Champs-Elysees

Rastaju mi se dvije prijateljice, dva jaka mlada braka , dvoje jako malo djece. Jedan jedva da je potrajao godinu dana, drugi ni 3.
Ne bih sada prepričavala detalje , jer nije umjesno, već je zanimljiv jedan drugi aspekt , a to je da ti parovi ni na početku nisu djelovali kao da bi mogli opstati zajedno.
Na paru se vidi da li ima energiju para ili se radi o dvije individue koje su se našle u zajedničkom životu koji sam po sebi nije lak (osim za ovisničke tipove koji ne mogu živjeti sami, pa bolje ikako nego nikako).

Jednoj je muž prije nego što joj je to postao rekao „da je ne voli dovoljno da bi se oženio njome“ pa su se nekako ipak oženili . A kad nešto ide na silu onda ne može biti dobro.
Ja sam svome mužu bila centar svijeta i nikada me nitko nije volio na takav način kao on (a bilo je velikih ljubavi i velikih strasti u mom životu) ali kad me zaprosio bila sam 10 dana u panici –joj kako ću ja to (strah od nepoznate situacije) iako nisam imala nikakvu dilemu oko toga da je on taj s kime želim provesti ostatak života.
Dakle stvarno se radilo o puno zanosa i obostranoj ljubavi ali ne mogu reći da nema nesuglasica ,nesporazuma, svađa, no nema šanse da se sve to ne razjasni ; kod nas nema durenja duljeg od nekoliko sati, spavanja u različitim sobama kad se netko na nekog naljuti i sl.
Ako se oko nečega ne možemo dogovoriti, npr uređenje stana, onda bude biraj – ovako ili onako,jedno će biti po mome drugo po tvome .
Npr dok smo još razrađivali ideju spavače sobe, dogovorili smo se da će biti bez tepiha. Spavača soba gotova, a on „Hoćemo staviti tepihe ? “ (one male, što je meni užasno seljački i ide ni ma živce ) .
„Dogovorili smo se da ne“
Drugi dan s njegove strane kreveta i ispred osvanu tepisi, ajde barem nije stavio i na moju stranu.
Da mu fali topline bez toga, da mu djeluje užasno hladno, a meni se baš tako sviđa, oduvijek sam željela spavaču sobu samo sa krevetom, bez puno dodatnih kerefeka. Dakle različito viđenje stvari. Ostavim nek mu bude, ne da mi se oko toga netezati.
Kad za par dana, hoćemo zavjese do poda u toj istoj sobi. (sad su kratke), ja velim da ne, da mi se to ne sviđa, a on cima dalje, ima razrađene metode cimanja , dok nisam skratila postupak i rekla „Duge zavjese ili tepisi , biraj „
Izabrao je tepihe.




Kad sam mlađu prijateljicu pitala zašto im ne ide , rekla je da se oko ničeg ne mogu složiti, da se po cijele dane i oko svega svađaju. Oženili su se nakon mjesec dana poznanstva i on je dosta stariji od nje, no nije to razlog, nego jednostavno ne dišu kao par. Kad smo se prvi put družili zajedno, ja sam nakon sat vremena postala lagano nemirna jer on ima neku neurotičnu energiju, a mužić još danima nije mogao doći k sebi „pa di si je takvog našla, pa ona je zgodna cura, pa kaj si nije niš bolje mogla naći „. Ne samo da je mlada i zgodna, nego i stvarno dobra osoba, obrazovana, puno radi na sebi u svakom smislu , a svekrva i šogorica svejedno stalno rogobore protiv nje. Pa da, lakše popljuvati nju nego svoga sina.

Drugi par ni na svom vjenčanju nije baš djelovao skladno, on kao da je tu bio po službenoj dužnosti, a ona kao da je to važan društveni događaj, a ne čin objedinjavanja dviju osoba u novu obitelj.
Nastavak je unatoč tome što je došlo dijete bio sve lošiji i lošiji.
Mene nastoji uključiti u cijelu priču time da joj pogledam astrološku kartu vjenčanja i vidim „što će biti“ iako sam joj već bezbroj puta objasnila da idealna karta (takva i onako ne postoji) ne može spasiti neskladan par, kao ni loša karta uništiti skladan par.