Champs-Elysees

Kako to već biva, ništa ovih prazničnih dana nije išlo po planu, viša sila . Moje je zatrpao snijeg, a i tata opet ima problema sa tlakom, tako da smo na Božić bili u smanjenom broju, samo mi i svekrva.
Ručak je bio uspješan, sudeći po tomekak smo obje zaspale nakon njega, svaka u svojoj sobi . Mužić je za to vrijeme izveo Vitu u šetnju, da dijete udahne malo zrake, stalno je doma, jer sam ga u petak pokupila sa entero-virozom iz jaslica. Ovaj put sam stvarno poo...a jer je teta tek taj dan kad sam došla po njega , rekla kak se izgleda radi o tome, jer je jpoceo sa jednom curicom jos u ponedjeljak, povracanje i proljev. Pa mogli su to odmah reći, pa bi dijete ostavila doma, a ne da na sve boleštine koje su ga snašle u zadnja dva mjeseca, pokupi još i to .
Do daljenjeg neće ići u jaslice, nema to više smisla, mora se oporaviti, a bake i deda će ga čuvati nekako .
Vito se nekako opravlja iako to sve traje duplo dulje od onog što su rekli (2-3 dana kao) al je zato jučer mužić došao s posla sav u groznici i sa istim manifestacjima kao Vito.
Ja se još držim, mene za sada samo povremeno boli želudac što uspijem sanirati sa gastalom i jabukom.

Ispod bora me dočekao laptop, uz poruku da je to za Božić i rođendan (približava se, približava...). Ipak, ostala sam lagano šokorina.