Za 2 tjedna počinje godišnji, a mi još nismo definirali destinaciju . Petljamo na sto strana. Ponajprije padamo u nesvijest od cijena koje su očito realne u europskim okvirima ali za hrvatske plaće jako visoke.
Primjera radi, dali smo upit jednom agenciji za Portugal i Krf.
Ponuda je bila:
Krf - polazak iz Graza (treba i do tamo doći) 17.000 kn , 7 dana, 2 odrasle osobe i dijete od 2 godine. All Incl, što nas uopće ne zanima, ne znam zašto su ponudili taj hotel, vjerojatno zato što ih je malo slobodnih u tom periodu, a mi ako nešto nismo onda nismo tipovi koji bi po cijele dane visili u hotelu samo zato što je sve plaćeno.
Grčka je ove godine prilično skupa, aranžman za nas troje, 7 dana u prosječnom hotelu, oko 12.000,- kn ,na bazi noćenje/doručak, dakle + hrana i „sitne radositi“ još nekoliko tisuća kn. U najskupljem terminu doduše ali na žalost ne mogu birati kad ću na godišnji jer je firma na kolektivnom.
Ponuda za Portugal je bila 12 dana, 21.000 kn (avionske karte su 10.000.-) . Mi tražili hotel u Cascaisu (bili smo tamo pa znamo što bi htjeli),a agencija nam ponudila hotel nekoliko km od Cascaisa prema unutrašnjosti, dakle nije na moru, a ni direktno povezan sa Lisabonom. Pa me to baš raspigalo, kaj od ljudi rade budale, mi na svu sreću znamo situaciju na terenu pa nam ne mogu baš podvaliti.
No to je cifra koju si i onako ne možemo priuštiti pa ništa od toga .
Preko interneta smo istražili već hrpu opcija za Azurnu obalu al' nikako rezervirati hotel., pa stalno iščitavam ocjene gostiju, a gotovo svi imaju od najgorih do najboljih ocjena, pa nikako da se odlučimo. Nije nama zbog nas dvoje ali sa malim djetetom ipak treba malo više komfora.
Nije da ne znam kakvi su tamo hoteli, bila sam sa frendicama prije nekoliko godina, a i mužić je bio (tada se još nismo ni poznavali) , pa zapravo ne znam zašto kompliciramo .
Na kraju možda ipak završimo na Korčuli , a od svega gdje sam do sada bila i što sam vidjela meni su tamo i na Hvaru najljepše plaže i najčišće more. . Naravno, kad je čovjek mobilan pa autom ili čamcem dođe do najljepših uvala.
I plaža na Novom Zelandu, na tasmanijskom moru, ona na kojoj je sniman film „Piano“, stvarno je prekrasna ali nema šanse da se okupaš jer je more led ledeni (a bilo je ljeto), samo sam nožne prste umočila unutra.
Jučer sam unatoč lošim kritikama pogledala „Sex & The City“. Otišla sam sa frendicom odmah nakon posla (Vito kod bake i dede, a i njeno troje na moru), najprije na kavu i malo tračanje, a poslije u kino. Ndaaaa bilo bi im bolje da su umjesto filma snimili još jednu sezonu serije, taman je za otprilike 6 epizoda. Film naime traje i traje i traje (2,5 sata ak ne i malo više), razvučen, bez nekakvih ozbiljnih zapleta, bez puno novih likova.
One su sve stare (osim Charlote, no možda ni ja ne bih bolje izgledala na velikom platnu), a Carrie straaaašno, straaaašno mršava pa su stalno njene ružne, tanke krive nožice u prvom planu .
Nekako djeluju istrošeno, pa onda jedan od rijetkih novih likova, Carrina pomoćnica,, slatka, dražesna debela crnkinja ispuni ekran jer pršti od mladosti,radosti i energije .
Najbolje scene su mi kad su u Meksiku, koja divota od prizora, eh tamo bi jednom isto voljela otići.
Da stvar bude bolja, nakon 1,5 sat odjednom se zamračio ekran, upalila se svijetla, ljudi se gledaju, izlaze van, ne znamo što se događa, pa sam išla pitati mladca koji drapa karte kaj se događa.
A on „pauza od 15 minuta“. Ma daaa, kaj smo u kazalištu možda ? Čula sam već da se to događalo u Cinestaru, mora da imaju dobru tehniku.
I stvarno se nakon 15 minuta nastavilo.
|