26.05.2010., srijeda
NERIS: ...neki su alergični, a neki…
Neris
Proljetni cvat kao afrodizijak Provela sam taj dan jedno stresno poslijepodne, čak i potišteno, jedva sam dočekala trenutak da legnem u zamračenu sobu i zaspim, odmorim se od svega. Bilo je proljeće, travanjski dan, i drveće je upravo počelo cvjetati. Probudio me glasan pjev ptica, bilo je rano predvečerje, i ustala sam, odlučila prošetati okolnom prirodom u mjestu gdje sam živjela, nešto mi je cijeloga dana treperilo u dnu trbuha, a vagina kao da je bila sva napeta, osjećala sam to dok sam hodala tiho i polako, svaki pokret je dražio moje usmine, ionako već vlažne. Miris cvata je uvijek bio afrodizijak za mene, od njega su se u meni budila neka životinjska čula, nagon da se parim. Ugledala sam muškarca u blizini, površno smo se poznavali, i pitala sam da li i on prakticira malo lutanje u predvečerje, kao ja. Počeo mi je prilaziti, bez riječi, obišao me je svu iznenađenu i objema rukama žestoko stisnuo dojke, gnječio ih, a ja sam mu posve spontano počela guzu trljati uz njegovu batinu, osjetila sam odmah da je krut. Dahtao je tiho i skoro zvjerski, polizao mi potiljak, i gurnuo me na sve 4, odmah tamo, na mladu travu. Kleknuo je iza mene, zadigao moju bijelu haljinicu na cvjetiće, strgnuo gaćice, i zavukao ga duboko, dok sam se ja borila za dah, jaukala meko, skoro pa bolno. Vreli kurac mi je žario utrobu, zarivao se brzim tempom, u vaginu koja je sva pulsirala od vlažnosti, vreline, od kurca kojeg guta pohotno, jer samo sam i ja jedna ženka.. koja se želi slomiti jebanjem, dok me opija miris cvata. |