|
Vito je prošli tjedan bio kod bake i dede, a danas krenuo ponovo u jaslice tak da samo tek jutros saznali za sutrašnji „maskenbal“. Rekla je teta da su oni premali za maske (logično) i da neka ima neku „krpu“, valjda kostim, šešir ili već nešto.
A ja kažem mužu da je najjednostavnije da ga našminka sutra ujutro (on ga ovaj tjedan vodi u jaslice), kao što ga je nacrtala jučer teta u Samoboru. Masku nije htio staviti na lice, ali nacrtati se dao. Napravila mu je mačje brkove i crveni nosić, pa tak ga može i on sutra. Umjesto boja za lice može poslužiti i moja šminka, pa crvenu točkicu na nosiću napravi sa ružem, a brkove nacrta olovkom za oči. Da ne, da on to ne zna. Stvarno teška „umjetnost“ 
I sad popodne moram smisliti u što da ga zamaskiram, a da to ne bude standardni kostim Spidermana ili nečeg sličnog iz dućana. Ni ne znam da li bi to htio obuči.
Jučer ga se u Samoboru maškare nisu previše dojmile. Išli smo prijepodne, jeeeedva našli mjesto za parking kad nam je već prisjelo kruženje. A i oni isto, da ne mogu napraviti javnu garažu ili parking, svatko bi radije platio nego kružio pola sata  .
Više od maskenbala mu se svidio luna-park i vožnja vlakićem i autićima. Tata je iz vlakića izašao malo blijed  Vito oduševljen, a ja smrznuta čekala da njih dvojica završe vožnje.
Poslije smo još i zašli u krivu ulicu, a auta nigdje. Meni je odmah bilo čudno kad nismo prešli cestu nego krenuli ravno al si mislim, on ima dobru orijentaciju pa valjda se meni nešto pomiješalo . Ovaj put ne. Doduše, nismo bili jedini, jedna žena kraj koje smo prošli je nekome pričala da nema pojma gdje Eto i uz malom gradu se čovjek može izgubiti  .
Iz drugog pokušaja smo ipak uspješno došli do auta.
A Vito se najviše veseli maškarama koje zvone na vrata i pjevaju.
Update
Upravo se tata vratio iz jaslica. Vito sav oduševljen što je Kuhar, a i teta da je baš originalan. Ideja je moja, jer se i onak voli umatati u pregače, grabi kuhaču , tak da sad ima tatinu kuharsku kapu na glavi (iz Pariza molim lijepo  ), tatinu pravu kuharsku pregaču i največu kuhaču koju imamo doma. Nadam se samo da neće nikog opaliti s njom.
Jučer smo popodne za svaki slučaj nakon jaslica krenuli u potragu za nečim drugim ali mu se ništa nije sviđalo. Prvo je krenuo fantazirati da će biti lovac  i da hoće pištolj. A na moje da u našoj kući neće biti pištolja, pušaka ni bilo kakvog drugog oružja (nije bilo ni do sada) nije bio oduševljen, dapače, krenule su krokodilske suze ali majka je bila nepopustljiva. Prebacila sam temu na bombone koje ćemo kupiti, tramvaj kojim ćemo se voziti..pa je zaboravio na pištolje.
Uglavnom, razgledavao je razne šešire i oprave za maškaranje ali mu se na sreću ništa nije svijdelo, tak da smo završili u kuharskoj uniformi.
|