18.03.2018., nedjelja
PAZI ŠTO ŽELIŠ, MOŽDA SE ŽELJA I OSTVARI
|
Sigurna sam da ste čuli za ovu izreku, sudeći po mojem iskustvu, više nego istinitu. Vjerujem da se mnogi od vas neće složiti sa mnom i na tome vam ne zamjeram. ono na što aludiram je da često znamo čuti ''nikako da dobijem što želim''. Zamrzite me slobodno, ali ne slažem se s time. Ona stara ja narvno da bi sosjećajno klimala glavom i na trosatnoj kavi s vama rado podijelila nezadovoljstvo oko istog. Ova nova ja isto klima glavom, ali sa osmijeg+hom na licu kategorički tvrdi da to nije istina. Jedan primjer za ilustraciju. Poželimo u kratko vrijeme smršaviti 2 kg i ''otpustimo'' želju ( otpustiti - zaboraviti na želju). Bog, Svemir, Izvor - nazovimo kako kako nam odgovara čuje našu želji i abrakadabra i eto nam trbušne viroze nakon koje smo lakši za 2 kg. Da li nam se ostvarila želja? Naravno da je. Prije nego krenete vikati na mene kako se usuđujem takvo nešto kostatirati zaustavite se na trenutak i razmislite. Nije ste zadovoljni načinom na koji se želja ostvarila pa odmah mislite da se nije ostvarila želja? U tom grmu leži zec. Pa naravno da niste zadovoljni. Tko voli biti prijatelj sa WC školjkom par dana i pri tome osjećati slabost cijelog tijela. Što učiniti da se to ne ponovi? Budimo precizniji kad slijedeći puta nešto poželimo. Za razbibrigu i blago uprezanje moždanih vijuga svakako preporučam trilogiju ''Razgovora s Bogom'' Neale Donald Walsch. U prvom dijelu lijepo stoji da Bog na sve naše upite odgovara potvrdno, odnosno sa ''da''. Ja sam dobila sve što sam poželjela. Naravno, nisam baš zadovoljna sa ostvarenjem svih želja, ali sada sam mudrija i iskusnija pa sam preciznija u željama. Promotrite svoj život i nakon prvotne borbe ega zbog kojeg ćete čuti sebe da izgovarate rečenice poput ''ma nema šanse da sam poželjela ovakav posao/muža/prijatelje'', razmislite još jednom i priznajte sebi da jeste, ali niste dobili na način na koji ste htjeli. Ne kaže se uzalud: ''Čudni su putevi Gospodnji''. Ključ svega je ostati na visokoj vibraciji dok želite želju. Ma što sad ova trabunja, kakav je ovo new age crap, mislite si vi. Eh... opet vas ne krivim... been there, done that. Nevjerni Toma sindrom. Imala ga i još ga ponekad imam, ali neopisivo manjoj mjeri. Zato, dragi moji, pazite što želite, najvjerojatnije će se ostvariti. |
28.02.2018., srijeda
ON
|
U rano zimsko jutro savinutih koljena sjela je na stolicu pored kuhinjskog prozora. Glave priljubljene o prozorsko staklo slušala je ritam kiše. Pogled je bio usmjeren prema moru u daljini, ali misli su bile tko zna gdje. Dok su joj se suze slijevale niz lice, čvrsto je držala mobitel u ruci. Opet je zvao… Već je dva mjeseca doma, ali ovo je tek treći puta da zove. Nije mu se javila, ali svejedno joj je dan uništen. Nećemo se lagati, uništeno je više dana… Zašto joj to radi ? Zašto je jednostavno ne ostavi na miru kada se ne zna ponašati normalno ? Zašto kada ne voli nikoga osim samog sebe ? Bila je u laganom kućnom ogrtaču i bosonoga. Počela se tresti od hladnoće, ali i od tuge. No, to joj nije bilo važno… Suze su tekle sve više… Zašto uvijek dozvoli da je on rastuži ? Naivno je mislila da će ovog puta biti drukčije, da će se ipak češće vidjeti. Ni sama ne zna zašto je to mislila… Pa on je ipak njezin tata… Tata… zaslužuje li on taj naziv. Možda za sestru ponekad, za nju ne. Dugo je mislila da je otac ne voli, ali kad je odrasla shvatila je da on ne voli nikoga. Sva sreća pa s njime dijeli samo izgled… i afinitet prema jezicima… i ljubav prema čitanju knjiga… Odlučila je da neće reći mami da je zvao i da ju je to uzrujalo. Opet će joj dijeliti savjete koje nije tražila, a posebno onaj nezaobilazni ''obriši njegov broj''. Ipak, krv nije voda… nije mogla tek tako obrisati broj. Da li ga voli ? Ne zna odgovor… Hm… onda ga sigurno ne voli. Želi imati oca u svom životu, iako ovaj to ne zaslužuje. Još uvijek joj nije jasno zašto ga želi i zašto on ipak održava kakve/takve kontakte… Sa sestrom se čuje skoro svaki dan… A s njom… ona valjda nije dovoljno vrijedna. Unatoč završenom fakultetu, pohvalama na poslu ona očito nikad neće biti dovoljno vrijedna. Ma nije ni to… On ne zna što želi, on je u nekom svom svijetu. Obrisala je suze i spustila je noge na hladne kuhinjske pločice. Odlučila je da joj kvazi tata neće pokvariti ovaj dan. Subota je, ne mora na posao… sva sreća… ili možda nesreća, jer će ovako imati i previše vremena za razmišljanje. Dakle, bit će to dan bjesomučnih analiza koje će više odmoći nego pomoći. Ustala je sa stolice i pristavila vodu za kavu. Možda kava pomogne. Bilo bi najbolje da se vrati natrag u krevet, ali nema smisla, jer bi ionako buljila u strop sa mislima o tati. Sad je počinje boljeti i želudac. OK, ova kava i nije tako dobra ideja, ali treba joj doza kofeina za razbuđivanje i bolje razmišljanje. Otvara hladnjak, ali ne poseže ni za čim. Nema teka, a krivca za to znamo. Otvara radio… svira lagana, nepoznata portugalska pjesma. Odlučila je da neće mijenjati stanicu. Kava je skuhana, ispija prvi gutljaj, zatvara oči sa mišlju ''život je lijep, a ti mu to ne dopuštaš.'' Odlučila je da će se i to promijeniti, na bolje, pozitivnije, veselije. |
14.02.2018., srijeda
PROLAZNOST ŽIVOTA
|
Eh, kakvi smo mi ljudi. Kad čujemo neke loše vijesti, posebno vijesti o nečijoj smrti, to nas onako prodrma da počnemo drugačije doživljavati život. Da, zaista počnemo drugačije doživljavati život jedno par sati tog dana kad smo čuli te loše vijesti, a onda opet sve po starom. Opet kreće njurganje, nezadovoljstvo, uzimanje jedinog života kojeg imamo zdravo za gotovo. I ja sam nekad bila Trnoružica i više puta se budila i opet usnula u vlastitoj nesvijesti, ali srećom pa više nisam. Sada budna sanjam.:Ne shvaćam život zdravo za gotovo. Veselim se malim stvarima, koje su male samo na izgled. Odlučila sam da kad mi već mozak radi turbo, onda bolje da mislim pozitivno, nego negativno. Kažu da sve emocije proizlaze iz ljubavi ili straha, pa ako je tome tako onda biram ljubav. I nikad ne zboravljam da je uvijek i samo.dobro ispred svih nas.:: |
13.02.2018., utorak
BITI U MIRU
|
Skoro svakodnevno budem ''izbačena'' iz takta od nekolicine osoba iz poslovnog okruženja. No, da li su oni ''krivi'' za to ili je odgovornost na meni? Obzirom da sam zbog učestalosti ponavljajućih ''loših'' situacija odlučila ''raditi na sebi', jednom prilikom sam pročitala rečenicu: '' Ti nisi odgovoran/na za moju vibraciju''. Prva reakcija je bila: ''Koje su ovo gluposti. Pa nisam se ja izabrala osjećati loše.'' Kasnije sam shvatila da je iz mene progovaralo negodovanje mog ega. Zaista je ''grozno'' kad kreneš ulaziti dublje u neke psihološke zavrzlame, jer onda imaš razumijevanja za sve ljude. J Naime, zahvaljujući radu na sebi došla sam do spoznaje kako (ne)funkcionira zakon privlačenja. Skeptik kakav jesam ili što bi se reklo, nevjerni Toma, odlučila sam njegovo djelovanje isprobati na sebi. Posebno mi se svidjela tehnika ''vizualiziranja'', odnosno ja bih je nazvala maštanjem. Svidjela mi se naravno, jer sam oduvijek voljela maštati i pri tome se lijepo osjećati. Nisam bila svjesna da to zapravo ''djeluje''. Postala sam svjesna nekih lijepih stvari i događanja u svom životu i bila sam zahvalna na tome. Zapravo, osvijestila sam zahvalnost za sve dobre i loše trenutke. Sjećam se jednog trenutka kada sam se vraćala kući s posla i pukla mi je plomba na zubu, a ja sam umjesto da krenem njurgati i biti nervozna stala, udahnula i rekla ''hvala, sada ne vidim širu sliku, ali znam da je ovo za neko veće dobro''. Da, svjesna sam da to zvuči kao da mi je neophodno liječenje na Odijelu psihijatrije ili barem neki koktel lijekova. J Uglavnom, ubrzo sam shvatila koje je to ''veće dobro'' i baš sam bila sretna. Oduvijek me jako mučila nepravda i imala sam potrebu dokazivati nekome da sam u pravu. Tada sam osvijestila da ''svatko ima svoju realnost'' i da smo svi u pravu u svojoj realnosti. Nakon jednog ''okršaja'' u poslovnom okruženju, dobila sam ''aha doživljaj'' i shvatila ono ''bolje biti u miru nego u pravu''. Ovo moje istjerivanje pravde je također bilo negodovanje mog ega koji je valjda bio u predinfarktnom stanju kad sam odlučila ne reagirati na uobičajen način kada se dogodio da nemili ''okršaj''. Uobičajen način se sastojao u tome da smirenim tonom dam do znanja da je moje mišljenje ispravno, a pri tome bih gubila jako puno živaca i energije i govorila ''pa kako on/ona ne razumije''. Sada samo kažem ''u pravu si'' i osjećam totalni zen. Kad kažem 'u pravu si'' shvaćam da svi imaju svoju realnost i shvaćam da nema smisla uvjeravati nikoga u ispravnost mog mišljenja ili odluke. Naravno da i dalje imam neke stresne situacije na poslu, ali shvatila sam da je odgovornost na meni, odnosno sve je do moje reakcije. Neke događaje ne možemo izbjeći, ali možemo izbjeći lošu reakciju na iste. Zato, budimo u miru, osvijestimo dobre i loše strane svog ega i ne dozvolimo mu da upravlja našim životom. J |
12.02.2018., ponedjeljak
Jeff Buckley - The voice
|
Nedavno je naša maestra na probu zbora donijela partiture Cohenove "Hallelujah" što mi se odmah jako svidjelo,jer obožavam tu pjesmu. Osim što volim Leonarda, sjetila sam se odmah pokojnog Jeffa Buckleya i njegovog covera ove pjesme. Znam reći da je Jeffov cover "Hallelujah" moja meditacija. Više od minute traje akustični dio na gitari, a tek onda kreće Jeffov,kako su ga glazbeni stručnjaci znali nazvati, eterični glas. Vjerojatno ću nekome zvučati isprazno i glupo sa sljedećom konstatacijom, ali neka. Dakle, ono što me fascinira kod Jeffa je njegova izvanredna glazbena tehnika i ono najbitnije - ima snažne interpretacije pjesama da je pravi izazov ostati ravnodušan i ne naježiti se od glave do pete. Glazbena tehnika? Pojasnit ću. Toliko je dobro kontrolirao svojim glasom da je to milina slušati. Od cresenda do descresenda, laganog, nenametljivog vibrata do snažnog forte. Zaista impresivno. Sat i pol probe provedene u "Hallelujah" potaklo me da odem na youtube da se malo bolje upoznam sa njegovim glazbenim opusom. Rijetko kada mi se dogodi da me nečiji vokal "izuje iz cipela" kao Jeffov. Prije njega je to bio Toše. Ne, to nije samo vokal, to je osobnost. Jeff nije bio samo skladatelj i tekstopisac, nego i izvrstan gitarist. Čitala sam da je svirao nekoliko instrumenata, a potječe iz glazbene obitelji. Usporedba sa slavnim ocem kojeg nije zapravo poznavao radila mu je stres, odnosno više štete nego koristi. Nažalost, prerano nas je napustio i tako tragično... Pitam se zašto je otišao odjeven sa teškim čizmama plivati u rijeku, ali sjetim se onda da tko je bio Jeff - osebujan umjetnik koji je živio glazbu pa je tako i otišao, nadam se na neko ljepše mjesto pjevajući "Whole lotta love" Led Zeppelina. Zapravo, glazba, to je bio Jeff. U jednom interviewu je izjavio da je glazba bila njegova majka i otac, njegova igračka, njegov život. Hvala mu na predivnim pjesmama koje nam je ostavio za svog nažalost kratkog života i hvala mu na podsjetniku na ne smijemo zaboraviti na ono što zaista jesmo i što nas čini takve kakvi smo. |
