|
ovdje će opet bit box kad se meni bude dalo pisat. taj box, jel. da.
|
U gradu od vode, magle i zelene (s jedva primjetnim mirisom lubenice u zraku)
četvrtak, 01.06.2006.
Abeceda (9/31)
E
Everybody hurts, Electrolite - iskreno, da je netko drugi napravio pjesmu "Everybody hurts" vjerojatno mi se ne bi sviđala. Nekako je prejasna i preotvorena, no baš to savršeno odgovara u opusu R.E.M.-a čije su pjesme inače potpuno drugačije.
Obje ove pjesme su autoputne.
Kad sjediš na autoputu i gledaš prema gradu, prema Zelenom neboderu, dimnjaku Toplane i neonima autobusnog kolodvora, a Goc kaže:
- Šta misliš, oće bit ovdje ikad "Everybody hurts"?
...onda odmah znaš na što misli. Na onaj spot, one ljude sa svim svojim problemima u toj dugoj koloni na autoputu.
I malo ti bude mučno.
Sjetiš se onog kad ste bili klinci, s jedva dvoznamenkastim brojem godina, onog ljetnog jutra kada je lokomotiva u centru grada iskliznula iz tračnica i pala s pruge dolje na ogradu od ŽEČE-a, ogradu koja je zapravo spriječila da se surva na ljude koji su šetali onuda i kako si te večeri razmišljao kako se ovdje u ovom gradu, u ovoj zemlji, nikada ne događa ništa interesantno, kako je uvijek sve isto i htio si da se dogodi nešto, da dođu vanzemaljci, da netko uzme taoce u banci, da se dogodi potres ili poplava. Htio si sve to, ne baš da netko pogine, ali da ima nešto o čemu se može pričati, zbog čega se može biti baš jako uzbuđen - ili barem nešto kao u onom filmu "Stand by me" koji ste gledali u kinu "Luxor" kada oni dječaci idu prugom daleko, do mjesta na kojem je poginuo neki stariji dečko i čini ti se to kao prava pustolovina.
Sad je, eto, uzbudljivo. Sjedimo na autoputu, nismo više takvi klinci, ali još uvijek smo u biti klinci i starci bi nas ubili da znaju da smo tu, zato jer je blizu linije, zato jer se vide njihovi položaji i zato jer su tog ljeta pucali na klince koji su se kupali na Korani.
I čini ti se da možda nigdje ne možeš razumjeti tu pjesmu kao ovdje na tom autoputu, pod nebom koje je ovdje uvijek nekako crveno, uz zvuk cvrčaka i ljeto koje nije kao ona ljeta koja si nekada znao, ali je ipak ljeto.
Osjećaš to dok gledaš prijatelja kako se spušta prema gradu, kroz vreli zrak koji treperi, sve dok se ne raspline u tom zraku, tamo ispod lelujavog Zelenog nebodera, tamo u prvom sutonu, tamo u treperavom gradu i rasplinutom svijetu koji izgleda kao san iz kojeg se, odjednom shvatiš, ne želiš probuditi.
Ne želiš, jer iako i nije neki posebno lijep san, čak je i strašan ponekad - tvoj je. Tvoj kako nijedan drugi nikada neće biti.
Puno kasnije, slušaš "Electrolite" i misliš na taj autoput. Nema ga više, nestao je one sekunde kada je njime prošao prvi auto i premda bi to trebalo biti dobro, ne možeš a da ne budeš malo tužan zbog toga. Misliš kako bi bilo dobro da si sad tamo, na onom rubnom zidiću između dva smjera autoputa, da baš tamo slušaš "Electrolite" i smješkaš se, zato jer ti ta pjesma uvijek izmami neki osmijeh na lice.
I baš želiš tamo, da ti se crne starke lagano lijepe za usijani asfalt, da se svi smiju nečem glupom i dragom, dok tamo u daljini crveno nebo uranja u rijeku i misliš da ništa na svijetu nije ljepše od tog trenutka, tog pogleda i tog sumraka.
|
|
|
| < |
lipanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
|
|
|
Informatiorum Informatiensis
iz odredjenih razloga obrisah jedan post koji je sadržavao i slijedeću ključnu informaciju:
dakle, epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku", savjete o ubijanju frižidera, potankosti o Daruvaru kao svemirskom centru moći, kao i sve ostalo što bi vas moglo zanimati možete dobiti na:
izvozzitarica@yahoo.com
|
|