Samo ucim, pisem seminare i gnjavim se sa svim i svacim, uzas...

Jos koji tjedan i faks je kao gotov, ako se pocetak rokova tako moze nazvati. Vec sam u mislila na moru i samo zelim da sve mirno i bezbolno zavrsi pa da mogu pobjeci iz grada negdje u mir i tisinu ili pak ludiranje i tulumarenje, oboje pomalo.

Ova kisa vani mi nikako ne pase, ali su se barem smirili hormoni jer sam se u zadnje vrijeme vec pocela cudno osjecati pod navalom cudnih muskih prijedloga. Nekad se stvarno pitam gdje su granice prijateljstva i necega vise.. Jer npr ako nekoga nisam dugo vidjela i on mi kaze da bi mogli na kavu, ja cu se sloziti jer bih htjela da prijateljski popricamo i nadoknadimo propusteno. A onda mi se on javi iduci dan i predlozi kavu i kino. A kino... To meni nije prijateljski bas. Kad dvoje ljudi suprotnog spola sjede sami (ne doslovno sami ali znate sto mislim) u mraku, to je uvijek potencijalno opasna situacija.
Kako te kave tako brzo evoluiraju u kavu I KINO i da li, kada se to dogodi, to znaci da je trenutak da se jasno povuce crta. Tu sam zbunjena, ali zasad se snalazim. I izbjegavam kino naveliko, osim u vecim skupinama. :)

Sto jos reci... Mozda da sam pricala kao nesto s plavookim jucer. Dvaput je dosao do mene na nekom predavanju, nisam se bas pretrgla od toga da mu poklonim paznju. Al da me nije uzdrmalo, je... Nisam se tome nadala, tome da cu to dozivjeti kao bitnu stvar u svom danu. Jos to nije proslo..

Kao sto rekoh, nadam se da ce ljeto mirno i bezbolno doci, a onda ce sve biti u redu.
Drzite mi fige za faks! :)