Posto zivim na selu moji su pesi na vrhu prehrambenog lanca. Istina je da su na vrhu lanca, ali onog svezanog za kucicu jer moj susjed razumije prirodni poredak stvari. Naime po analogiji moji pes jedu njegove kokosi, tako je on odlucio pojesti moje pese pa ih ja zato drzim na sigurnom. Uglavnom kad se spustim dolje i kad me vide kak oblacim cizme, cucki totalno popizde od veselja, okrecu se u krug i skacu, tako da se redovito prigute lancem. Svaka nasa setnja pocinje kasljanjem, hripanjem katkad i heimlichovim zahvatom.
Sto puta sami ih upozorio ali oni i dalje cim krenemo pocnu bezrezevno trosit municiju za obiljezavanje terena i piske svakih pol metra. Onda se ja na povratku smijem njihovim izbeljenim ocima dok pokusavaju iscjedit jos samo jednu kap za drvo koje su zaboravili.
Jel znate pricu o svetom Mateju (Matej, Milivoj, Mirko tak nekaj). Naime stari sv. Milogled je bio malo nagluh pa kad su ga zagorci zamolili da im da kišu "kad buju prosili" on je cuo "kad budu kosili". I tako kod nas vlada susha sve dok se sused ne pojavi na polju sa traktorom. Isti cas se nebo otvori i spusti se pljusak, bez iznimke vec 17 godinu zaredom. I svaki puta covjek pizdi i kune i skida sve bogove sa neba a ja samo cekam kad ce ga grom opizdit posred cela.
Uglavnom sused ceka povoljnu prognozu i ja se opet moram probijati kroz travurinu dok secem cucke. Jeste li kad u proljece primjetili onu slinu na travi? Kak je to odvratno, neznam kakva to zivina ispusta po travi, ponekad pomislim da je to izlucevina svojstvena samo muskom rodu. Scena kad moji pesi pobjedonosno u punom trku iskacu iz trave prije izgleda kao nesto iz svedskog akcionog a ne BBC-jevog filma.
|
