|
Malo tko, osim ako nije strastveni navijač, a tko živi blizu u stadiona - voli nogomet. Meni se svaki put kad je važna utakmica diže kosa na glavi  .
Dnevno kretanje treba prilagoditi početku utakmice, inače nema parkinga ispred zgrade. Tako sam i jučer rekla mužu da se sa izleta moramo vratiti do 5, jer je u 8 tekma. Došli smo u vrijeme kad je parkinga bilo ko u priči  Sat vremena kasnije sam peglajući gledala kroz prozor razne pokušaje i načine uparkiravanja, svega tu ima, samo što na dječje igralište ne uđu, a i to bi da mogu od klupa.
Navijači – divljaci.   
Vito je bio sa tatom na igralištu ,a i djeca iz okolnih zgrada. Raspojasane horde navijača prolaze,najčešći prizor je piva u ruci. I baš se vole sjesti na klupice dječjeg igrališta. U mojoj ulici su dva dječja igrališta i nekoliko školskih igrališta, uvijek se hrpetine njih zadržavaju tu, opijaju i divljaju. Al policije nema , jer što, policija važno stoji naslonjena na kombije na Zvonimirovoj i Maksimirskoj, tam gdje navijači samo prođu  .
U jednom trenu čujem galamu, pogledam kroz prozor, hrpa huligana trči, flaše lete okolo. Skoro sam nazvalapoliciju ali nisam.
I sve čekam sad će mužić doći s Vitom doma. Neeee, oni su došli doma kad je tekma već debelo počela i prepričavali mi situaciju  .
Bilo je njih jedno 60, prevrnuli sve koševe za smeće na igralištu, divljali, poslije je (ipak) od nekud došla policija pa trčali huligani i policija za njima. Ne znam dal su kojeg ulovili.
Da su iz susjedne zgrade odmah otišli sa djecom doma „al mi smo ostali“ ; Vito, njegov najbolji prijatelj i pametni tata, njih trojica  .
Nije da huligani prijete nekom okolo nego se šoraju međusobno al pri tome ne paze kud lete flaše i ostali predmeti.
Na kraju balade smo još i vatromet gledali direktno iz kreveta. Vito je bio sav ushićen.
E da, u srijedu, kad su igrali Dinamo-Hajduk cijelo popodne je iznad kvarta letio helikopter, policijski i nije bilo nerada. Zašto sada nije bilo bolje osiguranje ?!?!
|