HRVATSKI DOMOBRAN

četvrtak, 04.12.2008.

Sveta Barbara (blagdan 4. prosinca)

Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih
vremena, tako i kod svete Barbare moramo priznati da znamo
jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, već smo upućeni
na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika.

Pri tom je, također, dobro imati na pameti ono što kaže Hans
Hümmeler, koji je napisao veliku knjigu o svecima, da vjera ima
drugo vrednovanje nego razum.

Vjera u moćni zagovor svetaca uvrstila je svetu Barbaru među
14 velikih pomoćnika u nevoljama.
Kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti.
Znamo koliko je tu svetu djevicu štovao mladi poljski svetac
Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj
bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela, od kojih ga
je jedan i pričestio, jer njegov stanodavac, fanatični protestant,
nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju kuću.

Seljaci zazivaju sv. Barbaru za nevremena protiv groma.
Njoj se utječu i rudari koji su, radeći pod zemljom, uvijek u
opasnosti. Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova
zvali u pomoć artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti
koji donekle zaziru od štovanja svetaca.

Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama
kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca.

S blagdanom svete Barbare povezani su i neki adventski običaji.
U nekim našim krajevima stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija,
zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama.
Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan Sv. Lucije,
devet dana kasnije.

U zemljama njemačkog jezičnog područja odrežu na blagdan
svete Barbare grančicu s trešnje, stave je u vodu i na toplo pa
ta grana za Božić procvjeta.

Tako je sveta Barbara jedna od adventskih glasnica koja nam
naviješta Božić, dan u koji je procvao najljepši cvijet na stablu
čovječanstva, Isus Krist.

To je već naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije:
"Isklijat će mladica iz panja Jišajeva,
izdanak će izbit iz njegova korijena" (Iz 11,1).

I sveta Barbara divan je cvijet koji je procvao na stablu kršćanstva.
Legenda pripovijeda je bila kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca
purpurom u gradu Nikomediji u Maloj Aziji.

Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao
ju je kao dragulj i, prije nego je otišao na jedno dulje putovanje,
zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora.
Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršćanstva.
Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu
njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona
dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog
Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje.

Otac je pobjesnio od gnjeva i predao je na muke.
Kako je Bog čudesno iscijelio njezine rane, otac ju je ponovno
predao sucima i sam je ubio vlastitom rukom. Tako legenda.
Neki misle da je, po svoj prilici, poginula za svoju vjeru god. 306.
A iz mučeničke smrti i sv. Barbare i tolikih drugih mučenika izrastao
je život i snaga duha koja nadvladava svako progonstvo.
Vjerujemo da se pobožni kršćanski osjećaj ne vara zazivajući u
pomoć svetu Barbaru.