Osobni kontakti hrvatska - Susret s djevojkom
četvrtak , 27.12.2018.Sex SMS Oglasi - BESPLATNI osobni kontakti Hrvatske
Click here: Osobni kontakti hrvatska
Riječ Položaj Rezultati pretraživanja Adwords Pretraživanje mjesečno Kliknite Cijena Procijenjena klikova Poj. Podrazumijeva se da će svi osobni kontakti, tj. Sve što trebate napraviti jest poslati poruku na naš broj telefona. Upoznavanje preko interneta je sve popularnije iz razloga što je sve pojednostavljeno, brzo, lako i jamči potpunu anonimnost i diskreciju.
Dobro došli na naš servis za upoznavanje! Riječ Položaj Rezultati pretraživanja Adwords Pretraživanje mjesečno Kliknite Cijena Procijenjena klikova Poj.
Osobni-www.datingvr.ru - Sex oglasi koje pošaljete moraju biti u skladu s našim pravilnikom, što isključuje reklamiranje seksualnih usluga za novac, traženje dopuna za telefon, ili bilo čega drugog što nije u skladu sa Zakonima Republike Hrvatske. Postavite svoj oglas ili kontaktirajte osobe koje su to već učinile.
Sex SMS Oglasi - BESPLATNI osobni kontakti Hrvatske Sex oglasi Hrvatske su jedini sigurni osobni kontakti Svi poslani sex oglasi podrazumijevaju Vaše prethodno prihvaćanje stranice Sex SMS Oglasi. Podrazumijeva se da će svi osobni kontakti, tj. Sex oglasi koje pošaljete moraju biti u skladu s našim pravilnikom, što isključuje reklamiranje seksualnih usluga za novac, traženje dopuna za telefon, ili bilo čega drugog što nije u skladu sa Zakonima Republike Hrvatske. Osobni oglasi se postavljaju odmah - bez registracije i čekanja Osobni oglasi se postavljaju vrlo lako. Sve što trebate napraviti jest poslati poruku na naš broj telefona. Erotski oglasi koje pošaljete su svim našim posjetiteljima vidljivi kao potpuno besplatni osobni kontakti. Budite sigurni da ćete ovim putem ostvariti intimnu vezu koju želite. POZOR: U tekst Vaših poruka OBAVEZNO upišite broj telefona kako bi ljubavni oglasi koje pošaljete bili vidljivi na sajtu. Operator usluge: IPT d. Vlasnici ovog sajta ne odgovoraju za sadržaj ili istinitost postavljenih oglasa, niti su dužni da provjeravaju istinitost teksta koji je sadržan u pristiglim sms porukama.
Ocekivali smo svasta od Stanije ali ne i da se skine gola pred ciganima
Ključne riječi Total 262,964 u analizirali 262,964 upitima za pretraživanje u Google Hrvatska web stranice analitički podaci prikupljeni za 320,846 web stranice organski rezultati 3,484,343 je ukupan broj rezultata za organske pretraživanje. Pitate se zašto koristiti baš ovaj način upoznavanja? Osobni oglasi se postavljaju odmah - bez registracije i čekanja Osobni oglasi se postavljaju vrlo lako. Vlasnici ovog sajta ne odgovoraju za sadržaj ili istinitost postavljenih oglasa, niti su dužni da provjeravaju istinitost teksta koji je sadržan u pristiglim sms porukama. Riječ Položaj Rezultati pretraživanja Adwords Pretraživanje mjesečno Kliknite Cijena Procijenjena klikova Poj. Sex oglasi koje pošaljete moraju biti u skladu s našim pravilnikom, što isključuje reklamiranje seksualnih usluga za novac, traženje dopuna za telefon, ili bilo čega drugog što nije u skladu sa Zakonima Republike Hrvatske. Nudimo razmjenu brojeva , slika ,video zapisa i još mnogo toga!! Budite sigurni da ćete ovim putem ostvariti intimnu vezu koju želite. Na našem dating servisu OsobniOglasi. Ljudi često ostavljaju svoj osobni oglas na internet stranicama u kojima je to tek sporedna kategorija. Iskoristite priliku i steknite već danas nova poznanstva sa ljudima iz Vašeg grada ili ostalih gradova širom Hrvatske. Sve što trebate napraviti jest poslati poruku na naš broj telefona.
[Cure uzivo|Kako se pravilno sexa|Glas istre oglasi za posao]
Oznake: sex, SMS, oglasi, &, besplatni, osobni, kontakti, hrvatske
komentiraj (0) * ispiši * #
5 stvari koje se dogode kada upoznate svoju srodnu dušu - Pravi datiranje
Veliki ljubavni horoskop za ljeto 2013.
Click here: 5 stvari koje se dogode kada upoznate svoju srodnu dušu
Informacije i naručivanje: 033 721 035; info dormeo. Vojim te, vojim te, moja si, no daleko bježi srićo da te podlaci ne uhvate pa lancima privežu nepovratno ukradu putove naše ljubavi odronima zagrnu.
Nezaposleni Blizanci će imati jaču motivaciju da nađu novi posao i umeće da se veštije predstave poslodavcima. U međuvremenu su i fizički bili zajedno.
5 stvari koje se dogode kada upoznate svoju srodnu dušu - Zato ćemo im pomoći da promijene razmišljanja i navike — a na kraju i fizički izgled.
Od kako ga u svoje oko pustila srce mu obiljem strasti podarila Dušu nepovratno nezaboravom opila. Sulude misli maštom ga zapalile. Sve u detalje iglice strasti pozabijale. Pa počesto, kriomice, na njenim usnama osvane. Da se rose požude njenog tijela napije. U kosi joj još uvijek prstima uzdahe prebire. Grijehove sjećanja uzastopno navire li navire. Sjeta glavnu riječ preuzima, sve se kontroli otima Dok joj jutrima sve što poželiš lopšovski potkrada Pa makar od tih slatkih grijehova možda nastrada. Ne žali, što u mislima njenim postoji, odjekuje. Neka im ovo maštanje nikada ne prestane, jer se nada svojim korjenjem krvnički raspršila. T L B, Bugojno, 27. Da kao izgleda sve se i desilo, zaludilo. Zbog nje sam toliko puta proplakao Niti trenutka nisam muvicu požalio. Sa njom nije postojala dosada Trenutci bi trenom izlapili, nestajali. U sebi vatre bi urnebesno raspalili, toliko osmjeha slatkošću razmjenili. Vino mladosti na iskap smo ispijali A jedno drugo prikriveno istraživali. U svemu se slagali, sporazumijevali. Nismo previše pričali,riječi trošili. Očima je sve šaptala, usnama žudila. Niti kapi strasti nismo prosuli Jedno drugo slasno maštom imali. Onda vrtili slike prohujalog dešavanja. Režija u našim maštama se skrivala Scenario smo već napisali, doživjeli. Ostalo maštanje koje prečesto obuzme. Kad se energije dodirom prepoznaju Izvore strasi nemilosrdno otkopčaju Pa nagrnu, nagrnu nema prestanka. Probuđena zaboravljena vučija jazbina. Njom bijah opijan bez kapi alkohola u meni A sve se kao u snu čarobno odvijalo, Prebrzo dešavalo i nezaboravom prohujalo da se gubim u tim prohujalim snovima. Svaki tren sam je želio dodirnuti, poljubiti Da me ne zaboravi, u nemilosti samoće ostavi. Rado sjećam se najljepših usana Dok ih je meni strastvenošću davala. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21. Ispunjen njenom čistoćom prisutnosti, oplakujem. Sa požudom trgujem, kako da vratim je, da pristigne. Toliko beskrajna, i čarobna a osvetoljubiva, ljubomorna. Kao ponornica kroz dušu mi potkopava, srce razuzima. Ne znam dal maštam il stvarno imam je, izluđuje… Njenih osmjeha prepuna poljskih cvjetova livada. Svakim trenom u svemu stanovita i cjelovito prisutna. A mrkle noći u mojim tugama, obasja caklenim očima. I kad me samoća obuzme, njeni tragovi prozovu me. Samo mojim očima je ljepotica i savršeno posebna. Drugima bezvezna i ne upotrebljiva, za mene čuvana.. I kad je se zasite, u podnožje dosade izbace, moja postat ćeš. O kako ubija godinama ovo čekanje, da se ljubav njena Savrešna, posebna u mojim grudima razdjene Da zajedno u duetu suze pustimo, dok stihove čitamo. Ljubav je moja postala, valjda će biti strofa posljednja. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26. Zahvaljujuć njenoj strastvenoj prikrivenoj ljubavi pronađon skrivene čarobne tunele maštanja. Ljubav neobjašnjivu doživljavam,strastveno opisivam. Zvukovi harfe mojim tijelom caruju, maštu raspiruju. A njena ponuđena jabuka, čarolija opojnih sokova. Kupidova strijela sa usana poslana, duboko zarila. Srce u vatromet pretvorila, dušu na tanane zaslijepila. I sada, po nekad kao dva labuda, svratimo do jezera maštanja. Ruže držimo u zubima, kao znak raspoznavanja, ljubav otima. Nije važna daljina il njene godine, postadošmo lutke razigrane. Kao da netko nas obuzima, nevidljivim koncima upravlja. Ostajem usamljen poput do ušiju zaljubljenog labuda Poput šarolikih papiga, samo jednoj ljubavi život se poklanja. Srce u srce kada se uvali, od sljepoće za ništa više ne pita. Samo ostaje podlo, lažljivo, prepuno nemira,ledeno nadanje. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25. Dal Vas po nekad jeza nemira obuzima Jer ona je suština u nemirnim mislima. Mogu sve da Vam zabrane, brane podignu al u glavi nemogu slatke tajne izbrisati. Dobih uspomenu, jedan cvijetak za sjećanje Da je zadrži podlo maštanje, vječno ostane. I neka je otišla, tako se na žalost moralo desiti. Da bi shvatili koliko jedno drugom smo značili. I sada često pobjegnem, iz ovog života nestanem U san slatki odletim da je posjetim, što duže zadržim. Tamo nas nitko ne dira, tamo se ljubav odvija. Barem tamo na miru jedno drugo beskonačno imamo. Sa njom se noći rastapaju, najljepše stihove ispisuju Bolovi svi nestanu, sva se pitanja zagube, zalede Samo usne šapuću, strastveni potoci požudom protiču. Meni se poklonila, makar samo kroz maštanje, al slatko je. Sve tišinom umijemo, da se skriveno skrivamo,ljubimo. I od kada je otišla, rana se u meni otvorila, izgaram. Lažnim obećanjima je oblažujem, sebe slatko ubjeđujem. Tako nas grah zapao, sve nam sudbinski pomiješao. I sada svatko na svojoj strani boluje, u zatvoru tuguje. No sve je vrijedilo, mada se ništa nije desilo, Energije su govorile, jedno drugom strast probudile. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22. Svakim momentom između njenih očiju lutam zaluđen. Zanesen magičnim mislima, ljubav prema njoj otima. Hallo ljubavi nedokučljiva, svrati do duše mi trgova. Tamo tvoje slike stoje da svakim trenom podsjećaju. Šapat je na uzavrelim usnama, nemir nesanicom noćima. Volim da plačem jer sve na nju savršenošću podsjeća. Koliko dugo me već opila, prošla je i duga godina A sve žešće žudim i sanjam je, da opet pristigne. Svojim odlaskom polovinu srca tugom zamračila, pomrčina mjesec navaljala, izdišem, bez daha ostajem. Al svratit ću, pa makar mi bila posljednja misija Da oslušnem prekrasni osmjeh sa njenih usana. Periku na glavu stavit ću, brkove i bradu pustit ću Naručit ću voćnu salatu sa puno crvenog grejpa Da odmah prepozna tko se iza maske prikriva. Možda tada poželit će da me posljednji put pozdravi. Onda ću iz njenog života vječno nestati, da je ne gušim Mir u duši remetim, što je jedva primirila, ukrotila. Nemam pravo da je otimam iz tuđeg naručja Njemu je sudbinski pripala, Bogom se obavezala. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24. Ma koliko se trudila da bi me tugom ranila, da te zamrzim, il možda mrvicu zaboravim. Sa žarom tvojih usana ne mogu da se izborim I nikada nećeš čuti riječi… zbogom vječna ljubavi. Jednostavno kuda god se okrenem na trn tvojih usana nasjednem. Ma koliko me od sebe odgurivala, previše srce si čarolijom zarobila. Pamet sam davno izbrisao,prolupao Sve stihove i snove tebi poklonio. Ne želim se prohujalom ljubavlju kockati. Ne želim niti trunke onog žara zagasiti. Između sreće i tuge tanka nit se zagubila. Pa na momente kroz suze mi sve otima. Nikad neću reći zbogom jedina ljubavi Da mi život prestane, san o nama uništi. Nema veze na kakve grijehe si me navela Savršenu, nezaboravnu ljubav si poklonila. Popustih, nasjedoh svim tvojim slatkim zamkama Jer sudbina nezaboravan tjedan mi poklonila. I ako si njemu prisilno, ucjenjena odšetala, toliko ruševina u grudima kroz suze mi stvorila. No to me nije polomilo, još veću snagu mi podarilo. Da izdržim, za toliku doživljenu ljubav još postojim. Molim Vas pričuvajte ovo malo preostale duše Da ne puknem, da se ne razbije ovo preostalih snova. Želim da se primirim, ojačam i jednoga dana ako izdržim u normalan život povratim, sve loše stvari zaboravim. Iz početka kao zombi šetat ću, oko sebe ništa vidjet ću. Niti jednu riječ neću prozboriti, sa nikim neću razgovarati. Postat ću samotnjak presvučen paučinom promašenih sjećanja. Ništa me neće tangirati, bez kapi krvi kao ispijen ću hodati. Svi će me napustiti, na miru ću moći razmišljati Da pokušam pronaći odgovor, gdje smo pogriješili Božiju kaznu smo dobili, sada je valja izdržati. Možda u nekom drugom životu je ispraviti. Ako nas slučajno možda sastave rijeke sudbine. Budemo se ispričali, jedno drugom jadali, koliko jedno bez drugo prazno i jadno smo živjeli. Bit će to rijeke suza i jecaja, šutnja bezbrojem zagrljaja. Možda ćemo tako najviše i priznati iz duše prenijeti Koliko smo jedno drugom tih momenata značili. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21. Ne morah strasnu ljubav nikada voditi, sex imati da bih je požudno nezasitno volio. Svako jutro, cik ranom zorom bih pisao Stihove za dobro jutro golubom bih proslijedio. Svoje osjećaje i napučenu dušu bih praznio. Na poseban način skrivenu ljubav izjavljivao. O svemu samo kroz lažljivu maštu zamišljao. Lijepo bi bilo kada bi bila moja i meni pripala. Nekako to postala seansa maštarske ljubavi. Da je tepanjem, požudno nježno probudim. Kada krmeljave oči otvori,pismo stihova ugleda. Da joj dan ukrasim, mislima zahvali i poželi. Mada daleko je, i meni teoretski ne pripada. Virtualno složena, ljubav je posebna postala. Volim te, toliko puta sam riječi joj izustio. Kroz suze iskrenosti svu strast bih prenio. I sada kad je nestala, vrata komunikacije zazidala. Nedam da se snovi maštanja vječno raspline Da me bol il tuga ne uštine, nastavljam maštanje. Da mi srce ne pukne da se duša ne razboli. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23. Ako Vam se ikada dogodi ljubavni ambis. Da vam se dešava neobjašnjiva čarolija. Nasmiješeni i više na nebu nego na zemlji. Da Vam samo ona stanuje u staklenim očima. Ljubav je vjerojatno Suština neobjašnjiva, pristigla. Čitav život Vam trenom na glavačke preokrenula Sve na svoje mjesto nakon dugo vremena posložila. Tek tada shvatite koliko ste prazni životom hodali. Iskrenu potpunu Ljubav života ste napokon doživjeli. Nemorate sa njom spavati, ljubav voditi, maštajte. Neka Vas svakodnevno njen boravak održava. Neka stanuje u svakoj pori vaših nezasitnih maštanja. Jer ljubav kada se dogodi, makar bila samo fikcija Neobjašnjive pojave u srcu i duši Vam izaziva. Toliko sretni ste i zadovoljni, makar gladni hodali. Kora kruha i kap sa njenim usnama… obilna je trpeza. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22. Evo me stigoh iz tamnice nesanice. Tuga me špurama nemira uspavala Danima gušila i patila, jecah noćima. Mislih vrijeme rane vida, pa zacijele Al ne ide, vjerujte lažu nas, to ne ide Al njene usne kada bih mrvičkom dobio Sav bi se preporodio, iz snova samoće probudio. Tako boli praznina samotna bez okusa proljeća Ljubav me prisilno napustila, Valovima daljine potonula I nikako ne mogu to da prihvatim. Da je potpuno zaboravim križ samoće pritisko na leđima Što guši i otima, ne popušta I kada kažu vrijeme će sve isprati To laži su za proklete i naivne, bol praznine nemože ništa da izbriše. T L B, Bugojno, 20. Molim Vas pričuvajte ovo malo preostale duše Da ne puknem, da se ne razbije ovo preostalih snova. Želim da se primirim, ojačam i jednoga dana ako izdržim u normalan život povratim, sve loše stvari zaboravim. Iz početka kao zombi šetat ću, oko sebe ništa vidjet ću. Niti jednu riječ neću prozboriti, sa nikim neću razgovarati. Postat ću samotnjak presvučen paučinom promašenih sjećanja. Ništa me neće tangirati, bez kapi krvi kao ispijen ću hodati. Svi će me napustiti, na miru ću moći razmišljati Da pokušam pronaći odgovor, gdje smo pogriješili Božiju kaznu smo dobili, sada je valja izdržati. Možda u nekom drugom životu je ispraviti. Ako nas slučajno možda sastave rijeke sudbine. Budemo se ispričali, jedno drugom jadali, koliko jedno bez drugo prazno i jadno smo živjeli. Bit će to rijeke suza i jecaja, šutnja bezbrojem zagrljaja. Možda ćemo tako najviše i priznati iz duše prenijeti Koliko smo jedno drugom tih momenata značili. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21. Pjesma posvećena mome prijatelju Mirku da će napokon doći sebi!!! Moj jako dobar prijatelj, teške rane doživljava. Sam sa sobom krize proživljava, kao lav bori se. Svakog, gotovo svakog vikenda se odvali, pa opije. Želi sve bolove života da tu večer sahrani, zaboravi. Pa se do ranih jutarnjih zraka sunca opija, oduzima. Sa polupraznim čašama na tanane razgovara, ubjeđuje. Tko je u pravu, gdje se što prelomilo, zašto se sve dogodilo. Oko sebe ništa ne vidi, iz kojih kuća dolazi, sve zaboravi. Zaborav mu pamet pomuti, pa se na momente ludački razljuti. Sve bi polomio, jadi i poroci mu dušom haraju, guše, otkidaju. On više nezna da se raduje, svijet mu se u svađe pretvorio. Tako mu je najlakše, gušenje duše ovosnostima ublažava. A meni teško da ga tako propalog i pijanog promatram Sve je u životu stvorio, svi kažu da je u životu uspio. Onda ga hvataju faze suza i smijanja, čaša razbijanja. Očaj ga savlada, svojom voljom ne vlada, sve ujeda. Ja sam nesretan, često JE ponavljao,trenom sve bi prokockao. Karta ga nije pratila, automati su ga varali, sve mu uzeli. Kada bi se otrijeznio, kasno bi shvatio, koliki idot je postao. Onda diži kredite, vraća dugove, da se kuća il auto ne oduzme. Sve što je stvorio, ništa ne vrijedi mu, niti sam cilj svoj ne poznaje. Sam sa svojim slabostima ratuje, žene, piće, cigare pa kockanje. Sve ga to razapinje, dijelić po dijelić nepovratno dio duše otkine. I starac je odjednom postao, da se niti sam ne prepoznaje. Studen se u grudi uvukla, raskida,život tmurno turoban postao. Pit ću, trovat se dok u meni mrvice snage postoji, ne sramim se… Njegove riječi odzvanjaju, svi ga prijatelji polako napuštaju. Poroci ga savladali, a tako dobar čovjek u njemu stanuje. Tako mu je kako je, sam se opija, ubija, takva mu sudbina. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19. Bolno spremah se , kako najbezbolnije, da položim u duboku jamu stihove. Na koricama dal njeno ime da upišem, pod zemljom duboko skriveno da putuje. Il na ploči samo njenu sliku da postavim, tišinom i bez slova usamljenu da ostavim. Kada prođu kraj groba njenih stihova, samo će očima podsjećati,da postoji. I baš Svake godine početkom Avgusta, teške duše ću svratiti, svijeću zapaliti, i možda ružu položiti. Njeno ime u duši ću okovima držati da se NIKADA NE OTKRIJE, jer imam svoje duboke razloge. Samo ću suze pustiti, sa njenom dušom neka korice stihova ispere, da ne izblijede. Trebat će mi najmanje deset godina, da se bolnog augusta prisjetim, i na novo pred njenu sliku pojavim. Uvijek sam mrzio sahrane, bolne face, ljude u suzama, duboke jamu grobova. Al eto, najteže mene je sustiglo, u grob polažem stihove, bezimenih debelih korica. Njena ruža tu će cvijetati, oko njene duše će plaziti, hranjena ljubavlju stihova. A jednoga dana, možda,možda će netko otkriti, stihove otkopati, korice otvoriti, i napokon shvatiti. Samo na jednom mjestu, negdje u sredini knjige stihova, pisat će njeno ime al prikriveno. Laganim korakom , i bez okreta ostavljam najdražu knjigu stihova, da u miru počiva. I opet cijelu godinu do početka augusta propadam, koju riječ kroz suze dok joj onako izgubljen, tuzan i slomljen podarivam. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18. Zaljubljeni samo takvi su sretnici, ljubav svoju doživijeli. Svake noći na jastuku bdije dok se ona uspavana budi. Kao stari iskusni slikar, iz riznice mašte je prosijava. Po koji zalutali zlatnik na grudi joj osmjehom osvane. A ona krhkog stasa, kao srna zadrhti usne kad mu osjeti. U njoj se neki nakupili strahovi, uz njega voli da se prisloni. O kako im zavide, kad njihovu ljubav gledajuć dožive. Sve iz duše obrnoci strahova nestaju, u nadu sve ulažu. Jednom bez drugog ne postoje, život im nebi smisla imao. Jednostavno se prepoznali, energije razmijenili, uživaju. Tako ih lijepo vidjeti , kako zagrljeni labuđe jezero igraju. Čim se okrenu jedno drugom nedostaju, kao slijepci bauljaju. Pa svi govore baš su jedno za drugo stvoreni, božiji darovi. Kad ih same vidite kao da bez rukava hodaju, prazni su. Suze im se razlijevaju kao tinta u očima, sve bolove otkriva. Zato se nedaju, za ljubav strasnu žrtvuju, ni pedlja ne odsutaju. Pa se onda zapitam, čemu život provodim i izgubljen skitanjem. Moja sreća još me nije poslužila, valjda me testira, da prava naiđe. Kažu da se isti moment osjeti, srce se raspolovi, pa podijeli. I sve ćulim proljeća dočekujem, da ugledam cvijet gdje je iznikla. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18. Sve što sam poznavao u stvari sve sam maštao I da mi se to nije desilo, prazan život bih imao. Takvo obilje sreće srce mi nikad nebi doživjelo. I zato hvala ti što u život mi trenom si navratila. Ljubav se prepoznala, čaroliju oboma poklonila. I sada slike skrivaju, osmjehom slatkim prikrivaju. I kada nas obuzme groznica, prostruje slatka sjećanja. A srca trepere, usne se nagrizaju, tako bi sve ponovile. Kako nas sve to spojilo, romantiku svu probudilo. Od tvoga prvog pogleda, glasa i slatkog kikotanja. Ničeg se više ne sjećam samo usne ti sjetom osjećam. Sudbina nas testirala, obiljem otrovnih nemira začarala. I kako god da razmišljam bilo gdje da pogledam Sve me vodi ka tvojim dvorima, sve određuje sudbina. I ako treba godine, samo u grudi pusti me, čekat ću. Toliko mogu čekati ljubavnu snagu testirati, da sve izdržim. Samo muvica vjere nas održava, prepuna nade i čekanja. Sve će se ako Bog da složiti, najljepše s najljepšim spojiti. Jako puno si značila, sve si svojim nazvala, i čeka te. Ako bude sreće i sve se opet dogodi, o povrataku nemoj razmišljati. Posvećeno Natashi i njenoj prohujaloj ljubavi, Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17. I kad njemu dosadi i od tuge mu ljubav ostari. Ne brinem, u srcu mi za nju mjesto postoji. Znam doći će, osmjeh sreće da joj probudim. Da se njene duše nemirom napijem pa poludim. Ma koliko se sada on trudio, sve poklone nudio Ne ide, ucjena nigdje ne pali, ljubav se jednom doživi. Ljubav je moja postala, srce u srce mi spustila Dok žubore duše kroz kamenje, ljubav se spominje. Čekam strpljivo, da sudbina sa osmjehom osvane Napokon vječnošću moja postane, ma koliko čekao. Njenih usana dočekujem proljeća, ljetnim vrućinama. Muvicu je bilo dovoljna, ljubavnim pečatom spržila. O Bože hvala ti što me školovano kroz ljubav nauči. Da ljubav iz snova postoji i može i te kako da se dogodi. Strpljenja kaput sam nagrnuo , od sreće preplanuo. Čekam je, čekam koliko treba proljeća, moja je postala. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17. Bez obzira gdje si i kako se sretno osjećaš Tek toliko tvoj osmjeh jezom nemira podsjeća Tek toliko moja bila si i vječno muvica ostaješ Ma koliko puta tek toliko lažima zaniječeš. Hvala sve što si svoje tajne noćima dijelila Suze, patnje i nepregledne sumorne strahove Što si u meni kišobran sigurnosti razgrnula. Na obraze ruke položila i tepala, koliko voliš me. Tek toliko smo priča nepreglednih noćima raspredali. Premalo vremena imali a toliko uspomena skupili Voljeh te i tako ostat će, makar tek toliko ostalo Samo puko maštanje, što često kroz suze spominje. Bijah sretnik tek toliko da se život uspomenom zavije Tek toliko da se noći sa danima nesanicom prevrću Tek toliko da suze trenom dolete i bestraga odlijeću. Tek toliko da ne mogu više da zamislim i pišem stihove. Neka tek toliko u meni vječnošću ostaneš, vrijedilo je…. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12. Dal znate… koliko boli kad ljubav nestane Dal znate… kako duša jecajima otkida sve drugo nema smisla i sve se raspada. Glumiti a ne voljeti, tuga vremenom sve raspara. Dm Gm Nema što nam nisu radili, Lažne priče podlo izmišljali Dm Samo da nas rastave,da se ljubav zamrzne. A Dm zaboravom sve da izblijedi Dm DOŽIVJEH LJUBAV SANJANU, U KRILU DUŠE SATKANU Gm I ŠTO VIŠE KAŽU LAŽU Dm LAŽU LI LAŽU LAŽU A Dm LJUBAV JE MOJA POSTALA Dm Gm Al nikad neće shvatiti, kad se ljubav strasno doživi. Dm Sve ti uzme pa izludiš, Kad je imaš pa izgubiš. A Dm Uspomena srcu ostaje Dm DOŽIVJEH LJUBAV SANJANU, U KRILU DUŠE SATKANU Gm I ŠTO VIŠE KAŽU LAŽU Dm LAŽU LI LAŽU LAŽU A Dm LJUBAV JE MOJA POSTALA Ma koliko Vam branili, podlostima petljali, neka Vas osmjeh sreće sačuva Nada u ljubav neka nikada ne nestane Glumiti a ne voljeti, tuga vremenom sve raspara. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11. Dok truba kanjonom duše SILENCE odjekuje Čežnja ljubopitljiva bajku u meni trajnošću sabila. Daškom vjetra dušu mi pripitomila, primirila. Sve gorčine spužvom osmjeha nepovratno upila. Dno duše mi požudom saprala, tuga i sažaljenje nestalo. Bolovi u grudima prestali, koraci osmjeha ubrzali. Pa se kao prozirno jezero njenom mladošću osmjehujem. U skrivene sokake nemira po malo šutke zavirujem. Svako jutro oči krmeljave otvaram, zajedno razmišljam. Svakim danom me osmjehom pobuđuje da mi dan uspije. Ništa više neću, niti mogu da planiram, sve životu prepuštam. Nema više trke, frke, uzaludnih razmišljanja, sudbina izigra. Jedno vrijeme imašmo glave uloge, ostaje nezaboravno sjećanje. Nisam vješt da u detalje život planiram, sve sudbini ostavljam. Ona će sve na svoje mjesto da posloži, šamare opuca, il progovori. No noć bi bila izobiljem preplanula da je barem jednom prenoćila. I sve je lijepo i prekrasno, traganje bezobzirno na miru ne ostavlja. A tako blizu bijašmo prevrtljivog maštanja,crta sudbine izbrisala. I znam, jednog dana na vrijeme na njen vlak ću pristići, doživjeti. Bit će to put bez povratka, i totalnog nestanka, bez ikakvih tragova. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09. Zavučen u ćorsokak života, hladni me vjetrovi šibaju. Raspredam miliun pitanja, tražeć ispravan odgovor. Gaseć plamenove prevrtljivih nemira, u meni jeka odzvanja. Kuda vode ova stremljenja, zagoračan me život otima. Svaka vlas se nakostriješila, prazninom bez njenih usana se umiva. Prolaze žmarci, iz svih pravaca nesanica odjekuje, nešto poručuje. Na oči mrena se navukla, sve tuge u oba oka obiljem sabila. Pokušavam da vratim život u slatke prošle navike, al ne ide… Previše neshvaćanja u grudima, kazna nas pristigla, opekla. Ožiljci na sve strane progovaraju, srcem i dušom vriskom jecaju. Tuga tragove osmjeha sahranila, ozbiljna iscjeđena faca dominira. Po neki osmjeh pokušava da ispliva, al neide, struja tuge sve otima. Sve što su planirali i više nego dovoljno su uspjeli, sve sahranili. Nemam snage niti albume da dodirnem, da se prošlosti prisjetim. Njenih usana mirise osjetim, njenog plamena dodirima ugrijem. Sve što započnem, na pogrešan mlin se nasuče, još više zaboli. Zavučen u ćorsokak života, hladni vjetrovi ubitačno šibaju. Izgubih što sam dugo sanjao, ljubav samo kroz maštu doživio. I sada prazninom salomljen, sebe sažaljevam, koji jadnik sam. Al takva je sudbina, u vremenu sam kad se kazna izdržava. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07. Bijah sretnik poklonjenu, savršenu prohujalu godinu. A sada se snovima, lažnom maštom prehranjujem Sa osjećajima trgujem, na prevaru u sekundi opijem. Nemam ništa, siromah duševni skršeni sam postao Sav u stihove pretvorio, maštam o prohujaloj prošlosti. Soba dokaza prepričava, kud je hodala, osmijeh prodavala, usne poklanjala, svojom dušom nepresušnom sve začarala. Svo bogatstvo, uspomene prohujalog dolaska i sjećanja. I ovaj komadić zemlje kojom je gazila, vječnošću je utabala. Privremeno bijašmo čarobna magija, savez suludih maštara. Poletješmo zajedno van kaveza gušenja, spominju stihovi. No neke duše ptičije, nikada ne polete, al ipak ljubav dožive. Plamtišmo vjetrovima juga i sjevera, hvala što si sebe podarila. Prva i jedina što me živim slikama preporodila, savršenošću opila. Znam i nju su iste bajke začarale, ludošću mladosti razvalile. I sada na dva kontinenta nas zaledili, beton u duše salili. I po nekad kada te umiju sjene mjeseca, sjeti se dragih dešavanja. Ako su suviše bolna i guše te, sve zaboravi, raskrči žilavo rastinje Da te više nikada na prošle trenutke ne spominje, jer ovako ubija. I jedino što preostade, jeste kriomice maštanje, u grudi ti svraćanje. Dok lopovski kradem slike sjećanja, pa osvanem na usnama maštanja. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04. Prijatelji molim Vas šutite Suvišna pitanja bole me. Sve što čuli ste il saznali Sasvim druga priča je istina. Smijem se popucalih tugom usana Odgovor zakrčen duboko u grudima. Okvir tijela lažnu sliku Vam odaje Unutra nema, sve prazno i pusto je. Osmjehom prikrivam sretne momente. Da se slabost srca ne pokaže da se neki možda naslađuju u mojoj patnji izobiljem uživaju. Bolje da šutim, da što ne izletim Pa nekoga slučajno ne uvrijedim. Ovako pod mrežom kao slobodan. Letim, slomljenih krila a radostan. Sve puklo, u paramparčad je nestalo. Ostade na drugoj obali da me isprati. I sada sve od silnih pisama i tekstova Ostade paučinom neizmjerna tuga zavijena. I zato ako me nekad slučajno izbezumljenog vidite, prođite Ne brinite, na miru me pustite. Život kartom ljubavi prokockah. I sada podignute glave, otmjeno odlazim Samom sebi ne mogu da oprostim Kako me karta lažljiva izdala A toliko sigurnosti obećavala. Bolji kockar je blefom dobio zanat kockanja bolje usavršio. A ja džentlmen, vjerovao Karte mu nisam pogledao. I zato molim Vas ne pitajte U meni se kola polomila. Sve u meni nepovratno izgara Dimna zavjesa otrovima samoće ubija. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03. Što bi ste vi uradili kad bi vam voljeti voljenu zabranili Rijeke ljubavi zagradili, sve brane srcu pregradili, betonirali. U kratko vrijeme od Vas bi ostala samo kukuruzna komuška. Sva životna poispadala bi zrnevlja, kostur komuške bi tumarao. Tak tada bi saznali da ste potpunu ljubav u rukama imali. Al su vas spriječili, ucjenama i prijetnjama ugušili, zadavili. U vas zombi se uvalio, ukočenog pogleda nijemih usana putuje. Ledenog osmjeha Vas pozdravlja, jezu straha u Vama izaziva. Samo ako pravu ljubav potpunu sa nekim osjetiš il doživiš. Da svaki treptaj njen prostruji, da izludiš, noćima ne spavaš. Svaki dio sebe srećom njenih usana trenom zavidaš. Kada ti život bez nje prazninom ječi i bolovima odjekuje. E taj san na njenim usnama stvarnost je potpunog življenja. Tu sve se milisekundama razmjenjuje, dani i noći nestanu. Nekakvo posebno stanje Vas opije, slatko usana čekanje. Ta mašta Vas cijeloga obuzima, putujete čarobnim snovima. Razuzmu Vas magične halucinacije, sve hodate na prstima. Ma ne ipak više lebdite, to je neka druga čarobna galaksija. Jer ako Vas sve to ne začara u Vama se ništa pravo ne događa. Ta ljubav je promašaj, niti treptaj onoga što sretnici dožive. Toni Ljubiša Božić, 01. Poštovana grudo njegovih podlih maštanja!!! Pišem Vam a da on nezna. Nikada ne doživjeh il ugledah da je netko tako potamnio od neke tuge se polomljen snuždio, kao da su sve lađe mu potonule. Nestade osmjeh sa njegovih obraza, kosa mu se nekako prorijedila,rasušila, odjednom se oronuli starac u njega uvalio, sve osobine slomljene duše pokazao. Ne priča, samo šetka sa tugom u očima, suza suzi nešto prepričava, u sebe se zavukao, i samo ponavlja … SVE SAM JOJ OBEĆAO I TAKO ĆE OSTATI. IZ NJENOG ŽIVOTA NESTAT ĆU…MORAM IZDRŽATI. A znam toliko puta samnom je dijelio svo svoje maštanje, čitao po neka Vaša pisma sa suzama sreće u očima. Slušah i bijah svjedok kako ljubav među Vama se rađala, stasala. Sjetih se Vašeg tužnog pisma kada ste slomljeni životom i tugom bauljali, u sve razočarali, u njemu ste spas pronašli, Obje ruke Vas primio, podržao, tješio da će sve to na svoj mlin da vrati se. Kada ste pomoć zatražili od srca Vam je pružio, sve Vaše terete sa Vama dijelio. Ako Vas svi ostave kod njega uvijek ste imali mjesto u srcu i duši posebno čuvano. No sa Bogom se niste smjeli igrati niti božije svetinje skrnaviti. Nitko se na tuđoj nesreći neće usrećiti. Stalno je to ponavljao, život će sve sam da posloži. Tko treba patit će a drugi uživat će, kad tad. Sve misli prema Vama je usmjeravao, maštao, toliko toga planirao da mu napokon stignete. Nije dao nikakvim crnim mislima da se među Vas uvale, da prekrasna sjećanja među Vama ne izblijede, da ne nestane čarolije koje su smisao sretne žene i sretnog čovjeka postale. Stalno ćuli pred ogledalom , kaže da tamo dobija poruke, rosom ispisane, neka je čarobna formula između Vas očigledno u svakom pogledu postojala. Govorih mu da je sve što se dešava među Vama čista zabluda, da je to samo puko maštanje, daljina svoje vremenom obrušava, zaborav će mu srce vidati da se vremenom oporavi. Nije dao o tome da se loše niti pomisli neka zla sudbina da doleti. Evo na neki način sebe krivcem prepoznajem jer je samo u meni ta sumnja postojala. Vjerojatno sada mene on optužuje zbog krakova zle , loše sudbine, koju sam nesvjesno prizivao. A on je toliko daljinom maštao, kofere, kovčege, stihova pisama Vama napisao. To nisu dani , to su godine i godine da to jedva i životnu škrinju može da se nagura. Svaki dan iz te škrinje vadi neke uspomene, prostirke, čašu iz koje Vaše usne limunadu su ispijale, kaže da zna gdje se nalaze otisci Vašeg boravka, gdje su stopala bosonoga gacala. Neke plesove spominje, škrtari, neće detalje da mi otkrije. Stalno mu na usnama Vaši pokloni, nemože da se tih opsesija vaših dodira oslobodi. A sada, sav njegov život sveo se samo na poslovni rad rad i rad, to više nije ona vedra osoba, puna života sretnog osmjeha, sav je nekako preslužbeno hladan postao. U detalje sve bez greške odrađuje, al duša, duša mu je nestala, negdje se zagubila, jedino ja to osjetim jer kao njegov najbolji prijatelj jako dobro ga poznajem. Obožavali ste njegove stihove, eseje da Vam poklanja, stalno je Vaša požuda sve to naručivala, pa su iz njega grcali stihovi, porađale se priče i neka maštanja. Uživali ste da Vam tepa satima, dok Vas je dirao lepezom razbarušenih stihova pjesnika. Kako bi on rekao da je u Vašim očima oganj stanovao, da se na Vašim usnama posebna strastvena formula događala da bi se posebnošću sjedinila. Sada mi je jasno je zašto je krišom odlazio do kolibe, tamo je na miru mogao kroz maštu da Vas ima izobiljem maštanja. Dobijao je obilje ljubavnih darova, sjećam se da je govorio kako mu sati u sekundi se istope kada Vaše usne osjeti. Jednom smo satima o Vama pričali , kako mrzite uštogljene šeme i da obožavate da kršite protokole i naturena pravila, kao da ste slutili da će se nešto desiti. Gutao je vaša pisma, zamišljao Vas kako spavate dok se na Vašim grudima duga uzdaha prelijevala. Kaže da je tada u njemu naviralo toliko riječi, da su potoci otopljenih snjegova jedna kapljica koliko je za Vas i Vašu ljubav imao da iskaže. Znam da obožava da iz duše ispušta stihove, nagrnu neiživljeni presretni kao lepršave pahulje. I onda bi ga taj zanos držao dok se nebi pjesma izrodila , riječi na mjesto poredala da mrvicom pokaže što u tom momentu osjeća. Nikad mi nije otkrio u kojoj državi živite, stalno me vozao između Francuske, Švicarskih jezera i modrog jadrana do Budve i njenih uvala. Onda bi me do Yalte odbacio pa čednim riječima zaludio. Jednostavno nisam mogao otkriti tko ste iz kojih ste krajevai što Vam sve posvećuje. No tako sam siguran da sa Vama trenom je osvajao sve vrhove, svijećom maštarske strasti bi uzburkao čarolije. U duši ste mu bili najslađa datula, koju bi na mrvice usnama da otkida, da je ne povrijedi al da joj slador ispija, da nikada ne nestane nego da se nepovratno obnavlja. Bili ste mu posebna amajlija, plašio se da ta neobjašnjiva zaluđenost i sreća ne izblijedi i jednog dana zbog daljine i nestane. Vi, bijašte razlog njegovog življenja, jer kada bi na Vase usne kroz maštu zasjeo žderao bi al se nebi prejeo usnama po Vašem čarobnom tijelu bi šarao. Tu srećicu je sa posebnom pažnjom čuvao da ne izlapi jer neobjašnjivo mu dođete i neplanirano nestanete. Uvijek je govorio da smisao nema smisla ako mu niste na grudima, i bar trunčicom da putuje Vašim usnama. Znao je da osjeti vaše tragove da sa sigurnošću posebnim senzorima srca i duše da prepoznaje. I onda bi ga te kapljice preporodile, osmjeh gordosti povratile, dječarac bi postao. Sve bi ga to onako po nekad posrnulog od daljine i čekanja povratilo kada bi glas od Vas pristigao. I eto bili ste i mašta ostali. No ono prepoznatljivo rovarenje u njegovim grudima je nestalo. Sada se kao robot iz sna probudi, dnevni red pogleda što treba da se odrađuje i ne prestaje , ne posustaje. Samo se radu predao, ljubav u sebi je voskom čekanja zapečatio, obećanje nekom održava, al neznam što se u suštini tu i događa. Neda mi niti jednu jedinu riječ da upitam, što se dogodilo, što je slapove njegovih stihova zamrzlo, jer ovako ako nastavi, neznam… ledenica postaje. Sve on savršeno bez greške odrađuje poslove, al neznam, na prosto žao mi ga jer nije to ona osoba što svojim dolaskom svima osmjeh dovalja. Jer znam da se svakim jutrom budio sa Vašim imenom na usnama. Pa bi noću ispred svijećnjaka klečao, Boga bi molio u sebi bi šaptao. Bijašte njegova utjeha svih teških trenutaka i slabosti, dok ste rominjajuć šetali dušom njegove mladosti. I Sada sve to prazninom duše zamijeniti, Bože dal to kazna je, al mu teško, preteško pala je. Šutnja mu se na usne navukla, prazninom progovara sve ono vedro je mračnom tišinom navukla. Nestadoše oni proljetnji vjetrovi, nestadoše straže skakavaca, duša je bukvalno postala pustinja, u kojoj ostade milijarde nedorečenih maštanja i poruka. Kao da mu je neki natureni zaborav sva vrata osjećaja zapečatio, neke čudne zakrpe na dušu zalijepio, nekako bez veze su i boja im je odvratna, ali tamo mora ostati svaka ta zakrpa, tako mi on u kratko škrto odgovara. Sva vrata prošlosti je zatvorio. Lomove u duši trpi , suze ne pušta al vidim i osjećam što mu se u duši kroz oči događa. Od mene nemože sve to sakriti. Nekako kao usamljenik na peronu života se šćućurio, posljednji vlak sreće ga prije vremena napustio. Nema više šanse da ga pristigne i da ima atomsku moć letenja nebi mu ta moć pomogla. A do jučer sa cvrčima je tajne šifre dogovarao, da ljubav vama prosljeđuje, da se tajnim putovima sve poruke na vrijeme pismima pošalje. Sa Vama je doživio ljubav sanjanu,u grudima satkanu, i sve što Vam budu lagali, lažu , lažu, do neba lažu ljubav ste njegova bili i postali makar sve to maštom prikrivali, al život je bio prekrasan. Zato što ste u njegovj duši sekundom dovlačili proljeće, sav bi cvijetao poput proljetnje latice i baš zbog toga Vas je i obožavao, noćim maštao. No život ima svoja pravila sve se po našim željama ne odvija, povlačimo pogrešne poteze, zaljubljujemo u pogrešne osobe, nasučemo dušu na kamene sprudove a srce se nepovratno bolovima prošlosti raspara i od čovjeka ostane samo isprazna, tugom iscrpljena ljuštura. Oči mu upadnu, svjetla nestane, kao kip bez osječaja postane, il kao mumija okolo se povlači, ljudi ga izbjegavaju jer iz njega tuga izbija. No takva je kazna Božija, sve dolazi na naplatu. Znam da ponedjeljak 24 jedva je iščekivao kada ćete u naručju da mu snivate, da Vam crni pramen sa očiju usnama odvraća. Od kako prođe godina u njemu se toliko toga na bolje promijenilo, postade snažniji i samouvjereniji. Nekako svo voće ljubavi u njemu savršeno opijenošću dozrijeva. Vaše usne na svakoj voćki stanuju, sokovima izazivaju da ih prinese i potpunošću osjeti. Pa se cijede Vaše požude i strasti sokovi, srce i dušu trenom mu podigne i obnovi. Čarobni izvor otkrio direktno iz Vaše duše se pojavi i čisto, jasno i bistro osjeća humanizam u njemu se događa. Tetovaža Vaših usana još prije godinu stoji i bridiše mu na usnama. Kao jucer da se desilo, kada ste iz dlana mu život pogađali Vašu vezu najavljivali a Vama tek 33. I čudno il slučajno sve ste pogodili, i ovaj čudesni ponedjeljak što dolazi Vašim osmjehom treba da ga ozari, te čupave obrve najdraže poželi, poželi da ljubi što duže je moguće i sve više i više iz njega požuda izriče. Kada ste crte na dlanu poslagali svaku liniju u detalje objašnjavali. Da sreću neobjašnjivih širina će da doživi i neshvatljivo zaluđenošću da se zaljubi. I ako Vam je tek 33 al nevinost kruli Vašim venama, njemu ste se trebali predati, toliko povjerenje nudite. Ožiljaka samoće i čekanja toliko ima unutra i van na grudima. Svaka bora Vam može roman ispričati što se u vremnu vašeg dolaska , samoće i čekanja, nesanice , suza i prelamanja u njemu događalo. Plaših se da će pokleknuti i Vašu ljubav zaboraviti. Al vjerujte sam sebi čudih se koliko čvršći i bolji postade. Na toliko čudotvornih maštarskih načina je vrijeme sa Vama popunjavao, lažima mašte i snova varakao. I sve je bilo realno samo bi ga jutro opeklo, o zemlju omlatilo da mu je trebalo više vremena da se u javu povrati, jer žao mu od Vas se iz snova ukrasti. Zlato ste zajedno na nekom vodopadu ispirali. Sanjao Vas u Italiji , neka specijalizacija, pa sve do Budve i predivnih plaža gdje se od ovih vrućina skrivate. Za Vaš dolazak, poseban Vaš omiljeni voćni kolač priprema, prste liže kao da Vaše usne su i slatko nasmijava jer tu je dan Vašeg dolaska. U Vašim rukama savršenstva doživljava, melem ste svih njegovih požuda, ljekovita trava svih strepećih grčeva. Sa Vama luckast i sretan je, bolji, jednostavno savršeno bolji je. Molim Vas ostanite do kraja zaljubljeni kao od prvoga dana, kao kroz svo vrijeme Vašeg čekanja i do susreta. Neka se ova požuda nikada ne razrijedi, neka još gušća i žešća postane ako takva može i da se pronađe il postoji. Njegova pomisao na Vas i Vaše usne čarobne, plamen treperavi u njemu boravi srce hoće od dragosti da progovori. Molim Vas samo takvi posebno jedinstveni ostanite, ljubav mu niti manje niti više ne dajite. Ako smanjite, strahovi će ga obuzeti ako više dobije može od strasti da eksplodira. U dvorištu njegovog maštanja i čekanja stara glazba odjekuje u oba srca strast raspiruje. I odjednom , kao iz vedra neba sve je nestalo, prestalo, šutljivi starac je postao. Ne pamtim da se jednom nasmijao, da mu se sjaj vratio u očima. U njemu neka zavladala mračna tišine čarolija. I sada viđam ga, kao starac gega se , neda se, sve poslove završi, al duše tu više nema da to finalnom fasadom napravi. O Bože dragi nedaj da se napati, preostali dio života neka barem mirno proživi, al poznajuć ga, neznam koliko dugo će izdržati. Il će puknuti il će jednostavno negdje otići i bez traga nestati. SVE OBEĆAH I TAKO ĆE OSTATI. IZ NJENOG ŽIVOTA NESTAT ĆU…MORAM IZDRŽATI. BOG ĆE ME KAZNITI AKO TAJ DOGOVOR PREKRŠIM Oprostite al sam morao da Vam ovo napišem, što mu se dešava, neznam dal će na Vašu adresu ovo pismo pristići al po kuriru Vam ovo prosljeđujem jer samo on zna kome dalje kovertu prenositi kako će do Vas sve ovo pristići. No znajuć ga, opet ne mogu da svemu vjerujem, znam da on u sebi nikada nadu do kraja ne potroši. Negdje u njemu je ona sigurno prikrivena, i to ga tajnim dosijeima održava. Pozdrave primite iz ovog jadnog duševnog sivila što ga je njegova slomljena duša obojila. Prijatelj Vašeg Tonija Božića!!! O Bože opet si na vlak ugovoreni zakasnila, Letjeti avionom kukavica se opet plašila, Jedrenjak zbog jakih vjetrova zablokirao. Vrijeme nas razložno uporno bolno razdvaja. Ma kada me nije srhvala godina čekanja. Što mi može tek nekoliko dana il tjedana. Znam da pristižeš, ljubav tvoju osjećam I to je najveća potvrda da nastavim,izdržim. Samo da nebrineš, tvoje nervoze razumijem. U meni isti krše lomovi, duša kuka al izdržava. Za ovakvu ljubav sam godinama čekao I na pamet mi ne pada da možda odustanem. Muvice, luka sam čekanja, ne brini, sve osjećam. Orkanske vjetrove čekanja zaobilazi, tišinom prolazi. Sve prepreke svjetlom osmjeha umivaj, na vremenu dobijaj. O našoj vječnoj ljubavi razmišljaj, vojim te…jer vojiš me… Vojim te kroz sve jecaje što me suzama na tebe spominju Što snagu daješ da izdržim da se stalnošću u grudi naseliš. Idi medu idu da se ne otopiš vatrom njegovog dodira Više no što treba mi, za 100 života si obiljem dovoljna Toni Ljubiša Božić, Bugojno,Srijeda, 26. Koliko Vam samo treba vremena da se spakira tucet kofera. Dubinama sazvježđa, poseban poziv poslao, zvijezde upitao. Da na putu Vas pripaze, dok se ne sručite na vrele mi obraze. Jer kada stignete, tek tada život počinje tajne da nam otkriva. Svijet bez Vaših usana, postaje vrela presahnula crknuta pustinja. Postajem običan zarđali kazan pretrpan gorkim nepreglednim suzama. Zato Vaš dolazak posebna je čarolija, sve vrste mašti dozvoljava. Dani se u vječnost pretvaraju, sa Vama da dijelim ih ne prestaju. Vašim dolaskom sve suze gorke presahnut će, i neka će. Kad mi kažete koliko ljubavi za mene čuvate, uzdišem Plamen svijeće u meni se razgori, toliko kroz oči govori. Jedva čekam da Vas zagrlim, pod kišom suza sreće osjetim. I neka se dugački poljubac dogodi, sve u sekundi razmijeni. Sve oko mene su bile laži i prkosno varljivo maštanje. Samo Vašim dolaskom vrelinu ljubavi istinske osjećam. Prečesto puta osjetih mislima kako me želite, prizivate. U nama se razvila posebna skrivena komunikacija Svaki bol, suza il beskonačni osmjeh sreće daljinski osjeća. Evo vlak osluškujem, na prozoru Vaše oči željno iščekujem. O Bože bljesak, u Vašim očima stanujem, ljubav mi pristigla. Voljet ću Vas jedinstveno, posebno, neopisivo, čarobno i magično. Jer netko kao Vi sve to i još toliko toga od srca zaslužuje. Samo se prepustite, govor srca i duše mi pratite, sretno nam!!! Toni Ljubisa Božić, Bugojno, 24. Snopovi riječi, nestrpljenjem u glavi stješnjeni. Rendgen duše tišinom sve i jednu prostrijelio Na vrh jezika naoštrene pospremio, iščekuju. Čekaju da se izlanu, ljubav nepovratno pokažu. Sjemenke riječi se trenom u glavi porode, razmnože. Pa poljima mašte izniknu, vihorom povjetarca lelujaju. Da bi često zabludom il zbog predugog čekanja snopove zelenih riječi jezikom prerano pokosili. U pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu izrekli. Pa tako sve pokvare, ukisele i ljubavi nepovratno rasture. Više nema povratka, riječ uvrijedljiva krvoločno potekla A neke riječi utrnule od nesanice i sumornog čekanja Nemir obuzima, svaka priliku iščekuje, zraka otima. Sretno čarobni snopovi riječi kad se sastave,magiju naprave Kandžiju nesalomljivu sagrade, obiljem sreće putuju Pa sijevaju, grme, u srce diraju, magičnošću odjekuju. Da bi usput mirom duše zalepršale, osmijeh povratile. I kad prave riječi u pravo vrijeme se sastave pa snop naprave. Gordo i sretnošću grme, odjekuju, sve bolove u trenu izapiru. U meni obilje snopova je usadila, jedan sa drugim se prožima. I zato volim je, moja je postala čarolijom nemogućom neshvatljivom,. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23. Muvice, napokon sastanak viđenja se približava. U nedelju 24 pristižeš, sve letove sam rezervirao, i taksi iščekuje, žustro na tanane spakiraj kofere. Samo moje ime spomeni i sve već odavno je sređeno. Imaš li strah letenja, kabina u vlaku rezervirana. Ako je potrebno i vozač posebni po tebe će pristići. Ako se pak odlučiš morem nemirnim da dojezdiš, jedrenjak odluku tvojih usana nestrpljivo iščekuje. Još malo i budi strpljiva, majku pozdravi dok te priprema. Sve na tanane na svoje mjesto poslagaj Sve unaprijed mjesec dana razmišljaj, isplaniraj kako tih dana najbolje sebe uložiti,potrošiti Već je prošla godina kad si zadnji put usne mi ljubila Magle se neke spremaju, vrijeme promjenljivo najavljuju. Ako su pregusti oblaci da se avion ne zagubi Da jedrenjak na pogrešnu stranu ne okrene. Ako padnu u sred ljeta snjegovi, Švicarski prolomi. Ne želim niti da pomišljam da se susret izjalovi Naš mjesec dana strasti prazninom da se potroši. Trenom bih crkao, mjesec dana bih jaukao Nokte bih do mesa izgrizao, nestrpljenje me ubija. Čežnjivo na tebe budem čekao, aerodrom tumarao. Ako kreneš vlakovima , na postaji budem iščekivao. Možda stihove sklepao dok se napokon ne pojaviš. Luku posebno sam pročešljao, nepotrebne brodove isplovio. Samo kreni, samo kreni i ne brini, spremljeni su prošnje svatovi. Prsten sa kjigama sam ti poslao, nosi ga na lančiću sjećanja, do spajanja usana završna potvrda ljubav je uspjela. Vojim te muvice, čeka te nepotrošiva saksija tepanja. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22. Dobro jutro cvrkutiću, vrtlogu na jastuku maštanja. Kako ti je noćas duša nemirna usnila, vrludala. Opet si slatko sjemenje strasti potkradala, grickala. Opet si po tko zna koji put nezasitnošću prizivala. Jesi, jesi, znam u to sam i više nego siguran jer osjećam. Kad se tvoje usne pobune, pa krenu da zubi škripuću Jezikom jauke prigušuju, kanonadom misli prizivaju… Oštre kandže za susret … paukovom mrežom si oštrila. Svaka tvoja pomisao, svaki tvoj san što jasnošću doziva Na drugoj strani svijeta meni u grudi se mudrački uvaljiva. Sve tvoje poruke, uzdahe, mislima trenom kroz tijelo osjetim. Jeza prostrijeli, sve poruči, već odavno poruke prepoznajem. Neka si i neka je, tako i treba bar za neko vrijeme da se dešava. Dok se ne dogovori sudbina kada vrijeme je napokon pristiglo. Da se sva vrata i dozvole otvore, ucviljene duše da se sastave. Volim te muvice, neka tako skriveno tajnovito čekanje i ostane Duša cvrkuće,osjeća,vatru požude skrivenom daljinom održavaj. Moja bila si, jesi i biti ćeš ljubav ne pokolebljiva, čekam te… Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19. Dal je prevrtljivo snivanje il maštanje. Bludna prevara, jesenjim rominjanjem. Otrov prodro, zaholcao žilavim venama. Strasti se smotuljale, kolutaju očima. U nama spalionica… Čaroliju plamen otkriva Dok kricima šapćemo Noći bez sna ispraćamo. Nijemost se u grudi uvalila Temeljito prebacuje usnama. A česma nam požudom izvire Potocima tijelima prebacuje. Brazde duboke smo zaorali Jedno drugom srce predali. Gdje smo, što nam se dešava??? Dal nas to samoća nasukava. Sve nam lažima u krasila Da bi nam dušu prelomila Kad snovi i maštanje prestanu Na kamenu samoće osvanu. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17. Ne snivam više te oči nemira Dva cvijeta u srce mi zarila. Dva svjetionika, južnih uvala. Dvije prezrele višnje iza ušiju. Bukvalno je iz snova i mašte nestala. Napustila naprasno sve moje stihove Hukanje utihnulo, šumama i poljima. Ne odjekuje, ne šumi njeno ime nedeljom crkvenim zvonima. Muk je čudan zavladao Sve je ljubomorom utihnulo. Potok se primiro, ljubav analizirao nešto naprasno se dešava.. Modra voda se zakovitlala Na prevaru iskočišmo iz maštanja Da se malo jave uštine. Dok dan ne zagasne. O kako je imati obožavam!!! Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17. Kako je u život mi pristigla blagodetima jesenjim dušu bogato nakrcala Praznine i samoća nestali. Prigušeno papučama klepetala Dok sam okom trepnuo Već u srcu sjedila. Prošarani tepisi čarobnim stazama Požutjelo šuškavo lišće pod njenim nogama žvakaju. A ja u dunjin listić se zamotao Do njenih usana i nosića se sputio Mirisom dunje, dodirom tišine Svu ljubav i strast prenio. Samo se nasmješila, svih ljubavnih strasti sjetila. Znala je uskoro dolazim. Vjeruj mi… tako se s veljačom i dogodi!!! Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17. Oh kad bih znao, da joj san samoća bodljama razdire. Sjeo bih u čarobne kočije, grudima požudnim udovoljio. Samo bih dok je u bunilu usnama lahorski čaprkao,pirio. Da smiri se, dušu ohladi, strast i požudu potpunošću osjeti. Pješčani sat njenog nemira Krišom bih vratio, preokrenuo. Prigušena Mjesečina bi tajne prikrivala usnama ljubav bi plovila. Umorne oči bi se bunile Al srce hoće da otkine. Šutnjom bi s ve žuborilo usporenim filmom se odvijalo. Dok se nebi probudila. Raščupanih čuperaka Bunilom s ebe zapitkivala. Srce bi joj iskakalo Dal se to stvarno desilo Ruke, usne mi osjećala A svjedoci nijemo šutili. Niti jednu nisu prozborili. Pješčani sat vlagom zapeko Strašću zrnca se zalijepila Dole da krenu nemogu Neznaju, nijemošću uživaju. A ONA, požudno prilegla Majicu dragu stisnula ljubav njihovom podsjeća Nemirom neda i razdire. Pa buncanjem bi zaspala. Beskrajnim snovima prizivala O Bože… opet dovedi ga!!! Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17. Bože kad ona zatepa, širom dušu razgrće u meni. Sve slatkoćom omiriše, kao voćke slasno prezrele. Ispod njenih prozora breskva se starački skvrčila. Plodove prezrele raspojasala, primamljivo odišu. A ja skriven sjenom mirišljivih listova, provirujem. Njen izlazak na prozor očekujem da mahne,javi se. Ritam ritma srca mi odjekuje, suhe usne raspukle. Kako se pojavi, zanijemih, klonuh koljena skršenih. Nešto je pričala, vidjeh mimiku usana, gluh postao. Brdo treme u meni se skupilo, sve osjećaje zanijemilo. I onda se osmjeh zakreveljio, sebi sam došao, presretan. Na terasu me pozvala, usnama usne sabrala, tišina je. Kao da sanjam, bajka me neka na prevaru uvukla. Realnost mi otima, u grudima plamen zaplamtio. I tako to biva, kad se zatelebim, kao dječarac izgubim. Sumrak njenim zagrljajem dočekah, ipak je istina. Zavjesa snova i maštanja se privila, ljubav se odigrava. Ljubim je, ljubim je da pojma nemam što se dešava. Popadale maske maštanja, zauzela busiju požuda. I sve do sada od tada ne napušta, sve žešća, ne popušta. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16. U posebnim očima akvarel poljskih cvijetova Bez teksta ostavlja, dah nehotice oduzima. A kroz pramen lahor se naherio, cvrkuće. Teško joj odoljeti, uzdah usana kamčiti. Na njoj modro žuta majica,brošem svezana. Prolaskom poglede sapliće,masa se okreće, pijuče. A ona paletu duše isprsila, usnama izaziva. Štiklasti korak odjekuje, baš se prepoznaje. Gazi generalskim korakom, suton se primiče. A masa bleji sa suzama u očima, proždire. Blago onom tko joj usne satire, tijelo previja. Žamor, mumljanje među požudnim facama. Smijuljeć bajno se osjećam, meni je pripala. Al šutim, ko kurvin sin se prikrivam, uživam. Ništa ne pokazujem, hladno. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16. Imam fibru, upomoć, usne mi pucaju prečesto požudno tajno ime ponavljaju. Ne prestaju da cvile, ridaju i jecaju ljubavnom požudom ostatke nagrizaju. Samoća im zube okrutno zarila, nagriza Kontroli se situacija užasno panično otima. Ako je možda sretnete, molim Vas poručite. Malo je vremena ostalo, skoro da crknut ću. Usne njene strasno vitaminski nedostaju. Situacija je kritična, ljudi dal vi shvatate. Samo jedna čarobna kapljica njenih usana Može ublažiti bol u ovim samotnim grudima. Zahvaljujuć vašoj pomoći ako se pojavi U život me vrati i oživi, u naprijed hvala Vam. Kada budemo slavili, i Vas ćemo pozvati Svjedočite ljubavi, na životu što nas ostavi. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15. Opsesija sladunjavim čarima, kovrdžavo zgrčena smokvica, vrtlog riječima, žuborom prikrivaš. Nemirnim dušama požudom napajaš Ljubav vječnu gataju,spominju. Najljepša tišina si prividno bezbojna Nakupina čarobnih maštanja Ti čarolija jutarnjih si svitanja Nemir sadržajnih si protoka. Krik ranojutarnjeg si buđenja Škrinja nezasitnih si dodira. Prašina slatkih suza u očima Kao izronila iz galaktičkih prašuma Ti i jesi prevažna u svemu postala. Prošlosti u kućerku samoće ostavi. Vrijeme ljubavne čarolije pristiglo. Sve u duši i srcu se nadiglo. Sve se naopako zemljotresom prevrće. Istresaju tepisi prošlosti i nesreće. Otvaraju širom budućnosti prozori. Na jedrenjak ljubavi ljubav prinesi mi Sve što si oduže željela, maštala. Stiglo je vrijeme pravog življenja Izlazak iz snova žudnje i paćenja. Neka se u javi sve to događa Hvala ti Bože, što je pristala. Tvoje riječi je slušala, upijala Srcem i dušom sve je shvatila. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15. Godine ga sustigle, pred pragom mirovine. Oko sebe se okreće , što se životu dogodi. U trenu se potroši, zalazak sunca pristiže. A srce prazno, ljubav, nikad potpuna pristigla. Riješi da sve na tanane kroz život pregleda, Sva prošla događanja u detalje izanalizira. Da pronađe gdje je griješio,kontrolu gubio. Kojim pravcem je odlutao, što ga zavelo. Sve škrinje, polupoderane zgužvane ruksake. Sve albume i sva pisma, račune i dnevnike. Da pokuša sve da uveže, mrtve čvorove odveže. Zagonetku prohujalog života odriješi, pa krene. Možda će tada shvatiti, kuda je greškom išao. Zašto je brdo bogatstva želio, nikad vremena imao. Za nju jedva poljubac po nekad bi prolazom poklonio. Ona žudila, pokraj njega lagano propadala, trulila. Imao je važnije ciljeve da se materijalne stvari prije svega poslože i dogode , tad će početi živjeti. No gle vrijeme isteklo,ona bez traga neprimjetno nestala. Od sve te trke i ganjanja život mu izgubio smisao mutna posustala rijeka je postao, bez trunke živosti. U njemu niti korov više nije uspijevao, sav se zaledio. Srce mu postala riznica udara, ledenih okrutnih vjetrova Galame i deranje, izobiljem drvlje na druge istresao. Za neuspjehe druge optuživao, on… nikad nije griješio Sve od sebe otjerao, na kraju pustinjak bogati ostao. U zlatu se kupa i prelijeva al grca od tuge u suzama. Nju, ljubav svoju je izgubio, kraj života tugom zalio. Kasno je da vrati je, u drugom srcu sada stanuje. Ma sve da rasproda i još toliko da se zaduži Kasno je, u drugom srcu osmjeha Ljubav je dobila. Pravu potpunu sreću i strast požudama doživjela. Kao mrtvo more život mu valja tugu iskolačenih očiju. Beživotna, mutna rijeka stanuje u opustošenim grudima. Mulj samoće guši, pokušava, ne ide,niti zlato ne pomaže Za novi početak kasno je, drugom je vječnošću pripala. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14. Osjećam, jutrom kad oči otvaraš, ime mi prozivaš Budiš sretno strpljiva, vjeruješ iz srca riječima Od drugih drugačjija, iskrenom ljubavlju si sazdana. Preosjetljiva si osjetim, osmjeh ti nemirom kad posjetim. I dok oči otvaraš, srca zvona oslušneš, pa razigraš. Znaš da sam ti u grudima,razigran ko višnja na granama. Vjetrovima oko tebe smotam se, pretvorim u listove. A ti vjeđe podigneš kao da signal pošalješ, da pratim te… Čarolija, cijelim danom se pratimo, jednom dušom živimo. Misli nam mira nedaju, dok zajedničko gnjezdo skrajaju. I sve se nekako radosnim ozarjem okreće, tebe spominje. Najljepšim željama i maštom žubori ljubav nam prikrivena. Od prvog dana, susreta umom i mislima me očarala Tijelo u plamen požude i strasti nepovratno raspalila. Onda u dušu mi uskočila, zauvijek vjernošću dobila. Samo nastavi, snovima tragove ostavljaj, život održavaj. O Bože hvala ti što snage daješ mi , da se svakim danom sa njenim borim pričama, slabošću i gorkim suzama. Što po sto puta poklekne , pa se na rame mi podigne i zahvali.. Volim te , izdrži samo me ne ostavi…bez tebe pukla bih. Jer nju kad ugledam ogledalo duše nemirom uzburkam Iskrivljene slike realnosti dobijam, na momente izludim. Pa se borim sa požudjelim strastima, da mi pamet ne otima Pa duboko udišem bonacu mira prizivam,lakše se održavam. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13. Večera za njih spremljena, kravata stisla, guši ga!!! Samo za njih veče je čarobno, između zidova skriveno. Svijeće smijulje se, tepanju svjedoče, ljubav potocima krenula. Dodir očima, preko plamena svijeće požudno dogovara. Stid ih obuzima, u grudima mećava, bliži se istina. Usne uzvrtile, zubima škripuću, želju ljubavlju otkrivaju. Izlaz ne postoji, sve treba da se dogodi, poljubac iščekuje. U grudima odjekuje, tko će prići, prvi to strasno učiniti. Prilazi na prstima, već zažmirila, dodir usnama očekuje. Korak im nestaje, lupanje srca odjekuje, hajde doživi me!!! Kapica crvena od stopljenih usana, sobu vatrom popunila. Svijeće izgorile, kao da se dogovorile, što treba činiti. Oboje stid prebrodili, strahove i nemir u nepovrat razorili. Pobjedu slave, oboje dobili, sudbina žarkošću sve spojila. A sjene na zidu likove šaraju, kao da stonoge šuruju. Prvi put se usne sjedinjuju, ruke kosom se igraju, putuju. A svečana haljina sama se spustila, sve draži poklonila. Zagrljaj posebni, u svemu vatreni, zar se to ipak događa. Suza je kanula, ljubav kroz tišinu se napokon priznala. Oni predugo vole se, jedno drugo potpunošću priželjkuju. Sve što su sanjali samo je mrvica, što im je ljubav donijela. I sada putuju, sa požudom ratuju, beskraj se ne vidi. Večera romantična magična postala u dnevniku uspjela. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12. Bijah glavni gost noćnih barova, lakih žena i žestokih opijanja. Bludne žene, poker i plakanje kocka na sve strane i skitanje. Život u blatu morala traćio, sebe lagano na tanane ubijao. Životni smisao nije postojao, u sve se razočarao, pa osamio. Podlom maštom i njenim lažima na slamku se prehranjivao. Sebe pronalazio, smisao života tražio, Životnim baksuzom totalnim smatrao. Samoća hladnim znojem obljevala, noćima do u sitne sate grčila. U mom biću sve se lagano gasilo, Bukvalno u duši potpuno trulilo. Bijah svjestan da u detalje propadam Gorčina alkohola sa tugom mi prijala U podrume samoće beskonačno valjala. I tako se grčile godine, totalno beznađe. I onda, Bog dragi je poslao, da javi se. Da mi srce probudi, novi život ponudi da prošlošću sve zaboravim i otrijeznim. Iskidah sumorne samoće tugaljive okove. Iz tmine žmarci izlaze, sjajilom prolaze. Prozebla duša prazninom prazni se Kopne i odlaze hladnoće ozebla sjećanja. Buđenje iz tamnog sivila, ljubav procvala. Posljednji pozdrav tuzi vjesnici sreće donose. Zadasi prošlih propasti, svježinom nestaju. Pupoljci dušom krikovima slave, uzvikuju. Lahor njenog osmjeha sunce ozeblo dogrijava. Putuj tugo i zaboravom zauvijek nestani Svoje mjesto njenim usnama žarkim ostavi. Vrijeme je da se život nanovo pokrene Krhotine i oštro kamenje da iz mene nestane. Upalih svjetla u podrumu duše čekanja. Njene oči u život me vratile, tugu zagasile. Sada tepam joj, pišem stihove i sanjarim. O Bože hvala ti, u posljednji moment me izbavi. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12. Otkada snjenih usana suze radosnice je popio Oči mu garave više nisu normalno usnule. U njemu se čudesnost uvalila, svega razbudila. Tragove mladosti na sve strane raspršila. Kako njenu ljubav tračkom na tren osjeti. Uvidje kako prošlošću bijaše teško nasukan. Lažima i obmanama zadojen, bez ljubavi odgojen. Čemer, gorčina, magla bljutavih ljubavnih sjećanja. Očajnost u prohujalim maštama, riču u grudima. U njemu grcaju jecaji, kako je lažno natopljen. Otrcana ljubav bijaše blatom iz kaljuže sazdana. Staromodna priča čuvanja, paćenja, izdrži, tako je. Kula lažne ljubavi od krhkih karata sazdana. Vremenom se srušila, slabošću temelja poklekla. Nije, i nemože dugo opstati, jer istinska se ljubav Kad tad darom od Boga i dogodi, posebne usreći. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11. Bože kad me noću panika praznine obuzme Svijeće čarobne ljubavi dogore, pa se uplašim. Što mi novi dan donosi, dal ćeš mi navratiti. Dal ćeš opet sutra u snove sradošću svratiti. Toliko mi značajno i opsesivno si potrebna Izobiljem zrnevlja nemira i slatkih progona. Po koju mrvicu kroz snove budem nagrađen. A kad se probudim hoću da poludim Daleko si ostala, robinjo snova i stihova. Sa tobom u noći se zavalim,jutrom me probudi. Dani postaše najgori, grca duboko u meni. Tako blizu stanuješ u grudima sve otimaš. Al daleko si, skrivena miljama i morima. Vojim te, vojim te, moja si, no daleko bježi srićo da te podlaci ne uhvate pa lancima privežu nepovratno ukradu putove naše ljubavi odronima zagrnu. Stobom jedan san kao nekima godine U sekundi me oduzme, neznam za sebe. Eto im, svo blago svijeta i prokleto biserje. Biti uz mene, i tebi i meni daleko je najbolje. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11. Anđelu snuždeni u meni!!! Danas moram miliun puta više da izjavim da te neizmjerno posesivno obožavam. Krdom riječi pokušavam da prostirem Dovoljno veliki pokrivač Tkanjem da te pokrijem. Jer zadnja dva dana nam spriječili da se čujemo jedno drugom na usnama bridimo. Tebi mene a meni tebe Ukraše, Sverazornim lažima ispod tepiha sjećanja tragove skloniše Stvarno ne vidim smisao bez tebe da ostanem, nedaj bože ostarim mlad bih istrunuo,nestao. Nikada se nisam ničega bojao al osjećaj da bez tebe postojim strašno… ovo je Zakrvilo, preraslo Gozničavom groznicom. Ne bunim se, više potražujem požudnih muka naručujem. Zapamti, moja si, vječno moja si. Pečat srca na tvoje sam spržio samo da te iz okova oslobode. Sve bure i mora meni te napokon uz pjesmu delfina donose. U meni ogromna snaga je i sve probleme mogu kroz igru da rješavam, al požuda prema tebi i tvojim čarima suludo obuzima do ludila. E sada Vidiš i shvaćaš Koliko me promijeni. Hvala ti , srećom da si uspjela!!! Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10. Oprosti, moram priznati, jednostavno o tebi sam ovisan. Na sve i muvicu naše čarobne ljubavi zaražen i ponosan. No ipak morao sam te varati, ponovo strasti tvoje tražiti. Snovima sam koje kakve ljubavne afere imao, ludovao. Svaku čađavo garavu koja bi tebi sličila u snove dovlačio. U tuđe stanove upadao, uspavane ljubavi potkradao, tvoju ljubav neisrcpnu koje kuda tražio, toliko patio. Moja si nesavladiva prepreka, oscilator svih požuda. I kad bi zaspala strast me tvoja hvatala, snovima valjala. Oprosti mi za sve prohujale preljube dok si spavala. Nisi na meni zakidala, od srca si obilato davala Mada si sanjala, strastvenu ljubav si mi pružala Varati, sa tobom preljubu činiti, čarolija maštanja. A toliko jedno drugom zakletvi davali, srcem obećavali. Al oprosti nisam mogao, na tvoje slatke usne sam propao. I kad god opet zaspeš, ljubit ću te makar bile nesvjesna Prevare s tobom savršeno doživljavam, nikad te neodbijam. I kad se ljubiš onako usnula, sočna kao prezrela datula Toliko toga preneseš vrckavim snovima, sve me otima. Onda su me skužili, provocirali i rugali, da sam papučar. Što samo na tvojim usnama medovinu na iskap ispijam, druge ponude i ne vidim vatru tvojih usana ne zaboravljam. Druge ne želim i ne vidim i bez tebe propadam,ne postojim U inat drugima još više grizem te i otimam, usana naslađujem. Tko se tvojih njedara dohvati, izvor usana ga zaludi, odleti. Mene sreća strefila, vječnošću tebi odredila, sudbino hvala ti!!! Toni Ljubisa Božić, Bugojno,10. Previše si značajna romantičnim duševnim tajgama Okrilje sigurnosti daleke luke darežljivog si maštanja. Šutljivo krčkaš slatko prevrtljivim nestvarnim snovima. Pejzažu vrtova,čarolijama sjećanja prošlost ukrašavaš. Veo vjetrovitog beskraja, vriskom rasutog proljeća dozivaš. Grijehe, nemirom nevolja, hučeć u slatke snove ukrcavaš. Molim te oprosti, što daljina se zgusnula, oceane zaljuljala. Strpi se, jedrenjak se uputio, punim vjetrom k tebi krenuo. Uskoro će tajna ljubavi da se otkrije, bure će da prestanu. Bonaca uljem prekrivenu sliku ljubavi će da otkrivaju. Uzvrpoljili se valovi,huču, preskaču, vjetrovi im pomažu Naše nemirne snove i planove ne žele da skrivaju Ako te samo moment zaboravim sebe u laži uhvatim I onda te mislima fiksiram neprestano dodirivam Jer užasno bojim se i fališ mi kad praznina zaokupi. Vojim te muvice, previše si postala sudbini značajna. Prekrasan osjećaj kada te jeza slatkih poruka il poziva Prene iz tišine ucviljenog čekanja, o Bože kako volim te. Trnci svojim čudnim šaptanjem na dolazak ti ukazuju. U meni uzburlja čarolija, pamet i dušu nemirom zahvata. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09. Obožavam rane zore jer se njenim likom krase, zagrnuta rosom ljubav njena nagrne me nase. Kad je duši najteže u sebe potiho zavuče se. Neizmjerna sreća, posebna mrvica u zagrljaj doziva. Neka te srećica žudnje srca jednog obiljem prati samo po nju svrati, na skrivenom mjestu pronađi. Shvatit ćeš u tebi se dešava njena čarolija, opija. I kad je kiša , il kad su smetovi, ne brini, čeka te i postoji. Ako Vam se srce strastvenom ljubavlju zadoji Sretnici ste, kojih rijetko malo na svijetu postoji. Misli osim njenog lika često ništa drugo ne vide. Sve što treba i ne treba za tu ljubav se žrtvuje. Od usta otkida, treperenjem prožima ljubav čarobna. Jedini svijet u kojem smisao postoji, ljubav je njezina. Pa pod šeirom zajedničkog maštanja i ludovanja Nemir kao plimni val se razvija, najsitnije detalje opija. Obožavam rane zore jer se njenim likom krase, zagrnuta rosom ljubav njena nagrne me nase. I tako svakog jutra pod velom slatkog maštanja Ljubav naša tajna i strastvena u nedogled se odvija. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08. Bijah siguran da hladnokrvan i smiren sam, da me ništa nemože da naljuti il možda izbaci. Ravnodušnost se neka u duši raspojasala. Sve putanje čarobne ljubavi u kratko određivala. Svaki potez, misao mogao određivati i kontrolirati. Samo jednim pogledom unutarnje stanje mogao odrediti. Sve bih vidio u ljudskoj duši i dubokim očima. Što im se događa , što ih prelama u čemu je karika. Nekakav ponos skromnosti u meni se kriomice skrasio Darom od Boga sam uživao, ljudima savjetima pomagao. I onda se njen dolazak desio, kemijske čarolije izazvao. Neko me preuzimalo slatko bunilo, kroz maglu varakalo. Dal se to ljubav među nama događala, iskrena i potpuna vladala. I nakon kratkog vremena shvatim da sve jasno je, nema zablude. Postala je uzrok svih jutarnjih bisernih jezera u duši mi čekanja. Uzrokom svih čuda što se mojim osmjehom sreće naziva, otima. I još sigurniji postadoh, na stotine problema trenutkom rješavah. Dušom i srcem neprepoznatljivo al sa puno sreće zavladah. Još jači sam postao, sa srcem što sam samo njoj, muvici poklonio. I sada gledajte osmjeh na licu kad mi vidite, ona je i neka je… Jedrenjak mirne duše sam ukotvio, njenom srcu sebe poklonio. Mirna luka obuzima, sve najljepše iz mašte trenutke doziva. Vrijeme je bilo da se i dogodi nismo se na Boga kamenjem bacali. O Bože hvala ti,na kaznama dugog okrutnog čekanja, vrijedilo je!!! Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07. Vojim te muvice, i kad si tugom skučena Jepša si i kada si tužno muvicu ucmizdrena. Onda još više zavireš, sve okolo raskidaš Šiblje zubima osvete do mene otkidaš. Vojim te, šibico ljubavi daljinom čarobne Kako god te zamislim drugačije ne vidim posesivno zaljubljenošću otkidam da moja si. Godine u tišinu spreman sam uložiti samo da te jednog dana mogu grliti, ljubiti svojom vječnom nazivati, u krilu njihati. Znam, zato posebni smo Božiji sretnici ma koliko nam blata i mulja pod noge istresali sretnici a po nekad trenutno mrvicu baksuzni. Sve dok ti u očima ogledalo svoje duše ugledam znam da tebi pripadam i ludošću se otimam. Kad te uhvati tuga, sva u komi si… nedaj se zaroni do naših prohujalih sjećanja, otvori ih. Korisnik trenutno nije dostupan voli vas još uvijek i kasnije. Osmjeh moj medeni samo za mene stvoreni kada te svi otpišu, leđa okrenu, duboko hvala im. Svu će ljubav i sreću na moje srce da odguraju. I meni se voda u čaši zamrzla što od tebe dolazi al ljubav moja je otapa,crveni nosić ti pokazuje. Kako si lipa mada tugom stisnuta mrvicu ostarila lipo ti stoje te bore i raspukli obrazi, ne birni eto moga osmjeha, sa tvojim da se odrazi. Da bljesneš i opet kao djevojčica da probudiš. Vojim te da više neznam koju riječ da upotrijebim da dovoljno posvjedočim koliko značiš mi. Ah zbog te daljine smo po nekad takvi baksuzi Ali zbog ljubavi na čekanju smo najveći sretnici. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07. Stojeć na vodopadu slatkog čekanja, da se ljubav pojavi Magla oko mene zgusnula, kao tabla stihova pristigla. Iz duše grunuše stihovi sve ljubavi dalekoj da posvetim. Škrabah po gustoj magli ali sve nekako podlo izmiče. Zakovitlaše maglu vjetrovi, smotaše sve njene stihove. I u trenu nestaše čarobni dokazi da ljubav postoji. Onda sam smetovima pisao, dubokim brazdama šarao. Al opet dođoše topli vjetrovi sve iskazano se trenom otopi. Skoknuh do obližnjih potoka, prepuni topljenih snjegova I po njima pokušah da pošaljem poruke, da volim je. Al ne ide, sve u trenu se zagubi, sve se razvodni. Ljubav skrivena žudit će, grist će je samoća čekanja. Čarolijom mašte se pojavila, iz ničega i niodkud izronila. Kao da je sve poruke nestale u grudi izobiljem primila. Na vrata srca i duše zakucala, osmjehom brave otvorila.. I još uvijek unutra stanuje,život životom izobiljem daruje. Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07. Nakon dugo godina lutanja, čekanja. Kako vrata duše otvorih, oči iskočiše. Ustajali dah ucrvalih tuga me sprljio. U prvi moment izgubljen nisam shvatio Da unutar sebe sam trulio,godinama patio. Tumarah dušom od nemila do nedraga. Na tanane razabirajuć što je preostalo. Toliko pogrešnih poteza, zalutalih odluka. Puna Burad nakupljenih suza i ridanja. Očajno tragah za tragovima sreće. Pretraživah albume požutjelih sjećanja. Većinom tuga u njima, suzama prelivena. Sam se sebi čudio kako sam normalan ostao. Krenuh iz duševnog nakrcanog podruma. Još me čekalo 55 katova, a nemam vremena. Trebale bi mi 2000 godina da se sve prelistava. Da sve što ne valja otklonim, nepovratno izbacim. I nakon samo nekoliko katova duševnog češljanja Svatih da nasilni osmjeh zbog tuge sam licu prodavao. Da me nebi sažaljevali, nad mojom sudbinom uživali. Svatih da i kad je bilo najteže, uvijek sam se kreveljio. Dušmanima užitak uskraćivao, da me ne sažaljevaju. Na moju muku kao dušebrižništvom vatru doljevaju. Dobro je iz mene ikako normalna duša postala. Uklještena tisućama tuđih prljavih podvala. Odlučih da sve na svome mjestu ostavim Ništa ne diram il pokrenem, sudbina me sapirala. Kroz život bolne testove postavljala, da izdržim Postanem ovo što postojim, sretnik na životnoj livadi. Trenutni osmjeh simbol sreće je, neprekidnošću opčinjava. Ona je napokon u mojim grudima, nakon godina čekanja. Valjda se sve tako moralo desiti, sve nemire preseliti. I sada se tješimo, jednom dušom zajedno žudimo. Vojim te filteru tisućljetnjih neprestanih tuga i nemira, Izvoru, razlogu izobilja čarobne sreće magičnih dodira. Vječnošću moja ostani, dio života mi napokon postani Valjda smo jedno drugo nakon tusuću godina zaslužili. Neznam što se dešava, vojim te muvice to je najčistija istina. Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06. Zbogom tugo, zbogom podla srceparajuća prokletinjo. U srcima mjesta za tvoje podlosti više ne postoji, nestani. Neka presahnu zlobni, gorki i podli izvori što si podlošću gušila. Zbogom jecaji, zbogom suzama ridanje, neka tugovanje prestane. Neka se zauvijek izgubi iz svih duševnih kanjona paćenje. Zbog tebe rebra tugom su pucala, na sve i svašta ranjavala. Prokleta, gorka tugo izlazi iz svih životnih nadanja i čekanja. I zapamti u vrelim grudima za tebe sva vrata su spečena. Idi, neke druge ranjive duše ukopavaj, izobiljem suza ranjavaj. Nas na miru ostavi, sve smo ti fore skužili, više lažima ne pališ. Sreću i ljubav nemožeš više da potkopavaš i podlostima razoriš. Toliko čvrsto uvezali, ljubav potpunu otkrili, i zato tugo odustani. Posljednji vječni oproštaj, upozorenje ti srećom šaljemo,odustani. Nemoj da potežeš veze i neka potkopavanja, da bi ti popustili. Previše suza i teških riječi zbog tvojih podvala smo popili. Jedno drugom ne vjerovali,među srcima bila si otrovna strelica. Dok nismo shvatili da samo u slabim ranjivim vezama postojiš. Njihove nesigurnosti, ljubomoru koristiš, da lažima sve razoriš. Kraj je svih tvojih lažljivih priča i podvala, ljubav je pobijedila. Napokon sreću jedno u drugom pronašli ljubav pravu shvatili. Nježna krhka srca si lomila, vjeru u ljubav mladima gasila. Život su trenom potrošili , do posljednjeg daha patili, grcali. Očaj je tvoja hrana prevrtljiva, što čupaš ranjenim grudima. Nade si potkopavala, lažne priče širila, sumnju u grudima hranila. Bore na licu si tetovirala, bolne face da postanu, krv im se zaledi.
Ako osjetite ovih 6 emocija, primate poziv duše!
Prenosimo vam zanimljiv članak koji govori o slomljenom srcu - ili kako ga izliječiti, kako preboljeti neuspjelu ljubav, kako krenuti dalje? Mogućnosti učesća su brojne i različite, uključujući i virtuelno učešće u Maršu mira preko Interneta za one koji su na neki način sprečeni da budu prisutni. Možda u vezi nečega iz neke prošlosti, nešto što nije dovršeno.... Južno voće kao što je ananas, banana i kivi nadoknadiće vaše dnevne potrebe za vitaminima. Pšenične klice i hleb od integralnog brašna konzumirajte češće. Nije se čula ni jedna ptica, ni jedan šum! Srećni brojevi: 6, 11, 18, 20, 26 VAGA Posao: Drage Vage, Početkom oktobra otvoriće vam se pogodnosti da poboljšate promet roba i usluga i ostvarite bolji profit, zahvaljujući vašoj sposobnosti prilagođavanja situaciji na tržištu. Sve nam lažima u krasila Da bi nam dušu prelomila Kad snovi i maštanje prestanu Na kamenu samoće osvanu. Svake godine ponavlja se ista priča: vi tražite ideje za božićne poklone, a mi vam predlažemo najljepši poklone za Božić i Novu godinu.
[Chat bosna i hercegovina mi trazimo za vas|Oralni sex|Plaši te upoznavanje s njegovim roditeljima? 6 tema koje moraš da izbegavaš! (FOTO) (GIF)]
Oznake: 5, stvari., koje, se, dogode, Kada, upoznate, svoju, srodnu, dušu
komentiraj (0) * ispiši * #
Najbolje poze u krevetu slike - Susretit će se u sredini
NEKI VOLE DA Najbolje poze u krevetu za punije
Click here: Najbolje poze u krevetu slike
Zatim se polako nagnite unatrag, spuštajući glavu i ramena na krevet. On neka klekne između vaših nogu i podigne vam bokove, samo toliko da može ući u vas. Možete je praktikovati bilo gde. On legne na nju i ulazi odpozadi a rukama se odguruje tako da je njegovo telo visoko uzdignuto, tako da njihova tela formiraju Y, odnosno oh Da!
POZE KOJE BI VOLIO ČEŠĆE UPRAŽNJAVATI Jahačica Muškarac leži na leđima, a žena sjedi ili čuči na njemu, okrenuta licem prema partneru. To je i normalno za ovako posecen forum.
NEKI VOLE DA Najbolje poze u krevetu za punije - Dok ste savijeni Za uspešan brzi seks, neka vaš partner stane iza vas, a vi se savijte u struku ka dole. Levine kaže da ovu pozu preferiraju upravo žene čiji partneri imaju veće penise, a ovu poze vole jer mogu same da kontrolišu dubinu penetracije i da izbegnu neugodan osećaj.
Neki parovi imaju zaista zadovoljavajući seksualni život iako ne eksperimentiraju previše i ne idu dalje od tradicionalne misionarske poze. Nemojte misliti da biste trebali biti akrobatica ili gimnastičarka da biste bili dobri u krevetu. U današnje vrijeme naglasak se sve više stavlja na raznovrsnost u vođenju ljubavi, ali to bi trebala biti raznovrsnost u kojoj uživate. No, ako vaš partner želi malo eksperimentirati, vi biste trebali barem isprobati nešto novo. A moguće je da je i vama već pomalo dosadnjikavo u krevetu… Ako je seksualni medeni mjesec završio ili vam je već stvarno dosadno vrtiti uobičajene tri ili četiri poze, vrijeme je da u svoju zajedničku horizontalnu aktivnost uvedete malo novosti, živosti i zabave. Isprobajte ove poze i odaberite one vama najdraže. Garantiramo vam da nijedna od ovih poza nije dosadna, iako neke jesu malo zahtjevnije… Ljuljajuća stolica Prvo pronađite stolicu s čvrstim naslonom. On neka sjedne na nju leđa na naslonu. Jednom kad do kraja uđe u vas, polako se počnite ljuljati naprijed i natrag. Ako je moguće, zaljuljajte i stolicu, ali pripazite da u zanosu oboje ne padnete. Klasična stojeća On stoji uspravno i podigne vas tako da možete omotati svoje noge oko njegovog struka. Neka vas uhvati za stražnjicu i polako uđe u vas, kontrolirajući dubinu penetracije. Za lakše balansiranje možete se osloniti na zid ili ormar. Ova poza je odlična za žene koje vole da im partner ima svu kontrolu. Jedini problem je što on mora imati poprilično snažne ruke… Lijeni horizontalac Ova pozicija je najbolja za pospani ranojutarnji seks. Krenite u pozi žlica oboje ste na boku, on vam je sa stražnje strane , i onda pomaknite jednu nogu naprijed, dajući mu bolji pristup vašem ženskom području. Tad neka on svoju gornju nogu stavi između vaših, sve dok ne dođe u položaj u kojem lako može ući u vas. Ova poza omogućuje dublju penetraciju i bolji orgazam za vas. Seksi marioneta Stanite okrenuti prema zidu, kao da će vas netko pretražiti, i stavite obje ruke na zid u visini iznad svoje glave. Zatim polagano skliznite niz zid, prigibajući se u struku — kao marioneta kojoj su popustili konci. On neka vas čvrsto uhvati za bokove, penetrirajući odostraga. Ova poza zahtijeva malo izdržljivosti i fleksibilnosti, ali definitivno se isplati. Široki kut Neka klekne ispred vas, zatim sjednite na njega, omatajući svoje noge oko njegovog struka. Zatim se polako nagnite unatrag, spuštajući glavu i ramena na krevet. On vam može pomoći pridržavajući vas ispod leđa jednom rukom, dok vam drugom nadražuje klitoris. Ova poza daje vam više kontrole i ritma od misionarske, a njemu daje odličan pogled na vaše tijelo. Zajašite ga, okrenuti prema njemu i dopustite mu da uđe u vas. Zatim se polagano da ga ne biste ozlijedili nagnite unatrag i oslonite na ruke, te ispružite noge one mogu biti blago savijene u koljenima ili pak njima možete svog dragog obgrliti oko struka. Počnite se ljuljati, naprijed natrag — pokušajte uloviti ritam koji vam savršeno odgovara. Za kormilom Iz misionarske poze, on neka se pridigne na koljena, nastavljajući penetrirati u vas. Kad dođe u klečeći položaj, neka podigne jednu vašu ispruženu nogu i neka je okrene prema drugoj nozi, kao da okreće kormilo na brodu, sve dok vas tako ne preokrene na bok, a zatim i u doggy pozu. Ljepota ove poze je što se objedinjava nekoliko poza, bez prekidanja snošaja. Morska zvijezda Legnite na trbuh, s raširenim nogama. On neka klekne između vaših nogu i podigne vam bokove, samo toliko da može ući u vas. Cilj je da većina tijela ostane ležati na krevetu. Vaše tijelo je ispruženo i izduženo, što će suziti vaginu i pružiti mu bolji osjećaj. Za dodatni začin — u igru ubacite i mali vibrator za klitoris. Tačke Naprednija poza koja je najbolja kao nastavak već kad ste u pozi marioneta ili morskoj zvijezdi. Nakon što je ušao u vas, s rukama na vašem struku, neka vam podigne jednu nogu ili obje , a vi se oslonite na dlanove ili podlaktice. Ova poza može biti veoma uzbudljiva za njega, ali može biti prilično iscrpljujuća za oboje, pa preporučamo da je sačuvate za tek nekoliko, ili posljednjih nekoliko prodiranja.
Top 10 Sex Position
Vaš muškarac leži na podu, naslonjen na krevet. I dan danas ga se plasi, i ne sme da prodje pored njega kad recimo macak stoji pored vrata kroz koja treba ker da prodje. A on se pojavi pred vama i kaže, ma gde si ti pošla! Ovo će aktivirati G-tačku. Pogled koji se ne može platiti Bez obzira na to gleda li vaše grudi koje mu poskakuju ispred nosa ako ste okrenuti licem prema njemu ili vaša leđa i stražnjicu ako ste ga zajahali okrenuvši mu leđima , poza jahačice dečkima je praznik za oči. A svaki poljubac, pokret i dodir dodatno će ga raspametiti.
[ >@=> 8 !5:A A> A:@KB>9 :0<5@K|Kako špijunirati tudji telefon pomoću TeamViewer|Free porn srbija]
Oznake: net.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Dopisivanje sa devojkama: Lezbejke - Susretit će se u sredini
Sex Dopisivanje
Click here: Dopisivanje sa devojkama: Lezbejke
Necenzurisane price mozete citati samo ako ste punoletni. Besplatna registracija je samo jedna od stvari koje Vam naš sajt nudi. Budite spremni na sve jer nikad se ne zna — prijatna iznenađenja možda čekaju baš Vas!
Žene i matorke za dopisivanje i Sms upoznavanje Sms upoznavanje nikada nije bilo lakše! Ovaj deo sajta rezervisan je za sms cice!
Sex Dopisivanje - Budite hrabri i ukoliko osetite da je hemija proradila, predložite sastanak.
Sex Dopisivanje Sms devojke isključivo! Ovaj deo sajta rezervisan je za sms cice! Ovde se mogu oglasiti devojke za dopisivanje ili momci koji traže žensku osobu za ćaskanje. Već je objavljen veliki broj oglasa sa telefonskim brojevima. Sve je dostupno i potpuno besplatno za korišćenje. Pronađite osobu po meri i pošaljite joj poruku. Ništa vas ne košta da probate. Iz te poruke se možda izrodi i nešto mnogo lepše. Nikad se ne zna! Žene i matorke za dopisivanje i Sms upoznavanje Sms upoznavanje nikada nije bilo lakše! Ako ste žena, matorka za dopisivanje najbolje je da postavite svoj oglas. Garantujemo da će vas u najkraćem mogućem roku kontaktirati veliki broj muškaraca. Takođe, ako ste muškarac, postavite svoj oglas i sačekajte da vas kontaktira neka devojka. Najčešći vid komunikacije ide u smeru upoznavanja preko Vibera. Srbija čeka, oglasite se!
Dopisivanje ?!
Srbija čeka, oglasite se! Iz te poruke se možda izrodi i nešto mnogo lepše. Svaki muskarac koji bi je video odmah bi poludeo za njom, bez obzira na to koliko ima godina, jer to je prava mala kurva koja voli da ga dobija da se jebe krese i kara i u picku i u guzu i u usta ona voli kurac i ne bira ko ce joj ga dati i mirna je samo kad su joj sve rupe zapusene. Žene i matorke za dopisivanje i Sms upoznavanje Sms upoznavanje nikada nije bilo lakše! Postovani, pred Vama su Istinite erotske price devojaka i gospodja iz Srbije koje nismo smeli javno da objavimo.
[Starije dame xxx|Iskrica zene online|Ljekovita svojstva crne rotkve]
Oznake: lezbejke
komentiraj (0) * ispiši * #
Probijanje nevine - Brzog datiranja
Rezultati Pretrage - jebanje nevine
Click here: Probijanje nevine
Mislim da je takvo seksualno iskustvo bogatije, složenije, lepše, nego... Pa šta - ako je neko nevin?!... Ne znam ništa o njoj... Ne dozvolite da vam nešto poput toga uništi užitak.
Have a nice day ; 18 USC 2257 Notice: All models and actors located within this website were 18 years of age or older. U tom slučaju, opustite mišiće slično kao kad idete da mokrite i promenite pravac svog prsta. U stvari, nemam ničeg, posebnog, da se sećam...
Rezultati Pretrage - devojka prvi put se jebe - Muškarac treba da bude nežan, da pazi... Sve se, s nama, deslo tako brzo da se...
O tom, kakva su im iskustva kad je u pitanju nevinost, mladi svedoče... Svi odgovori su iskreni, svi su jasni i... Ali da je iskreno, jest! Ko će da započne?... Sve se, s nama, deslo tako brzo da se... U stvari, nemam ničeg, posebnog, da se sećam... Nije ni jauknula, što mi se, priznajem, dopalo... A očekivao sam da tu bude... Sve normalno, sve jednostavno... Ja nemam iskustva s nevinim devojkama jer... Ni moja sadašnja supruga nije bila nevna kad sam je uzeo, pa šta, s tim?!... Nisam bio ni ja, pa šta s tim?!... Voleo bih da čujem i žensku stranu!... Jedva sam naišao na nevinu devojku! Ili ih nema - ili ih je veoma malo!... Tad sam imao punih 29 godina, svi, drugi, bili su srećnije ruke od mene! I ja sam ugrabio jednu takvu!... Bio sam na sedmom nebu! Ona, sa mnom, prvi put! Osećao sam se kao car!... Sačekati da devojka počne da... To je moje iskustvo... Molim da moje iskustvo uđe u enciklopediju! Ja sam bila nevina, sve je prošlo u najboljem redu. I danas se vidimo, povremeno, u prolazu... Svako od nas ima svoj život... Mi smo, jedno drugom, bili prvi, valjda, zato... Ipak, sećam se tog čina, bilo je mnogo lepo... Pazi, stalno sam okružena devojkama i nikad - ali nikad - nisam čula da je neka imala orgazam kad je izgubila nevinost! Za većinu devojaka je to ptilično bolno i stresno, ali može da bude i lepo ako oseti da je voljena. Znači, važna je osećajna podrška, vrlo važna. I kad me je bolelo, meni je bilo lepo jer sam ga volela! Ne treba očekivati orgazam, bar, narednih mesec dana. To je nemoguće očekivati, pogotovo ako je devojka mlađa.... Mnogo pričaj s njom, miluj je, budi nežan, spremi večeru... Takve stvari mnogo znače. Budi muškarac, ali ne kao kolac! Muškarac treba da bude nežan, da pazi... Pomučićes se, oko nje, na početku, ali, ne brini, sve će ti se kasnije isplatiti! To ćeš, već, otkriti kako ona podnosi bol, pa ćeš se prema tom i ravnati... Neke moje drugarice su tražile da to bude polako i nežno, druge su htele da budu u pozi gore, da kontrolišu svoj bol, treće su htele što pre da završe s tim... Doduše, takve su malobrojne... Mene je bolelo, ne mnogo, ali jest... Evo, pre opisanog slučaja, takođe sam bio s nevinom devojkom, ali kojoj nije padalo na pamet da mi dozvoli! Ja sam, naravno, pokušavao na sve načine... Ipak, možda nećete verovati, ali ta devojka je doživela orgazam sa mnom, ali na drukčiji način, ne klasilčan! To je sasvim prirodno, nema, tu, nikakve mistifikacije. I, zato, moraš biti oprezan, da balansiraš!... Samo koliko treba, ne preko tog! Do granice bola, što bi se reklo, recimo, stručno... To, tako, kažem ja, iako nisam stručnjak... E sad, kad dođe do tog... Znači, polako, opušteno, nežno... Treba da oseti da je voliš, da je tvoja kao i da si ti njen!... To mnogo znači devojci koja prvi put izlaže svoju nevinost muškoj polnosti... Kako raste uživanje, povećava se verovatnoća orgazma. Ali, možda su bile s premladim momcima koji nemaju potrebnog strpljenja s mladom devojkom, s nevinom devojom. Ja sam imao 29 godina, imao sam iskustva, i, kad sam bio s tom nevinom dvojkom, posvetio sam tom činu skoro čirav sat... I, naravno, urodilo je plodom - ona je doživela orgazam! Bila mi je zahvalna! Zahvalna za moju strpljivost, pažnju... Ali, bilo je to davno... Toliko je potrebno da se devojka uzbudi! Onda, kad se to desi, sve je lako, sve se dešava samo od sebe... Priroda je udesila sve!... To mi predstoji ovih dana... Stalno mislim na to... Ne znam kao će sve proći, držite mi palčeve!... Volim tu devojku, ne bih želeo da je boli, ali... To, momci, treba da znaju. Mislim i da znaju. Ne žive na Marsu! Čim primetiš otpor, uspori, sačekaj... Tad budi na visini - večnosti! Bila je dovojka - a, onda - posle, samo, jednog trena - postade žena!... Svako od nas ima neki svoj plan, odnos prema... Ako oboje imate tremu, tj. Najbolje, onda, kupi dva litra, npr. Slušaj druge, ali budi svoj!... Znači, od devojke do devojke je to sasvim različito... Možda mora tako i da bude?... Ovo pitanje važi i za sve ostale koji koriste neku tehniku odlaganja orgazma prilikom prvog snošaja s nevinom devojkom... Ponašaš se kao da si ti devojka! Ne brini, biće, to, u redu... Keva Priroda sve uradi sama!... Jooooooj, na šta li je, to, ličilo! Da ona čuje - ili da ne čuje?! Svi snovi nam se ne ostvaruju... Više ne mislim o tom. Imam svoj život, nije mi, više, do nevinih devojaka. Jednostavno, ne mislim o tom... Ako se, to, ipak, desi... Čuo sam da ih mnogo boli, da vrište, a ja, to, pravo da vam kažem, ne bih voleo da slušam! Više volim iskusne devojke, a ne nevine! Mislim da je takvo seksualno iskustvo bogatije, složenije, lepše, nego... S mog gledišta, eto, kažem vam, iskreno, za sebe, ja sam bila nevina kad sam prvi put imala odnos s mojim sadašnjim dečkom i mogu da kažem nije me bolelo koliko me je bilo strah! Jedino se sećam tog svog straha: šta će biti, kako će biti, da li ću ovo... Ali, sad ću vas iznenaditi: ona to nije želela zbog seksa, zbog dečka, nego... Neshvatljivo, ali, tako je... Izgubila sam s njim svaku vezu... Ne znam ništa o njoj... Eh, kad su prošle godine... Pa šta - ako je neko nevin?!... Svako ima svoj izbor! Ja sam na to člekala 26 godina! Pa, šta s tim?! Kog je briga koliko godina?! Bilo je lepo, još se sećam... Nek priča ko šta hoće!... Samo, to nije za pričanje, to je, samo, moje... Voli život - i teraj, dalje!... Doduše, trebalo nam je tri pokušaja... Prvi put smo hteli s kondomom mentoli... Neće, ne može, ne ide... A, ona me je pohvalila! Ni sad ne znam zašto... S tom razlikom što je moja devojka bila malo upornija pa nismo čekali treći pokušaj! Posle tog, boleo me je pet dana! Nije me sramota da priznam, nismo deca već... Baš mi je simpatična pričica!... Svašta sam čuo, pročitao, ali ovo!... Ako su nevine, smatraju da su manje vredne! To vam je kao otvaranje autoputa! Zapamtite, videćete da sam u pravu! U kom veku to beše?!... Ipak, i to je bilo dovoljno, brzo-brzo... Poenta priče je da nije bitno kako i gde ako je ona sigurna šta hoće i opuštenija, a, pri tom i da vam veruje da joj želite dobro i da mislite na njena osećanja... Mišići, dole, veoma su mi zgrčeni... Čitala sam, ponešto, o tom problemu koji se ponekad javlja kod devojaka iz raznih razloga. Kod mene se, verovatno, radi o strahu. Što je najgore, ti mišići se ne mogu kontrolisati slobodnom voljom... Uzdam se u vreme... Ne znam na čem sam!... Možda jesam, ali možda i nisam! Spavala sam, samo, s jednim dečkom, ali nisam prokrvarila... Zato ne znam na čem sam...
14 years old patient case presentation
Ili ih nema - ili ih je veoma malo!... Ne žive na Marsu! I danas se vidimo, povremeno, u prolazu... Strah ima direktan uticaj na vaše mišiće i izazvaće otpor kao i bol koji možete iskusiti. Zato ne znam na čem sam... Svako od nas ima svoj život... Our users can share their videos or stream other users videos. Onda, kad se to desi, sve je lako, sve se dešava samo od sebe... We are NOT producing any porn videos, materials or adult contents. To je takođe prirodno, tako da se nemojte plašiti. All data, picture, video and other materials copyrighted by their owners. U tom slučaju, opustite mišiće slično kao kad idete da mokrite i promenite pravac svog prsta.
[Molitva za pronalazak partnera|Osobni oglasi sa slikom|FOTO Protiv nasilja nad ženama: To je i tvoja stvar!]
komentiraj (0) * ispiši * #
