HRVATSKI DOMOBRAN

nedjelja, 05.04.2009.

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. travnja 2009. godine

Okrenimo se pravednosti i istini

Trajemo u vremenu virtualnosti i buke, zamamnih slika i ispraznih obećanja, u kojem se prožimaju iluzije i slatkorječivost, privid i tlapnje. Okruženi smo inflacijom riječi, magluštinama razvodnjenih i bljutavih ponuda, opkoljeni perfidnim lažima, upakiranim u svjetlucavi omot varke. Nasuprot lajavosti svijeta, zagrljen kamenom ljepotom dvaju brda, uronjen u stalnost i radost neprolaznu, doziva nas međugorski glas, ispunjen ljubavlju stvarnosti nebeske, sazdan od istine i mudrosti Božje.
Mnogi još uvijek nisu shvatili Gospine riječi pa nam zato u posljednjoj poruci i poručuje da iz njezina glasa teče ljubav Stvoriteljeva, ljubav koja nas želi okrenuti pravednosti i istini, koja nas napaja životom što teče s izvora žive vode. Majka nam jednostavnim rečenicama, u kojima nema prenavljanja, ustupaka i nedorečenosti, želi otvoriti oči zaslijepljene blještavilom svijeta, želi nas prenuti iz omame, želi našoj tuzi i lutanju otvoriti uska vrata koja vode na put popločen Božjim zapovijedima, želi nas uvesti u radost odricanja od svega što je propadljivo i bolesno.
A mi smo, moramo iskreno priznati, ipak i previše okrenuti stvarima zemaljskim, još uvijek robujemo nametnutim vrijednostima, još uvijek slijedimo mamce porazmještene u prikrajcima srdaca i postavljene na raskrižjima naših odluka. Teško se odlučujemo za glas savjesti i brzo upadamo u zamke vlastitih prohtjeva i želja. Još nismo odvojili pljevu od zrnja, a niti razlučili laž od istine. Priklanjamo se zabludama vremena koji su konstanta cijele ljudske povijesti, još od praroditeljskog pada, koji izviru iz nečistoće ranjenih srdaca, iz nestalnosti naših emocija, iz naših strahova što rađaju pohlepom i požudom, koji nas odvode na stranputice duhovnog jada, koji rezultiraju sve većim porastom materijalne bijede, koji nama i bližnjima donose još veći pad u zavist, mržnju, osvetu i ljubomoru, koji nas još više udaljavaju od pravednosti i istine. Želimo više imati negoli biti, više razarati negoli graditi, više uzimati negoli davati.
Poziva nas Gospa da pogledamo vlastitu nutrinu, da da se okrenemo bistrini u zdencu duše, da se priklonimo čistim otkucajima vlastitih dubina i da se prepoznamo u svjetlu ljubavi koja izviru iz njezina glasa.

U besmislu svakodnevne strke i buke, u borbi za društveni status, u hrvanju sa svakodnevnim mukama i brigama, mi bismo se trebali upitati što je smisao naših života. Morali bismo u srcima i mislima uvijek nositi sjećanje na kolijevku stvaranja, razmišljati o vlastitom poslanju na Zemlji, o darovanom vremenu, o milostima koje smo nazasluženo dobili, o talentima koje nam je Bog namijenio da bismo njima mogli pomagati bližnjima, da bismo ih razvijali i u njima rasli, da bismo zahvaljivali i slavili dobrotu Gospodinovu.
Zato nam Gospa i poručuje da se češće upitamo što Bog od nas traži i što nam je činiti. Uči nas da odbacimo izvanjsko, da se ne vežemo na propadljivo, trenutno i kratkotrajno, da u svemu tražimo smisao koji nas povezuje s vrelom naših života, upućuje nas na pravdoljubivost koja ne poznaje sebičnost i ne robuje vlastitim ugodama. To je put poštenja i odgovornosti, odricanja i davanja, ljubavi i prihvaćanja, topline i razumijevanja. To je disanje u sjaju Duha Svetoga, to je sluh koji jasno čuje Isusove riječi, to je srce koje kuca u suzvučju s Gospodinovim. To je jedini način i mogućnost da budemo ispunjeni ljubavlju, da se združimo s voljom Božjom, da se ispunimo njegovom svjetlošću. Sve ostalo je jedno veliko ništa, put u propast, očaj i gorčinu, žurba koja vodi u bolest i razočaranje, isprazna mudrost koja se oslanja na vremenito i trulo, navezanost koja se na kraju pretvara u prah i pepeo, u kojoj nema plamena istine i vatre života, u kojoj je radost kratkotrajna, a korist smrtnonosna.
Gospina je želja da već danas budemo u radosti koja struji u život vječni, da već sada živimo slobodom djece Božje, da budemo nepokolebljivi i ustrajni, da se ne pokoravamo vjetrovima svijeta, da se ne plašimo za tijela i da se ne vežemo za blaga zemaljska, da se ne oslanjamo na lažnu sigurnost koja je privremena i nestabilna. Zna gospa da naša srca, dok god budu tvrda, zatvorena i neiskrena, dok god ih bude kopkala sumnja, neće odgovoriti na njezine pozive. Zato nas i zove u svoje krilo, u naručaj koji je grlio Isusa, moli nas da skupa s Otkupiteljem umremo svijetu da bismo zajedno s njim i uskrsnuli. Priuštimo radost Majčinu srcu, slijedimo savjete kojima nas privodi putu, kojima nas upućuje na jedinu istinu, kojima nam daruje svjetlost punine nebeske.

prenijeto sa: http://www.medjugorskiglas.blog.hr/