspalo, jer je tu istu radio za Vitin rođendan i bilo je sve OK
Za svaki slučaj je rekao da će je on rezati, te vrući nož te ovo i ono, a na kraju se i rezala savršeno i ni na koji način nije bilo vidljivo da je krpana
.
Svjećice su izostale iako je Vito rekao „mojamo uzeti siječice za jodendan, da baka puuuuše“