Ne sjećam se kad je na poslu bio tako žestok ritam kao sada, ponekad jedva stignem pojesti sendvič na brazinu (jako "zdravo" ) , tako da sam na nedavno biserje iz Udruge poslodavaca da treba ukinuti plaćenu pauzu samo odmahnula rukom. Ja svoju i onako najčešće poklonim firmi.
Doma dođem najčeščće ižmikana iako je ovaj tjedan nešto bolje, jer je mužić na godišnjem pa je vođenje i dovođenje u jeslice na njemu, kao i hrpa drugih stvari. Nema teorije da bih i ja sad mogla dobiti avoj preostali godišnj pa da nekud odplandujemo .
Krenula je i sezona doktora :tuzan , ništa dramatično iako smo morali i kod specijalista.
Vito je bio divan kod pedijatrice, ovaj put bez deračine, uzeo svoj karton kod sestre, ušao u ordinaciju "dobaj dan", sjeo na stolac i dao ga doktoric "hvaja" (umjesto izvoli, obicno kaze "hvaja, joji" ili tako nešto). I prača ko navijen, ona isto iznenađena kak se više ne boji i kaže kak se promijenio ali ko dnje uvijek postoji ALI .
"Puno priča, malo nerazumljivo, no vidjet će to logopedi u vrtiću da li treba ići dalje". Da, dijeca od 2 godine i 5 mjeseci obično govore jako čisto i izgovaraju besprijekorno
Ne bi me to ljutilo da ne čujem na igralištu drugu djecu, pa i mame baš komentiraju kak puno priča.
Naravno da ima nekih riječi koje ni ja ne razmumijem, tu i tamo neka riječ koju tak izgovori da ne razumijem o čemu se radi, pa onda nagađam ,a on je ponovi toliko puta dok ne shvatim.
A logopedu ćemo ići ako bude trebalo, naravno ali mislim da prije treće godine stvarno nema potrebe.
Tata ga uči francuski , za sada zna kako se kaže kuća, vlak, brod, auto, crkva, kolač.
|