CHABLIS
23.10.2008., četvrtak
MRKVA IZ MOJEG VRTA
 |
06.10.2008., ponedjeljak
PROLAZNOST
Gledam vlak kako prolazi
kroz grad, ostavljajući za sobom zvuk koji se raspline nakon nekoliko dugih trenutaka. Zvuk za kojim ostane samo sjećanje. Mislila sam da ćeš se nekim drugim vlakom vratiti po mene, da će za nama ostati miris vlaka koji nas je odveo u zajedničku budućnost. Mislila sam da će susjedi pričati «kako je sretan što je s njom». Mislila sam da će prijatelji reći «kako je sretna što je s njim». Mislila sam tako. Ni prijatelji ni susjedi nisu ništa rekli. Nisu imali što. On se nije vratio ni istim ni drugim vlakom. Samo je u zraku ostalo sjećanje da je tuda jednom prošao vlak koji je izbrisao nečiju nadu. |
03.10.2008., petak
JEDNOM BIJAŠE LJUBAV
Krmeljava i sretna
budila sam se jutrima. Magle su već bile nad Zagrebom i jesen je visjela u zraku. Osmijeh i pogled tvoj bili su u meni i kad te nije bilo. Jer...znala sam da me želiš. Kao što želiš kolač nakon ručka. Ili sunce poslije kiše. Bila sam tvoj kolač i tvoje sunce. Onda je došlo do globalnog zatopljenja i do promjene u prehrani. Radi zdravlja. Nisi više jeo kolače. Zbog ozonskih rupa nestala je ljubav, trebalo se skrivati od sunca. Ima još na svijetu onih neopreznih. Tako da nisam morala umrijeti. Hrane se kolačima s previše šećera kao što je i moja ljubav preslatka i grije ih opasno sunce moje ljubavi. |
