Fantasy ramblings of a chained spirit
24.06.2005., petak
Dreams and Nightmares...
Dreams are journeys that take one far from familiar shores, strengthening the heart and empowering the soul... Mislim da je prikladno da svoj prvi post pocnem sa snovima... Toliko toga se promijenilo... Kad sam bila mala imala sam toliko snova, toliko zelja, toliko planova, a sada? Gdje sam sad? Trunem svakim danom sve vise, bez zanimacije, bez zivota, plutam kroz svoje misli ili ono sto je jos ostalo od njih i vidim da odumirem... Nije da me smeta, nije da drugi to primjecuju, ali to je istina. Zasto uopce pokusavam zavarati ikoga svojom maskom i glumom, zbilja ne znam... Nekad nisam bila takva, a sad me na zivotu odrzavaju samo prijatelji i fantasy svijet. Hehehe! Zakon jelda? Ma opet ja tonem u svoje mracne misli i filozofije, but I'm in fact a really lucky person. Isn't it better to be aware of your selfdestructive damned side then to live in ignorance? What use of living if you're living a lie, if you're living in a theater play cursed to roll on forever and you're never able to stop for a moment and become aware of every little corner of your conscious, you're not able to live reality cause you're lost in your little world of perfection, you're closing your eyes not wanting to see the truth, and after some time you won't be able to open them anymore, you'll never be able to see the truth, you'll be cursed to live the rutine seeing what you wish though you're dead inside for a while. Zar nije najgore kada niti ne primjetis da si mrtav iznutra, dok ne otvoris oci, skines povez i shvatis da radje zivis mrtav i svjestan toga nego umjetno ziv? Tesko je suociti se sam sa sobom ali to je jedini nacin... Najstvarniji nacin... Now you choose whether you shall be living in a dream, unaware, or shall you be walking inside of a nightmare, alive... I choose my nightmare! Ja se zbilja ispricavam kaj sam zabrijala na engleskom, ali naucena sam sve svoje postove i misli pisati na engleskom, jer se na hrvatskom jednostavno ne mogu izraziti onako kako zelim. Preogranicen je jezik... To bi bilo sve za prvi post, nadam se da vas nisam zagnjavila previse sa svojim mislima... |
