|
U snovima me neprestano progoniš,
zarobljen sam pod težinom misli,
koje poput tamnih noći obavijenih
sjenkama nade i želja,
žude za pogledom tvojih
predivnih kristalnih očiju.
Ti kraljice, nebeska zvijezdo,
padni mi u zagrljaj,
neka snovi pretvoreni u stvarnost
postanu svakodnevica pod zrakama sunca.
Kraljice moja, ti Apolonova muzo,
obljubi me poljupcima svojim,
za kojima danomice čeznem.
Ispuni me blizinom i spokojem,
jer želim osjetiti mekoću kože,
miris kose i slatkoću usana,
nježnost dodira i snagu glasa tvoga.
Kraljice moja, čekat ću te,
pod zalaskom sunca,
ispod zvjezdanog neba,
dođi da te Apolon učini božicom svojom!
|
