CHABLIS

-Jedan, dva, tri četiri. - brojao je zeko.
-Pet, šest, sedam. – nastavila je koka.
-Osam, devet, deset. – dodalo je janje i košaricu s deset jaja stavilo na travu.
-Pogledaj kako su samo lijepa! – sretno je zakokodakala koka.
-To je zato jer sam ih ja ukrasio raznim bojama. – rekao je zeko.
-To je zato jer sam ih ja snijela tako pravilna, vidiš da si nalikuju kao jaje jajetu!
-Dosta nadmudrivanja. - zameketalo je janje. –Imamo još puno posla – nastavilo je. –Moramo ukrasiti još jaja kako bi svakome od naših prijatelja mogli pokloniti barem jedno.

U dvorište je ušetala guska gurajući kolica puna jaja.
-Ga-ga-ga…-gakala je ponosno. –Evo velikih jaja zeko, da ti bude lakše slikati. I guščjih pera nosim da slikarije budu što ljepše i što veće.
-Hvala. –odgovorio je zec podižući jedno jaje prema suncu i zaključio: -Ovo će biti najljepše pisanice koje ste ikada vidjeli.

Guska je svojim kljunom valjala jaja kroz crvenu, plavu i zelenu boju. Koka je svojom kokošjom nogom ostavljala trag na još svježoj boji. Janje je jaja dodavalo zecu, a on je na njima poput pravog umjetnika guščjim perom strugao različite šare.
Složno društvo do zalaska sunca oslikalo je sva jaja, poslagalo ih u košarice, a neke pisanice sakrilo u travu.
Ujutro će djeca pojuriti iz kuća i krenuti u potragu za pisanicama. Sve što pronađu stavit će u košaricu, prekriti salvetom i odnijeti u crkvu na blagoslov. Zeko, janje, koka i guska šepirit će se dvorištem i oni sami pomalo oslikani poput pisanica. Dijelit će radost uskrsnog jutra sa svim ljudima dobre volje.

Kloks, ožujak 2008.