Aaaah nemam inspiracije danas, samo bljezgarije mi padaju na pamet. Zarekao sam se da necu baljezganje ovdje stavljati al me to tako jebeno privlaci. A sta ce mojoj publici moja razmisljanja? Hocu ovaj blog sterat barem na cool listu i zato ostajem dosljedan zadanoj temi i viziji koju sam si postavio: nema sranja na blogu. Ljudi ce ovdje doc i citat nesto lagano i zabavno i nastavit dalje svojim poslom. Ak su u kurcu uvjek znaju da ovdje mogu nac nesto dobro. Zato racunam na stalnu i vjernu publiku. Isto tako vjerujem u svoj materijal a ne viceve posudjene tkoznaotkuda.
Mislim zapravo otvorit jos jedan blog koji cu zagadjivat nusproduktima svoga preaktivna uma. Al u zivotu nema takvog savrsenstva, imas samo 1 zivot koji katkad zaseres generalno al nema nazad. Suti polizi sranje i ubuduce popravljaj. I sta da sad radim? Da ostavim ovaj blog tematski cist, sa zadanom vizijom koju ce neokaljano slijediti ili da postane metafora mog sprtljanog zmuckanog zivota? Vi odlucite.
Jedne godine otisli smo na more i morao sam ostaviti svoje ribetine 3 dana bez hrane. Prilicno su bile velike, oko 25 cm i mogle su to izdrzati. Moje su ribe inace najinteligentnije akvarijske ribe uopce, tako da sam ih naucio par trikova. Jedan od stoseva je bio da im hranu drzim iznad vode a one su iskakale i hvatale ju zubima. Publiku sastavljenu vecinom od gerijatrijskog djela familije je to odusevljavalo, mene nesto manje jer sam znao dobit ostre zubice pod nokat. Te jako pametne ribe su takodjer uvjek bile i gladne.
I tak smo otisli na more, starci se vratili nakon 3 dana a ja ostao duze. Kad su stigli doma mama mene nazove da mi kaze da su stigli sretno a meni je istog trenutka sjevnulo! Mama, mama brzo reci tati...
U to vrijeme moj je otac naravno doforao kofere u stan i vjeroatno je vec haracio po frizideru. Negdje prilikom prekopavanja frizidera u potrazi za zadnjom pivom koju je po obicaju sakrio u najdolju policu iza skarnicla sa paradjzom, sjevne njemu: Jao kak su ribe!
Posto ga je jako zanimalo kak su ribe prezivjele same 3 dana on je podigao poklopac i prema svojoj znatizeljnoj prirodi gurnu nosinu unutra da vidi kak su sirote male ribice. CAP!
Dalje mi je ispricala mama: Kaze da je samo reko "Isuse boze", dignu je glavu van iz akvarija i izbezumljeno pogledao mamu. Nije ona skuzila sta se desava dok mu nije pocela krv tec iz nosa.
|
