Psiholozi ne žele da mislimo na tv-torticu

Sjećate se one, meni odlične, reklame "Nemoj misliti na Torticu"? Kad bi netko autora te reklame, a to je bio netko iz reklamne agencije Imago, ako se dobro sjećam, stavio na detektor laži, sigurno bi se ispostavilo da je istina da je time htio svome naručitelju pomoći u prodaji baš tog proizvoda, Tortice. I taj bi to sigurno i sam priznao, bez okolišanja, kao nešto posve razumljivo. Obmanjivanje ljudi temelj je kapitalizma. Naravno, svaka obmana ima i pravnu i ekspertnu regulativu iza sebe. Ponekad je granica legalnog, legitimnog i onog nedopustivog nejasna, ili kontroverzna. Oko takve granice javno se snebivaju, od danas pa sljedećih nekoliko dana, u građanskoj akciji koju u Zagrebu provode psiholozi, kojom se pokušava ljude potaknuti da paze što konzumiraju od televizijskog programa s idejom da su ti sadržaji štetni po psihu konzumenta. Povod za akciju je emisija Trenutak istine koju u najavi akcije ne spominju, ali je jasno da je riječ upravo o tome. Ta emisija izaziva kontroverze od početka prikazivanja i ljudi su istodobno zabavljeni i zbunjeni konstrukcijom čitavog šoua. Iskreno, mislim da je većina ljudi jedva dočekala takav tip emisije. A na neki način, među njima sam i ja. Naime, s tom emisijom nije problem što iskorištava ljude, kako sugeriraju psiholozi koji vode spomenutu akciju, nego je problem što je pokazala, na televizijskom ekranu, pred velikim auditorijem, na što je prosječni hrvatski građanin spreman da bi zadobio malo pažnje, zadovoljio ekshibicionističke porive i zaradio nešto novca.

Nakon što smo vidjeli u big brotherima i farmama koji tip ljudi je spreman pristati na kontrolirane uvjete u izolaciji da bi se, u konkurenciji raznovrsnih personalitija drugih sudionika, borio za neku pozamašniju nagradu, sad imamo priliku gledati koji tip ljudi je spreman izložiti svoje privatne podatke, neugode, traume i loša iskustva pred publikom i pokazati da uglavnom nije u stanju nadmudriti samoga sebe u pokušaju friziranja istine. I koji je to tip ljudi? Rekla bih, običan čovjek. Možda i prekaljeni igrači koji vole igre s novcem, koji se sigurno prijavljuju i na druge televizijske šouove, a ovaj im se činio kao vrlo jednostavan, ne zahtijeva čak ni znanje općih pitanja – dođeš i govoriš istinu (ionako ništa nije, smatraju oni, u eri big brothera, preintimno ili prediskreditirajuće) – i odeš s novcem. Ali, šou se za većinu pokazao kao tvrd orah – zahtijeva poznavanje samoga sebe. Je li možda to iziritiralo psihologe koji su pokrenuli ovu akciju? Ta emisija, ako ništa drugo, pored čisto voajerskog elementa za gledatelje, ima zanimljivu dimenziju da ljude tjera da se zamisle nad sobom i ljudima oko sebe. Odnosno, da se počnu igrati psihologa sa samim sobom i drugima (ako to već nisu do sad radili, a iz emisije se počesto pokazuje da je moguće da i nisu). Ne znam kako je emisija prošla u drugim zemljama (navodno se prikazuje u četrdeset i nešto zemalja) i je li tamo bilo reakcija psihologa i sličnih stručnjaka, ali mi je malčice smiješno da u eri sveopće komercijalizacije psihološkog (i socijetalnog) odjednom, baš nakon ove emisije, nastaje potreba za građanskom inicijativom kojom se poziva na "bojkotiranje reality showova, ponižavajućih kvizova te (!) vijesti iz crne kronike". Kakve veze vijesti iz crne kronike imaju s koncepcijom reality showa i kvizova koji "izvlače istinu" iz ljudi? Takve što crna kronika također u prvi plan stavlja talog ljudske psihe – sve ono gdje smo tanki. Nemogućnost kontrole, loše procjene, prelaženje granice, povređivanje drugih ljudi, rad protiv samoga sebe. Reality show sve to gurnuo je pred umornog gledatelja. Njega sad odjednom ne muče samo krediti i loši uvjeti na poslu, on se odjednom mora baviti i samim sobom – dok smo na televiziji gledali centraliziranije programe, psiha je bila više dio namještaja, a manje javno izložen dinamični proces, predstavljen za konzumiranje i - raspravljanje. Jer, možda suprotno od zaključaka psihologa koji su pokrenuli akciju, takvi programi potiču razmišljanje, o onome što gledamo i što se odvija na ekranu. Čak i ako potiču iziritiranost, jer i to je pokazatelj stava gledatelja. I to je više nego što mogu postići mozaične emisije s redom glazbenih brojeva, redom kulinarskih priloga i redom sportskih klipova, a kakve, prema pretpostavci, valjda ne izazivaju oštećenja psihe u gledatelja.

Sociološki gledano, reality je dinamičniji i daljeg dometa u komunikaciji gledatelj-program, program-društvo pa i gledatelj-društvo. Nekome je zanimljiv za gledanje, netko odustaje od gledanja, nekome se posve gadi, ali je sigurno da je zanimljiv za raspravu. Utoliko incijativa "protiv" jest pohvalna, ali je isključiva, jer unaprijed sve konzumente i sudionike takvih emisija trpa u koš zaglupljenih i iskorištenih te proglašava što je i kako potrebno misliti. A smiješna je utoliko što kao da je nastala nakon što je demonstrirano da naši sugrađani baš i nisu naročiti psiholozi. I nakon što je struka ostala na margini, van sustava. U Big Brotheru bi barem ona jedna psihologinja prodefilirala studijem jednom tjedno, ovdje sudionici šoua pokušavaju dokazati da su sami dobri psiholozi. I nema im tko pomoći nakon emisije, kažu pokretači akcije, nakon što pokažu da i nisu naročiti psiholozi, mogli bismo dodati. Misliti je pozitivno, imati svoj stav također, i tu se slažem sa svrhom akcije, no propisivati što se treba misliti o nečemu je podcjenjivački i nepoželjno. Je li glup onaj tko nakon reklame za Torticu zbilja i kupi Torticu? Je li nasamaren i je li reklama u stvari samo obmanjivanje gledatelja koji nakon šarene, duhovite prezentacije zbilja i požele proizvod koji je tako dobro reklamiran? I može li netko pojesti Torticu i ujedno imati stav o reklami za istu, ne čekajući da mu/joj psiholog na uputnicu izda objašnjenje na kojim mehanizmima u stvari počivaju reklame te da je pojesti Torticu u stvari dobro za Kraš, a loše za konzumenta? Ipak, u pravu su s tom inicijativom utoliko što će to biti prilika da se raznolikost stavova i konzumenata pokaže, još jednom, u javnosti. I da se počne raspravljati, a to mi, konzumenti i stručnjaci, najviše volimo. Pri raspravi smijete misliti na sve ono što vas privlači da gledate takve emisije, smijete imati svoj trenutak istine pa i kritičan stav o tome, dapače, i smijete još jednom pogledati ovu odličnu reklamu za Torticu.




(na ovaj post inspirirao me članak na Index.hr, moram biti poštena pa priznati)