Champs-Elysees

Sa susjedima volim imati pristojne i odmjerene odnose. Dakle ništa prisno, pozdravim, razmijenim koju rečenicu o to je to.
Isto tako izbjegavam i sukobe i nastojim biti toleratna, no situacija sa sujednom vrata do mojih prevršila je svaku mjeru, pa smo imali okršaj.
Susjed je alkoholičar ali nije ni agresivan, ni bezobrazan ni naporan, iako vjerujem da sa takvom osobom nije lako živjeti. Njega se ni ne čuje ali zato ona raspali iz sve snage. Urla na njega od ranog jutra do kasno navečer. Mislim da joj nisu sve daske na broju, a i da si i ona koji put trgne koju.
I tako ona urla na njega već godinama, lupa vratima da se trese cijela zgrada i vodi društveni život na hodniku. Uvijek ima kaj pričati sa drugima, dovikuje se sa susjedom iznad sebe, jer naravno, teško je jednoj ili drugoj preči tih par stepenica i uči u stan, lakše je stajati na vratima i razgovarati, što glasnije to bolje. I svi sve to toleriramo godinama. No neki je dan stajala ispred mojih vrata i opet tak razgovarala sa nekom babom (valjda isto iz zgrade kad je ta bila u šlafroku), jako glasno, više od pola sata Pa mi je dopizdilo i otvorila sam vrata, ta druga je rekla "aha, smetamo gospođi zbog bebe" (ma bebi niš ne smeta buka, meni smeta da mi netko stoji ispred vrata i dere se!), a ja sam samo vrlo tihim glasom rekla "samo malo tiše molim". Susjeda je poludila i počela bljezgarati,a završila rečenicom "više vas nikad neću uznemiravati a niti vas pozdraviti". Ma moš mislit velike štete. I onak ništ drugo ni ne radi nego stoji na balkonu i prati kad tko dolazi, s kime, gdje se parkirao itd. I urla na muža, to joj je sav posao.
I par je dana bio mir, a onda je opet počelo urlanje. I valjda joj je muž jučer rekao nek ne urla jer mi imamo bebu, na što je ona otvorila svoja vrata i urlala u hodnik "kome smeta za dijete neka...(to nisam čula), svi smo mi imali djecu i bla,bla,bla." I zalupila vratima tak da se sve streslo, na što je mom mužu dopizdilo, pa joj je pozvonio na vrata, al ona nije htjela izaći, nego je jadan susjed stajao na vratima. No, ona je pozvonila nama za minutu , ja sam hranila bebu, pa je izašao moj muž i rekao joj da je dosta njene deračine i da uznemirava cijelu kuću i nek mu još jednom spomene dijete da će imati posla s njim. Ona mu je stalno htjela reći nešto u vezi meni al joj uopće nije dao do riječi, nego joj je rekao "moja žene i dijete nisu vam ništa krivi" i tak je završila priča. Barem taj dio. Što se poslje zbivalo ne znamo, jer smo otišli na izlet u Zagorje, no očito se nešto događalo jer je danas mir i tišina, nema urlanja.
Baš me zanima do kada ?