Champs-Elysees

Prije mjesec dana sam kupila sandale smeđih tonova, sa nekakvim stakalcima na ukrasnoj šnali, dobro mi se uklapaju u razne kombinacije. Nakon 4 nošenja, pukne remenčić . Odnesem to prije tjedan dana na zamjenu, dobijem novi par koji sam jučer obula prvi put, da bi mi na izlasku iz MUP-a (gdje sam sve obavila za 7 minuta , nevjerojatno ali istinito) pukla ukrasna šnala . A kako sam bila blizu mjesta kupovine, odmarširala sam u dućan rekla da nemam račun, pokazala što se dogodilo i dobila novi par. Ne tih istih, jer kaj će mi, očito je neki teški feler u proizvodnji, ko' da sam ih kupila u dućanu „sve po 12.-„
Nije da su bile jako skupe, nekih 50-tak eur-a ali nije ni cijena (pa čak ni marka) uvijek mjerilo kvalitete.
Zapravo ne znam ni sama da li uopće više postoji bilo kakva garancija kvalitete .
Prije 2 godine kupih u Italiji cipele „Bruno Magli“, na sniženju 140.- eura. Nakon par mjeseci se strgala peta, poslije i remenčić !
Za razliku od njih, sandale koje sam samo koji mjesec kasnije kupila u Parizu ( 45.- eur-a) nosim već dva ljeta, a izgledaju tako da se komotno mogu nositi i ovo.
Kao i sandale koje sam prije 5 godina kupila u Avignonu, isto za nekih 40.- eur-a, sa tisuću remenčića od kojih si ni jedan nije potrgao.
U tu kategoriju idu i jedne bež sandale koje sam platila samo 99.- Kn, a jedina intervencije na njima je sezonska zamjena potpetica.

Činjenica je da obuću brzo uništim ali zato ljeti i imam 7-8, možda i 10 različitih pari od japanki do štikli, tak da bi svaki novi par trebao trajati barem jednu sezonu.
Trebao bi….