Krenuo sam pisati post na temu iz naslova potaknut raspravom na Hard Kapitalizam blogu, ali i grafitom koji je jutros osvanuo u mojoj ulici, te clankom na koji sam naisao u medjuvremenu, a skoro u potpunosti ocrtava moje stajaliste.

Ovo ljeto u prilicnoj mjeri burno i puno razlicitih tema i dogadaja, a ponovno se aktualizirala i privatizacija, privatizacija na hrvatski, balkanski nacin, koja ponovno pokazuje svoju traljavu i lopovsku formu koja zasigurno ne može zadovoljiti ovo naše drustvo.
I umjesto socijalne drzave koju su pricali da ce napraviti, napravili su bezosjecajno drustvo socijalne raslojenosti, socijalnog nezadovoljstva, materijalne nesigurnosti i obespravljenosti. Cini mi se da je u ovom trenutku dosegnuta kriticna masa toga nezadovoljstva i da iziskuje da se ponašanje u pogledu privatizacije mora bitno promjeniti. Ono što je do sada potiho spominjano treba jasno i glasno reci i ono što do sada nije napravljeno treba napraviti, ali na jedan daleko korektniji i ljudskiji način.

Tvornice i poduzeca treba (pro)dati radnicima, zaposlenicima, ali nikako kao samoupravljacima i proleterima, vec kao dionicarima! Ono sto je do sada napravljeno, bez obzira i na nalaze državne revizije, brojne komentare, sumnje, primjedbe na nezakonitosti u dosadašnjim procesima privatizacije, ocito je da su odredjena poduzeca tu svoju transformaciju dozivjela. No preostala, brojna imovina u vlasnistvu drzave sigurno da se moze na ovakav nacin puno pravilnije i korektnije rasporediti, sigurno da su zaposleni u takvim tvornicama, poduzecima u stanju odgovorno voditi brigu o toj imovini. Netocno je da je drzava apsolutni vlasnik svega sto je u ovoj zemlji stvoreno (godinama se od primanja gradjana odvajalo za izgradnju infrastruktura, a od djelatnika upravo za daljnju izgradnju i sirenje istih poduzeca!), a minuli rad ljudi koji su u određenim sredinama desetljecima radili mora se na odgovarajuci nacin honorirati. O procesima privatizacija treba voditi racuna, treba biti osjetljiviji i treba sprijeciti daljnju tajkunizaciju na hrvatski nacin!

Mislim da bi tema trebala biti posebno zanimljiva splicanima, jer znamo da su na zadnjim lokalnim izborima, tako reci, pobjedu odnjeli zastupnici poduzetnicke liste ciji su glavni prijedlozi privatizacija komunalnih poduzeca te otvaranje prometa preko splitske rive, pravdajuci taj postupak time da su hoteli, sadasnji, ali i oni koji se ocito planiraju graditi, prometno lose povezani s splitskom lukom te zeljeznickim i autobusnim kolodvorom. Ne zelim pretpostavljati, pa cu prepustiti svakom osobno da pretpostavi zasto bi clanovi poduzetnicke liste, vlasnici nekoliko velikih splitskih poduzeca, zeljeli privatizirati komunalna poduzeca koja su trenutno u vlasnistvu grada, te da li smijemo dopustiti unistavanje splitske rive zato da bi hoteli ciji su vlasnici najcesce uvijek iste osobe, goste umjesto 15min vozili do hotela 5 minuta.

Kapitalizam DA, ali s mjerom.