/
subota, 29.05.2010.
(bez riječi)
subota, 29.05.2010.
(bez riječi)
Prošli tjedan u slikama      |
- 20:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 17.05.2010.
Rafting II
|
5:30 Dizanje. 6:00 Kajgana. 6:30 Izlazak, snalaženje u analognom autu, skupljanje Minke i Zvone. 7:00 Di-di po kiši. 9:30 Dolazak u centar Banja Luke, traženje sitnog za parking. Kiša.   9:45 Plaćanje parkinga, šetnja po centru. 10.00 Natrag u auto, vožnja prema Karanovcu.   10:30 Štreberski stižemo prije Stiva, organizatora izleta, zato smo si jako važni. Divljenje kompleksu rafting-centra koji je niknuo na posve običnoj livadi uz rijeku otkad smo zadnji put bili tu. Svijetlo drvo, veliki prozori, ogroman lounge wc...divota. Stiv stiže i objavljuje da je rafting mini-formata, svi ostali su otkazali zbog kiše Mi za stolom smo više kul i znamo da nije važno s koje strane se smočiš, pa im se samo smijemo.   10:45 Doručak. Sir, jaja, meso, kruh, uštipci...Neopisivo dobra hrana....poželim se preseliti tamo.     12. Pokret. Ispijanje rakije. Navlačenje neoprena, dugog i kratkog. 12:30 Neopren navučen. Izgledamo smiješno, kao da smo ispali iz nekog starog sf filma. Ulazak u kombi, vožnja uzbrdo. Stavljanje čamca u vodu, a sebe u čamac. Polusatni spust po sitnoj kiši. Veliko i malo kamenje, izmaglica, drske patke, valovi srednje veličine. Čvrsto se držim za čamac da ne ispadnem, rijeka je hladna. Podvodnim fotićem dobivamo masu odličnih slika za profile na Facebooku, Skypeu i ostalim važnim stvarima. Izlazak iz rijeke nakon što su nam zamalo otpale ruke od veslanja.    13:15 Skidanje mokrog neoprena. 13:45 Neopren skinut. 14:00 Ručak. Grijemo se rakijom od dunja/kajsija.  Još uvijek smo zaljubljeni u doručak, ali pružamo priliku čorbi, mesu, krumpirima, roštilju i salatama. Trudimo se, ali uspijevamo pojesti samo trećinu slanog. Srećom, pojeli smo sve palačinke i izbjegli ispasti totalne papčine.     18 Pokret. Teškom mukom. Hlače su mi otkopčane. Spakirali su nam nepojedenu hranu. Pucamo po šavovima, pa ju dajemo Minki i Zvoni. 18:30 Šoping. Kolica su puna odličnih sokova koje smo otkrili za ručkom i slatkiša te izgledaju kao da su ih napunili hiperaktivni desetogodišnjaci. 19:00 Di-di natrag kući, po kiši. 21:00 Ulazak u stan. 21:15 Spavanje. |
- 10:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.05.2010.
Autići
|
Cvile kočnice, škirpe gume, leti zemlja i trava.... na off-road utrci smo modela autića, preciznije buggya u omjeru 1:5. U divljinu Velike Gorice zaputili smo se u nedjelju popodne, taman na vrijeme za drugo poluvrijeme.  U masovnom sastavu Dugave Boys i Utrinske Fufe posjedali smo na tribine (stepenice nogometnog stadiona), nabacili sunčane cvike i kape i kulerski počeli motriti situaciju. I to nas je zabavljalo satima. Dobro, ja sam se umorila iza 17 sati, ali to je bilo zbog gladi i žeđi. Autići kruže, ubrzavaju, koče, dobro ili loše hvataju zavoje, izlijeću iz staze, sudaraju se, a kad završe u klinču razdvajaju ih muškarci u fluorescentim prslucima. Oni moraju biti odlučni, kako bi precizno rastavili klinč, nježni, kako ne bi strgali nešto vrijedno 10 000 ili više kuna, ali i brzi, jer ih ponekad autići kojima ne treba pomoć pokušavaju zgaziti.  Gledatelja je malo, uglavnom su u rodu s vozačima, ali im je zato dobni raspon doslovno od 7 do 77. Dolaze opremljeni dekicama, vodom i hranom, osim nas papaka koji nismo uzeli ništa osim vrećice badema za grickanje. Dok se gledatelji smiju redarima na stazi, vozači poput generala stoje na galeriji, pokašavaju odvoziti što vještije i sa što manje greški, i pri tom se ne skršiti. Osim što ima prijeti pad koncentracije dobivaju i sindrom karpalnog tunela, ali hrabro se žrtvuju za medalje i pehare.  Buka koja se pri vožnji stvara nije strašna, ali prašina jest. Dva dana kasnije u maramicama sam nalazila komadiće trave koja su valjda izlazili ravno iz pluća. Dok se mi smijuckamo tome kako je netko izletio, prevrnuo se, ili pak maršalu koji je zakunjao na poslu, u šatoru za vozače odvijaju se prave mehaničarske drame, dijelovi auta otpadaju i pričvršćuju se, stvari se bacaju u smeće, zbraja se šteta, popravlja se i čisti.....  Oko 18 sati stvar je bila gotova, najbolji vozači dobili su medalje i pehare, a mehaničari čekiće koji lijepo izgledaju, ali su i funkcionalni. Njima, na primjer, mogu tresnuti vozača kad ih ne sluša. Vještina i predanost svih sudionika je impresivna i zbog toga ću rado opet pogledati utrku autića. Idući put on road. Mislim da mi je trava počela rasti iz pluća. |
- 00:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.05.2010.
Iva
|
Iva je imala 25 godina kad ju je ubilo vlastito tijelo. Čim se saznalo da je umrla objavljeni su članci u kojima se govorilo koliko je bila draga i kako će nedostajati svima koji su ju poznavali. Na Facebooku se stvorilo nekoliko grupa u kojima su ljudi pisali izraze sućuti obitelji i komentirali kako je šteta što je umrla tako mlada i lijepa. Čudno mi je bilo čitati to, zvučalo je kao dobra namjera krivo provedena u praksu. Mislila sam kako to plitko zvuči i kako neće utješiti obitelj. Hrpa neznanaca ti kaže kako im je žao, ali dirnula ih je isključivo površinska stvar. Radila sam s Ivom dvaput. Doista je bila vedra,draga, smirena, optimistična i lijepa. I žao mi je. Pitam se je li se bojala, je li je bolilo. Majka je odmah rekla: "Otiđi na sprovod". To se radi. To je kršćanska stvar. Pokaži podršku onima koji su je nadživjeli. Nije mi padalo na kraj pameti, ali nisam joj htjela objašnjavati jer sam mislila da ne bih uspjela. Što bi oni imali od toga? Pomislila sam na moju baku i djeda koji godinama obilaze grob svog djeteta, paze ga, uređuju. To je jedino što mogu učinti. Jedini ventil. Razumijem, ali i to mi se čini promašeno. Moj naputak za one koji će me nadživjeti: 1.Kremiranje. 2. Riješi se svih mojih stvari. Podijeli knjige,daruj glazbu. 3. Bez mase cvijeća, svijeća i gluposti. Ja nisam tamo. Samo me se sjeti. Pošalji vibru, možda ju ulovim. |
- 10:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 05.05.2010.
Njam,njam,njam
|
Idete na roštilj? Piknik kraj jezera? Bojite se da ćete puno pojesti? Ako ste krenuli na dijetu a disciplina vam je upitna ne očajavajte! Nazovite Rent-a-baby i riješite se svih problema! U dogovoreni sat na dogovoreno mjesto isporučit ćemo jednogodišnju bebu koja će vas ometati pri svakom zalogaju. Tražit će vaš sladoled, rovati po vašim vrećicama s hranom, a ako pomislite kak ćete ukusan sendvič jednsotavno sakriti iza leđa, ne zavaravjte se! Beba će pojesti točno pola svakog vašeg obroka bez muke! Gledajte kako joj škembica raste! Ne cvili poput psa, ne grebe poput mačke, samo vas milo gleda i govori "Njam,njam,njam"! Povedite ju sa sobom na obiteljsko okupljanje, poklonite ju ženi umjesto tečaja pilatesa! S Rent-a-baby skidanje kila zajamčeno je kao izlazak sunca! Nazovite s povjerenjem! Ok, šalim se, ali samo malko. Evo, ovolko. --------------->-<----------------- Nisam ni pojma imala koliko puno bebe mogu jesti dok se nisam družila s jednom ove subote na jezeru. Oko nas su se ljudi (luđaci, prvog svibnja!) kupali i sunčali, a nas dvije smo jele i jele.....nisam mogla vjerovati da toliko hrane stane u tako mali želudac.... ili da 4 zuba mogu samljeti toliko tijesta. Mora biti nekakav biznis u tome. Da sam ju povela sa sobom na roštiljadu na koju sam išla istog dana popodne, sigurno ne bih pojela po malo od baš svega i ne bi mi bilo toliko zlo.... |
- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
