Lizala sam bundevu

Ne znam sjećate li se one, sad već stare, vijesti da je u Srbiji postalo popularno lizat žabe. Gledam danas pak vijesti iz svijeta – PETA napravila spot kojim se promovira vegetarijanstvo kao put do boljeg seksa. A to u reklami predočuju tako da žena, crnka, liže povrće, napose bundevu, a stručak nečega, šparoga valjda, sugestivno gura nekud prema dolje, od trbuha naniže, van kadra, a tu negdje u pozadini suflira još jedna žena, plavokosa. Sve ispresjecano tekstom "Studies show vegetarians have better sex. Go veg." Pa si mislim, red je da obavijestim javnost da sam i ja lizala bundevu punih godinu dana. I da mi ništa u životu zbog tog nije bilo bolje, osim što sam učestalo razmišljala o etičnosti, o dosljednosti u vegetarijanstvu, o vrstama vegetarijanstva i – jako se loše hranila. Ovo zadnje nije bilo zato što ponuda za vegetarijance u Hrvata nije dobra, nego zato što sam ja bila loš vegetarijanac, u to vrijeme i nemotoriziran k tome pa mi šoping centri s većom ponudom hrane nisu bili pri ruci, a manji dućani su bili, i ostali, nedovoljno osviješteni i opskrbljeni.

U to vrijeme sam se i učlanila u PETA-u i danas ne znam svoj status tamo – mail na koji su mi slali newslettere više ne čitam zbog puno spama koji mi je stizao, nisam nikad kupila nikakav proizvod koji preporučuju, nisam sudjelovala ni u kakvim akcijama. Doduše, kod nas teško da i imaš priliku sudjelovati u nečemu korisnijem. Prijatelji životinja djeluju mi previše aktivistički i rigidno nastrojeni, iako su sve odreda simpatični ljudi, a domaće akcije u korist životinja kao da se više orijentiraju na nošenje krzna nego na prehranu. Valjda zato što se u nas još uvijek osjeti taj stari građanski duh, vidljiv ujutro na zagrebačkim ulicama, kad protrljaš oči, na mekim siluetama gospođa i pokoje sponzoruše. A promjena prehrambenih navika, za razliku od izumirućeg duha stare malograđanštine, djeluje kao pretežak zahvat u našu kreditno opterećenu realnost.

Vegetarijanstvo je skupo, a i nemamo pravih pobornika – atraktivnih, mladih, jedrih tijela i zdravog duha – koji bi svjedočili o kvalitetama takve prehrane. Ja osobno nisam mogla izdržati dulje od godinu dana, ali ja i nisam bila pravi kandidat u to vrijeme. Tada mi je motivacija bila uglavnom etičke prirode, bila sam u jednom filozofski iznimno osjetljivom razdoblju. Jednog dana ću se možda pozabaviti takvim konceptom i iz nutricionističkih pobuda. Ali samo možda jer trenutno osciliram negdje između gurmanskih čari svejedstva i brige za svako živo biće koju praktično pokazujem nježnim odnosom sa svojim psetom i mačetom. I papigom, ali ona je malo ekscentrična i svojeglava pa nju uglavnom izostavljam kad govorim o svojim životinjama (crna ovca u familiji). U vezi vegetarijanstva muči me i dosljednost – u moje vege-doba jedna mi je bliska poznanica, draga intelektualka, pričala da ne jede meso, ali uslijed nekog kompromisa s obitelji u kojoj ima dvoje male djece, ipak jede – tunjevinu. Mora tužnih tuna prošla su mi kroz glavu. Nekako mislim da je bolje ne raditi razliku između životinja i neku vrstu životinje izdvojiti kao ipak nedostojnu principa suzdržavanja od jedenja. Nedostojnu principa jedenja – to je već okej, razumije se. Kod mene je u toj kategoriji janjad. Meso tih bićenaca, nakon moje vege-faze, više ne mogu konzumirati. Miris i okus su preintenzivni.

I tu se vraćam na PETA-in sporni spot, kojega je NBC odbio puštati, navodno zbog motiva lizanja bundeve. Možda je zbilja dugotrajno i kvalitetno lizanje... pardon, vegetarijanstvo, dobro za život i – seks. Vegetarijancima, onim pravim, navodno je izoštrenije osjetilo njuha, a koža im ima bolji miris i okus. Ja kao bivši kratkoročni laktovegetarijanac (onaj koji jede proizvode životinjskog podrijetla kao što su jaja i mlijeko) o tome nemam pojma. Ali, ako je u tom roku i s takvim ne naročito pravilnim vegetarijanskim režimom, moguće osjetiti razliku u doživljaju janjetine koja od jako ukusnog mesa postaje nešto preintenzivno i odbojno, možda je dugoročnijim i kvalitetnim vege-režimom moguće osjetiti i razliku u nečemu kompleksnijem kao što je seks.

Enivej, zanima me, povodom ovog spota, u moru svih ovih mojih digresija, najviše to kakav je odnos politike jedne televizijske kuće i motiva lizanja bundeve. Ako pogledate spot, vidjet ćete da se akterka igra s raznim vrstama povrća, ali s bundevom malo prisnije, i duže. Spot je trebao biti prikazivan u vrijeme Super Bowla pa možda je na stvari to da sport, adrenalin, natjecanje, američki duh ne smiju biti povezivani s bezmesnošću. Čak ni kada je promovira atraktivna žena koja poziva na seks. Što je, paradoksalno, usput rečeno, tipičan muški šovinistički motiv koji je, prema raširenim shvaćanjima, u stanju prodati sve – od guma za auto do Gavrilovićeve kobasice. Pa što ne bi komad ženskog mesa prodao i – vegetarijanstvo kao stil života. I tu dolazimo do finala – može li obećanje dobrog seksa sa seksi vilom iz reklame u off-u podsvjesnog u potrošača ikome prodati iznenadnu sklonost bezmesnim paštetama i tofuu? I je li ova reklama, i zašto ako jest, orijentirana na muškarce? Mainstream muškarci, ljubitelji sporta i lijepih žena, kao krajnji cilj vegetarijanske propagande – je li to provokacija s ciljem skretanja pažnje na organizaciju i političkog pozicioniranja u javnosti ili duhovito poigravanje s nepokorivim "testosteronskim" mentalitetom? I je li lizanje okruglaste bundeve uvreda za loptu? Pa, ako vam se da, pogledajte spot, testirajte na sebi učinke i javite mi jeste li već krenuli u nabavu zelenjave i ostalog što je animal friendly. Te oslobađa li se više ta zvjerčica u vama. I mislite li na PETA-u više nego inače.