Champs-Elysees

Neki dan idemo iz vrtića doma, pješke, bio je krasan dan za šetnju.
Pričamo kako je bilo u vrtiću, što su radili, malo pričamo, malo samo hodamo,
djednom Vito zastane „mama, pogledaj oblak“.
Živjeti ovdje i sada, u tom trenutku, osvrnuti se na svijet oko sebe,
bez prošli i budućnosti u mislima,
to valjda još samo djeca znaju.

Vito uvijek vrijedno vadi stvari iz dućana i pomaže pospremati.
Nije još do sada ništa razbio, zdrobio ni prolio .
Tako je i sinoć odmah dograbio vrećicu koju je tata donio.
Pa vadi i usput nešto prokomentira.
Na red su došli i petit beurre keksi ,
a on kaže „Keksi. Tata imaš preko dosta keksa“
To je njegov izraz za previše.