ONI
ON
A večeras se vraćala prekasno. Dvanaest minuta.
Stajao je pred zatvorenim vratima i očekivao lupkanje njezinih potpetica po mramornom podu ispred lifta.
Dvanaest minuta. Predugo. Napravio je ručak, nasjeckao povrće za salatu, sitno, baš kako ona voli. Kuhinja je bila uredna i počišćena.
Znao je da joj treba dvadeset pet minuta za tih dva i pol kilometra niz ravnu aveniju od ureda do kuće. Znao je točno. Izmjerio je tu razdaljinu satom stotinu puta, preračunao dužinu svojih i njezinih koraka, znao je prek kojim će izlogom zastati i na koliko sekundi. I kad bi koji put zakasnila minutu, dvije, pripisao bi to umoru, novoj dizajnerskoj kolekciji u izlogu robne kuće ili gužvi pred liftom. Smetalo ga je, ali nije spominjao, samo bi je sljedećih tjedan dana pratio s druge strane avenije, skrivajući se iza automobila i prolaznika.
Ali danas, tih dvanaest minuta? Sve je bilo spremno za njihovu svakodnevnu zajedničku večeru. Kod ulaza na stolcu ležala je i danas svježa žuta ruža. Njezina omiljena boja.
Naslonjen na dovratak, zaklopio je oči, lijevom rukom umirujući bijele plamenove koji su mu lizali utrobu. Druga mu se šaka stegnula oko drvene drške velikog mesarskog noža.
ONA
Tu njegovu naviku nikako nije mogla prihvatiti.
Želudac bi joj se pobunio svaki puta kada je podigao šaku prema licu. Nakrenuo je glavu u stranu, zakolutao očima kao da gubi svijest, uvukao se dublje u naslonjač i stisnuo prste u šaku.
I znala je: opet će, potpuno nesvjestan koliko joj to smeta, s blaženim osmjehom na licu i u očekivanju olakšanja i ekstaze, zabiti svoj mali prst s dugačkim, pažljivo njegovanim i već požutjelim noktom, u dubinu svog ušnog kanala. Stisnuo bi obrve, savladavajući početnu nelagodu i svrbež, a onda zario nokat duboko, kako je njoj izgledalo, do samog središta mozga. Vrtio bi ga lijevo, desno, izvlačio i uvlačio ponovo, pažljivo zahvaćajući svaki milimetar kanala, prikupljajući mrvice i ljuskice kože. Ništa nije moglo prekinuti taj sveti čin.
I znala je da to nije kraj.
Ali, danas zaista nije mogla gledati kako uživa zubima i jezikom čeprkajući žutu ušnu mast ispod nokta. Savladala je mučninu, ustala bez riječi i prišla mu s leđa.
Ni osvrnula se nije izlazeći iz stana. Nije željela da posljednje što od njega pamti bude prst u uhu i ćelava neprirodno iskrivljena glava na kraju slomljenog vrata.
|
