HRVATSKI DOMOBRAN

utorak, 29.04.2008.

Rimski egzorcist govori o đavlu

Rimski egzorcist govori o đavlu
RIM – Neke od tajanstvenosti koje obavijaju đavla i egzorcizam otkrivene su serijskim reportažama na televiziji i internetu opisujući djelovanje egzorcista rimske biskupije.

Član Družbe sv. Pavla, otac Gabriele Amorth, mariolog i rimski egzorcist zadnju 21 godinu, objasnio je u prvom izdanju serijala kako vrši egzorcizam.

„Odem u neku od rimskih crkava, u župi, koja je zatvorena tijekom dana,“ rekao je. „U njoj je u jutro misa i nakon toga se crkva zatvara. Ondje vršim egzorcizam koji je težak. Uvijek radim sa sedam do deset ljudi koji mi pomažu, te koristim malen ležaj. Katkad trebamo privezati ljude ili ih jednostavno obuzdati.“

S Kristom, kazao je svećenik, moguće je nadjačati đavla: „Egzorcistički se činovi rade u ime Isusovo i snagom koja dolazi od Isusa.“

Je li on stvaran?

Prvo pitanje kojim se bavi otac Amorth u svojoj reportaži je postojanje đavla: „Odgovorit ću riječima Ivana Pavla II., koji je jednom priupitan ovim pitanjem: 'Vaša svetosti, ustanovio sam da mnogi biskupi ne vjeruju u postojanje đavla.' A Ivan Pavao II. je odgovorio: 'Onaj koji ne vjeruje u postojanje đavla, ne vjeruje Evanđelju.'“

„Đavao je anđeo, i stoga, isključivo duh stvoren od Boga, koji se sam odmetnuo jer se pobunio protiv Njega. Zato, on zadržava sve osobine koje odgovaraju samo duhu, kao što je veoma velika pamet, puno veća od naše.“

Đavao je zadovoljan načinom kojim je uglavnom prikazivan – s krilima i repom, rogovima, kao šišmiš, itd. – jer ga takve slike čine smiješnim i pomažu ljudima da vjeruju kako on ne postoji, kazao je egzorcist.

Medicina ili duhovnost

Otac Amorth je uputio da đavolske probleme treba odvojiti od psihičkih; i da se učini tako, svakoj bi biskupiji trebao po jedan egzorcist koji bi pomogao u rasuđivanju.

„Uobičajeno kada osoba iskusi te konflikte i probleme, prva stvar koju čini je odlazak liječniku i psihijatru,“ rekao je. „Vrlo je teško razlikovati đavolska djela od psiholoških problema. Osoba odlazi psihijatru, te i nakon nekoliko godina terapije ne dolazi do poboljšanja.

„Tada počinje sumnjati da problem nije prirodne naravi i odlazi vraču koji mu još samo više šteti. To se redovito događa. Tek u ovom trenutku je moguće da netko više iskusan u ovom području predloži egzorcista.“

Djevica Marija

Egzorcist je potvrdio da je najveći Sotonin neprijatelj Djevica Marija.

Objasnio je: „Jednom prilikom moj prijatelj egzorcist upitao je đavla što ga najviše boli u vezi s našom Gospom, što ga najviše smeta. Odgovorio je, „To što je ona najčišća od svih stvorenja, a što sam ja najprljaviji; to što je ona najposlušnija od svih stvorenja, a što se ja najviše bunim; to što je ona jedina koja nije počinila grijeh i tako me uvijek pobjeđuje.“

Otac Amorth potvrdio je da u nekim prilikama Bog prisili kneza laži da kaže istinu, međutim, glavna đavlova borba je navesti čovjeka na grijeh.

„Čovjeka se vodi prema zlu tako da ga se navede da počini grijeh; to je đavlova najdraža djelatnost i svi smo mi podvrgnuti tome od našeg rođenja pa do naše smrti.“

Prema riječima oca Amortha, Marija je ključni lik u borbi protiv đavlovih prijevara, posebno zato što je i sama bila napastovana: „Mariologija je moje područje i često sam bio priupitan je li Marija bila napastovana od đavla. Sigurno. Kada? Od svog rođenja, pa sve do smrti. Ali je ona uvijek pobjeđivala.“

Preveo fr. Ante Jonjić SAC
Članak na engleskom jeziku možete pročitati na www.catholic.org.

29.04.2008. u 09:39 • 4 Komentara • Print • #

utorak, 01.04.2008.

NOSITI KRIŽ

Nosi svoj križ

Živio je neki čovjek koji je uvjek bio nezadovoljan sa sobom i s drugima. Stalno je nešto mrmljao i prigovarao: Tko je to rekao da svatko mora nosit svoj križ, več mi je dosta tih svakidašnjih križeva.
Na to mu je dobri Bog odgovorio u snu. Tada je čovjek sanjao kako svi ljudi ovog svijeta hodaju u velikoj procesiji. I svaki je na leđjima nosio svoj veliki križ. Išli su lagano, korak po korak, jedan za drugim. I taj se čovjek nalazio u toj nepreglednoj povorci. Teško je nosio svoj križ. Pogledao je nešto bolje u svoj križ i vidio da je nešto predugačak. To mu je ometalo napredovanje. Ali i drugi su imali slične križeve. Bit če dovoljno da ga malo skratim. I prilično skrati okomitu stranu križa. Kad je krenuo, osjetio je koliko mu je lakše. Počeo je stizati i prestizati ostale iz povorke i ubrzo je došao do cijela procesije ljudi s križem. Uskoro je došao do kraja putovanja. S druge strane vidio je zemaljski raj. Sve je bilo divno, privlačno i prekrasno.Između onog dijela zemlje koji je prošao i onog koji mu se pričinjao zemaljskim rajem bila je samo uska, ali duboka provalija. Tu nije bilo nikakva mosta koji bi olakšao prijelaz. A ipak svi su se lako prebacivali na drugu stranu. Ljudi bi dakle skinuli križ s leđa, postavili ga na obje strane provalije i preko križa presli u raj. Križevi su bili točno po mjeri. Točno su povezivali oba ruba, a ispod njih je zjapila duboka provalija. Svi su dosta lako prešli, ostao je samo onaj čovjek. Pokušao je i on namjestiti svoj križ, ali je njegov križ bio prekratak da bi ga povezao s drugom stranom. Čovjek poče plakati i očajavati: Da sam barem prije to znao, ne bi skratio križa.
Bilo mu je kasno da želi. Probudio se i shvatio je značenje križa u ljudskom životu.