28.02.2018., srijeda
ON
|
U rano zimsko jutro savinutih koljena sjela je na stolicu pored kuhinjskog prozora. Glave priljubljene o prozorsko staklo slušala je ritam kiše. Pogled je bio usmjeren prema moru u daljini, ali misli su bile tko zna gdje. Dok su joj se suze slijevale niz lice, čvrsto je držala mobitel u ruci. Opet je zvao… Već je dva mjeseca doma, ali ovo je tek treći puta da zove. Nije mu se javila, ali svejedno joj je dan uništen. Nećemo se lagati, uništeno je više dana… Zašto joj to radi ? Zašto je jednostavno ne ostavi na miru kada se ne zna ponašati normalno ? Zašto kada ne voli nikoga osim samog sebe ? Bila je u laganom kućnom ogrtaču i bosonoga. Počela se tresti od hladnoće, ali i od tuge. No, to joj nije bilo važno… Suze su tekle sve više… Zašto uvijek dozvoli da je on rastuži ? Naivno je mislila da će ovog puta biti drukčije, da će se ipak češće vidjeti. Ni sama ne zna zašto je to mislila… Pa on je ipak njezin tata… Tata… zaslužuje li on taj naziv. Možda za sestru ponekad, za nju ne. Dugo je mislila da je otac ne voli, ali kad je odrasla shvatila je da on ne voli nikoga. Sva sreća pa s njime dijeli samo izgled… i afinitet prema jezicima… i ljubav prema čitanju knjiga… Odlučila je da neće reći mami da je zvao i da ju je to uzrujalo. Opet će joj dijeliti savjete koje nije tražila, a posebno onaj nezaobilazni ''obriši njegov broj''. Ipak, krv nije voda… nije mogla tek tako obrisati broj. Da li ga voli ? Ne zna odgovor… Hm… onda ga sigurno ne voli. Želi imati oca u svom životu, iako ovaj to ne zaslužuje. Još uvijek joj nije jasno zašto ga želi i zašto on ipak održava kakve/takve kontakte… Sa sestrom se čuje skoro svaki dan… A s njom… ona valjda nije dovoljno vrijedna. Unatoč završenom fakultetu, pohvalama na poslu ona očito nikad neće biti dovoljno vrijedna. Ma nije ni to… On ne zna što želi, on je u nekom svom svijetu. Obrisala je suze i spustila je noge na hladne kuhinjske pločice. Odlučila je da joj kvazi tata neće pokvariti ovaj dan. Subota je, ne mora na posao… sva sreća… ili možda nesreća, jer će ovako imati i previše vremena za razmišljanje. Dakle, bit će to dan bjesomučnih analiza koje će više odmoći nego pomoći. Ustala je sa stolice i pristavila vodu za kavu. Možda kava pomogne. Bilo bi najbolje da se vrati natrag u krevet, ali nema smisla, jer bi ionako buljila u strop sa mislima o tati. Sad je počinje boljeti i želudac. OK, ova kava i nije tako dobra ideja, ali treba joj doza kofeina za razbuđivanje i bolje razmišljanje. Otvara hladnjak, ali ne poseže ni za čim. Nema teka, a krivca za to znamo. Otvara radio… svira lagana, nepoznata portugalska pjesma. Odlučila je da neće mijenjati stanicu. Kava je skuhana, ispija prvi gutljaj, zatvara oči sa mišlju ''život je lijep, a ti mu to ne dopuštaš.'' Odlučila je da će se i to promijeniti, na bolje, pozitivnije, veselije. |
