|
Dok sam još prije koju godinu radila u Vukovarskoj, često sam se vračala doma Strojarskom gdje su na parkiralištu autobusnog kolodvora stajali razni busevi. I obično mi je za oko zapeo Korčula bus jer se oko njega uvijek nešto događalo, ljudi donosili i odnosili pakete. A ja se od toga sprdala. I kako to već biva u životu, postadoh korčulanskom snahom i dočekivanje ili ispraćanje Korčula busa zapalo i mene :-).
Doduše, samo sam jednom u cik zore morala na kolodvor (jer je mužić radio), kad je svekar poslao dokumente koji su nam trebali za vjenčanje. I nikak mi nije jasno zašto se to ne može poslati poštom ?
Ovaj put je po svoj paket otišao mužiić. Svekar nam poslao maslinovog ulja i lumblije. A o lumblijama slušam već neko vrijeme. To je kolač koji se u nekim mjestima na Korčuli (ja znam za Blato i V.Luku) sprema za Sisvete. Prema nekim je istraživanjima porijeklo imena francusko., originalni naziv je bio „ne m'umblie pas“ (ne zaboravi me) i tako je ostalo lumblija. Kolač je jako aromatičan jer u njega ide dosta mediteranskih i poneki egzotičan začin, u obliku kruha i može stajati mjesecima.
Uglavnom, subota navečer je bila ispunjena mirisom klinčića, cimeta, anisa i njegovim „ne smijem više“ svaki put kad je odrezao šnitu…:-)
|