Fantasy ramblings of a chained spirit
29.06.2005., srijeda
Sometimes and Blue Night
|
Ok, imam i hrpu pjesama koje sam napisala, pa cu vas malo i s tim zagnjavit! :* Odmah vas upozoravam da sam to pocela pisat prije skoro tri godine pa cu i postat redosljedom kojim su nastajale... Dakle ovo je prva: Sometimes Sometimes I wonder How could it be? That sometimes I simply Want to flee From this pain, From this life. Sometimes I’m thinking, In my thoughts sinking, What is death? How does it feel To take the last breath? Sometimes I wonder, When everything is dark, When you can’t hear birds sing Or dogs bark, What do you feel? Is it real? But now I worry, My visions are blurry, Feeling the cold fingers of Death Taking me on that path. Now I hear myself cry, "Wait!!! I don’t wanna die! Not yet!" But it’s too late; I’m gone, Gone with the sunset... Nadam se da vam se svidja, ali zelim cuti i kritiku! *hugs and kisses* A evo odmah i slika koju sam napravila prije par dana U Terragenu! Ovo sto dolje pise copyright: Galanen je mojih ruku djelo, jer je moj nadimak inace Galanen na ostalim mjestima, ne znam zasto sam ovdje promijenila nick! Ako mi ne vjerujete pitajte Santy, Forgotten ili ostale koji me znaju s neta sa drugih mjesta! Blue Night  |
Blah...
|
Sjedim ja za kompom i citam post Highway Star-a (lik ima fenomenalan blog:link), pocnem se trgat ko manijak na njegov zadnji post i dio sa vrapcem i shusnem nogom u telku (ne pitajte u kojem polozaju sam za kompom i pisem ovo), telka na pod, brijem da sam i citavo groblje mrtvih indijanaca ispod moje sobe probudila, a Gestapo (stara) uletava u sobu i pocinje se derat da nisam normalna i da cu buraza zbudit... Telka krci i nece proradit, ja sjedim na podu, grlim i oplakujem telku, a ona se brine kaj ce se jebeno deriste zbudit... Blah! Moram osposobit telku... |
28.06.2005., utorak
Dan maturanata...
Hehe! Da, znam da je davno bio, ali sutra je podjela svjedodzbi i zadnji susret sa svim tim kretenima iz razreda... Zanimljivo jke to kaj se jebene 4 godine svi koljemo medjusobno i ne mozemo se smislit ali na dan maturanata bilo nam je prejebeno, cak smo se ponasali kao ekipa i ko da se podnosimo... Ali eto sutra je zadnji put da ih vidim i jebeno sam sretna zbog toga! Iako me sad hvata malo sentimentalnosti, pa vam evo jedna slika sa tog dana: Ja sam ova kretenusa sa siltericom! :P Obratite pozornost na moju ruku! Tu sam vec bila strgana do jaja... Which reminds me - sutra se idem jebeno napit nakon podjele svjedodzbi! Little Claudia, Forgotten, idemo u parkic kod devetke? :P Zuja nas zove! |
27.06.2005., ponedjeljak
Stairway to heaven
Blah... Hehe! Da, nisam imala nista pametno za rec... A nisam imala ni vremena! Pa sad samo dodajem da je ovo slika koju sam ja napravila u Bryce-u i da mozete ocekivat jos puno takvih, jer ih imam gro napravljenih i u Terragenu! :P Suffer!!! I da, ako ste vidjeli ovu sliku jucer onda vidite da je danas malo promijenjena... Nasla sam par minuta za postwork na njoj! :) |
24.06.2005., petak
Dreams and Nightmares...
Dreams are journeys that take one far from familiar shores, strengthening the heart and empowering the soul... Mislim da je prikladno da svoj prvi post pocnem sa snovima... Toliko toga se promijenilo... Kad sam bila mala imala sam toliko snova, toliko zelja, toliko planova, a sada? Gdje sam sad? Trunem svakim danom sve vise, bez zanimacije, bez zivota, plutam kroz svoje misli ili ono sto je jos ostalo od njih i vidim da odumirem... Nije da me smeta, nije da drugi to primjecuju, ali to je istina. Zasto uopce pokusavam zavarati ikoga svojom maskom i glumom, zbilja ne znam... Nekad nisam bila takva, a sad me na zivotu odrzavaju samo prijatelji i fantasy svijet. Hehehe! Zakon jelda? Ma opet ja tonem u svoje mracne misli i filozofije, but I'm in fact a really lucky person. Isn't it better to be aware of your selfdestructive damned side then to live in ignorance? What use of living if you're living a lie, if you're living in a theater play cursed to roll on forever and you're never able to stop for a moment and become aware of every little corner of your conscious, you're not able to live reality cause you're lost in your little world of perfection, you're closing your eyes not wanting to see the truth, and after some time you won't be able to open them anymore, you'll never be able to see the truth, you'll be cursed to live the rutine seeing what you wish though you're dead inside for a while. Zar nije najgore kada niti ne primjetis da si mrtav iznutra, dok ne otvoris oci, skines povez i shvatis da radje zivis mrtav i svjestan toga nego umjetno ziv? Tesko je suociti se sam sa sobom ali to je jedini nacin... Najstvarniji nacin... Now you choose whether you shall be living in a dream, unaware, or shall you be walking inside of a nightmare, alive... I choose my nightmare! Ja se zbilja ispricavam kaj sam zabrijala na engleskom, ali naucena sam sve svoje postove i misli pisati na engleskom, jer se na hrvatskom jednostavno ne mogu izraziti onako kako zelim. Preogranicen je jezik... To bi bilo sve za prvi post, nadam se da vas nisam zagnjavila previse sa svojim mislima... |
