Sjedeći mirno, ne radeći ništa. Proljeće dolazi, trava raste sama po sebi.

ponedjeljak, 04.04.2011.

Bacanje snijega u bunar





gore, suhi vrt (kare sansui), Seki-tei tj. Vrt Kamenova, zen vrt
Rinzai zen hrama Ryoan-ji (Hram smirenog zmaja) osnovanog 1450. godine





Svojevremeno na poleđini ulaznice za zen vrt hrama Ryoan-ji u
Kyotu nalazio se ovaj tekst opata tog hrama Joei Matsukure (1910-1983):

Sjednimo smireno i promatrajmo ovaj vrt pijeska i kamenova. Soami
(Kangaku Shinso, 1480-1525), glasoviti umjetnik koji ga je stvorio,
izražava ovdje svoje razumijevanje prosvjetljenja u zenu izvanrednom
jednostavnošću, i nisu mu potrebne ni riječi ni pouka da bi saopćio svoju
bezgraničnu poruku. Možemo gledati na vrt kao na grupu brdskih otoka
u velikom oceanu, ili kao na vrhunce planina što se izdižu nad morem
oblaka. Možemo u njemu vidjeti sliku uokvirenu trošnim starim zidom,
što ga samog za se smatramo nacionalnim bogatstvom, a možemo i
zaboraviti okvir kad osjetimo istinu ovog mora što se proteže bez kraja.
Soamijeva rječitost govorit će uvijek onima koji na vrt gledaju nutarnjim
očima.Uronuli u taj prizor,mi koji o sebi mislimo kao o relativnom,
ispunjeni smo smirenim divljenjem kad intuitivno doživljavamo Apsolutno
Ja, i tada su nam pročišćeni koji put okaljani duhovi.
U zenu sve, čak i vlat trave, izražava Definitivnu Realnost. Tako možemo
reći da nam ovaj jednostavni vrt sam po sebi sugerira apsolutnu
vrijednost. Taj je vrt tako duboko bremenit značenjem, iznad svake
usporedbe s drugima u svijetu, da bi ga bilo ispravnije zvati Mu-tei, Vrt
Praznog, ili Ku-tei, Vrt nepostojanja negoli Seki-tei, Vrt Kamenova.





# iz knjige prof. i akademika Vladimira Devidea, "Zen", Zagreb, 1993., str. 236 i 237




Oznake: Ryoan ji, Soami, Joei Matsukura
- 22:44 - Komento o nokoshite kudasai (0) - Isprintaj ako želiš - #