U gradu od vode, magle i zelene (s jedva primjetnim mirisom lubenice u zraku)
ponedjeljak, 21.05.2007.
Jesu li u Srednjem vijeku postojali šestari?
 autor fotografije je Netko Netković (ako je prepozna nek se javi pa da ga tituliramo) Prvi puta šestara sam se uhvatio već na početku uspona prema Starom gradu, kroz šumu. Naime, dok mi je jedno sedamsto ljudi reklo kako je Sajam vlastelinstva baš super, na dnu stepenica sretoh se s parom u kojem je dečko izmučeno hodao svijetom, dok je djevojka pričala osamsto riječi u minuti i prigovarala organizaciji zato jer, zamislite vi to, nisu napisali za što točno služe sve izložene ljekovite biljke. U Srednjem vijeku bila bi sretna da se suoči samo sa šestarom, no ja sam je ipak poštedio budući je imala jedno devet kila i sve su šanse da bih pogodio neku kost i tako oštetio šestar. Negdje na sredini puta, pak, htio sam ga upotrijebiti na sebi, jer sam se, kao da imam sedam godina, najeo baš prije nego što sam na +30 krenuo uzbrdo. U tim uvjetima činilo mi se kao da se penjem na neko pravo brdo, a ne na jedan običan Dubovac. Sajam vlastelinstva je jedna mnogo kul manifestacija. Bila je to i u prve dvije godine, a ove mi se nekako čini još i najboljom. Naime, ove godine sam se na momente zbilja osjećao kao u Srednjem vijeku - svuda naokolo ljudi u srednjevjekovnoj odjeći, tamo kovači, ondje streličari, tu sokolari, ovdje raznorazni obrtnici, randompriloškaoznakamjesta krvnici...i, naravno, puno vitezova. Ako ste u blizini svratite obavezno drugi vikend kada će program biti još bolji, na čelu sa svjetski poznatom skupinom Merlet iz Češke koju ste, tek toliko da znate reference, zasigurno već mnogo puta, i ne znajući, vidjeli u raznim hollywoodskim i inim povijesnim spektaklima gdje glume u masovnim scenama. Bit će i napad na utvrdu vatrenim kuglama iz katapulta i svašta još zanimljivo. I tako ja uživam u Srednjem vijeku i borbi vitezova kad odjednom zatrešti Rammstein. Odmah sam se sjetio jednog diskokluba u istočnom Berlinu gdje ljudi izgledaju kao da su sedamdesete i slušaju Abbu i slične stvari, ali zbilja nisam znao da je Rammstein iz 16. stoljeća. S Nijemcima nikad ne znaš, ali ipak... Treći šestarski trenutak, pak, dogodio se kada su izvjesni Mađari predstavljali svoje srednjevjekovne plesove i počeli pozivati ljude da plešu s njima. Izvjesni tip koji djeluje dosta mladoliko za nekog tko je iz 16. stoljeća došao je i do nas i rekao "kamon! dens vit as!". Svi su počeli mahnito gledati u stranu, samo sam mu ja rekao "nou tenks ajm a bladi lejzi bastard". "kamon men" ustrajao je dečko, "bat nou tenks mister hangerijan aj ken onli dens makarena or sam pank densis ver ju ken kik samvon ju dislajk in d kidnis and hi iz ekšli hepi ven ju du det". "bat ic rili fan!" ustrajao je mađarski dječak na što mu rekoh "ajem šur bat ic ivn mor fan to tok vit ju end mejking ap stjupid ekskjuzis". Onda je odustao. Šteta. Naravno, bio je tu i fnje trenutak - jebeš nedjelju poslijepodne bez fnje trenutka. Sa Starog grada Dubovca, naime, vidi se popriličan komad Karlovca i mogao bih sad pričati o rubu zgrade koji je nekako uvijek osunčan i gotovo osjetiš toplinu asfalta, okus slanih kifli u tri ujutro i miris višanja koje nikad ne sazore do kraja. Ili o crkvenom tornju oko kojeg se motaju ptice i u glavi ti se jave slike ljetnih terasa, potpuno puste Radićeve u dva popodne, na +40, dok je asfalt usijan, a u daljini je sve nekako nenadjebivo lelujavo i mutno. Ali neću, jer je za fnje trenutak zaslužna ulica koja vodi od crkve do stare zahrđale česme. Crkva se zove Nacionalno svetište Svetog Josipa (Crijevo je jednom rekao da bi se trebala zvat Sveto nacionalno svetište Svetog Josipa sveca - no mi u ulici smo ionako svi sektaši i sljedbenici Plave Žabe /no dobro, to je duga priča/, pa zanemarite ovo rimokatolikohuljenje). E sad, ta se ulica sa Starog grada vidi upravo savršeno i to baš onako kako treba. Naime, kad ideš prema crkvi to nekako nije to. Moraš ići od crkve. Taj put nekako u sebi ima sve što sadrži petak predvečer i, istovremeno, nedjeljno poslijepodne. Tim putem vraćali smo se iz osnovne škole - Anton, dva Danijela, Stjepan, Goran i ja. Dolazio je vikend, dolazio je trenutak kada baciš ruksak iza kreveta i ne pomisliš na njega dva dana, iza nas je bilo crveno nebo, s obje strane neke stare i mirne kuće iz kojih se čulo zveckanje posuđa, jednoličan glas spikera na radiju ili špica Dnevnika na televiziji, smijeh ili plač malog djeteta, lavež psa u dvorištu, sve one neke glupe i nevažne stvari koje naprave da ti se odjednom učini da je život stvarno nenadjebivo lijepa stvar. Ponekad, u proljeće, zastali bi na česmi i pili vodu i onda se rastajali. Svakog dana odlazili smo svatko svojim putem, sve dok se jedne jeseni nismo pretvorili u ništa više od poznatih lica kojima klimneš u prolazu dok žurite svaki prema svojoj srednjoj školi. Ni to nije potrajalo dugo, jer je počeo rat. I potpuno je nevažno kome je od nas poginuo brat, tko je na parkiralištu urlao na starog da ne želi u Srbiju, a tko je u tu Srbiju otišao samo s mamom, tako da uvijek kad vidiš njegovog tatu na balkonu, u zraku osjetiš miris torte s bijelom filom i vidiš izblijedjelu fotografiju s dječjeg rođendana punu nasmijanih lica i dječaka zagrljenog s tatom u tom nekom svijetu davnijem od Srednjeg vijeka, u tim nekim godinama koje su bile sretne i lagane poput ljetnog poslijepodneva u kojem ležiš na travi, s rukama prekriženim ispod glave, gledaš nebo i osjetiš želju da potrčiš. I kao da na rukama, licu i u ustima osjetiš vodu, s one česme na kojoj nismo mogli piti sami, jer smo bili još premali da istovremeno pumpamo jednom rukom i drugom pijemo. Onda smo porasli i iz nepoznatog razloga pomislili da tu vodu čovjek može piti i sam. Samo što više nije imala isti okus. |
- 19:41 - Komentari (38) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Informatiorum Informatiensis
iz odredjenih razloga obrisah jedan post koji je sadržavao i slijedeću ključnu informaciju: dakle, epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku", savjete o ubijanju frižidera, potankosti o Daruvaru kao svemirskom centru moći, kao i sve ostalo što bi vas moglo zanimati možete dobiti na: izvozzitarica@yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||