/

ponedjeljak, 16.11.2009.

Na kraju grada

Ove godine sam na Interliber krenula s puno manje para nego prethodne. Srecom i to malo sam uspjela spiskati- na policu sam slavodobitno stavila 7 Alan Fordova i 8 jeftinih romana (2 kune svaki). Za Fordove sam čak dobila i vrećicu s mojim omiljenim motivom. Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others! Jedna dobra stvar koju sam ubola je novi plan Grada. Više ne živim u njemu već ga često posjećujem, ali funkcionalan (čitaj:mlađi od 20 godina) plan Grada mora se imati, objašnjavala sam sama sebi dok sam se teškom mukom odvajala od 20 kuna. Dogegam se doma, izvadim sve iz vrećica i nakon par minuta divljenja napadnem plan grada. A onda šok. U prvi tren učinio mi se toliko malen da sam bila sigurna kako su neke ulice ispustili. Pažljivijim gledanjem shvaćam da je plan sasvim u redu i da Grad doista je toliko malen. Valjda to dođe s odrastanjem, kad vidiš mjesta iz djetinjstva čini ti se kako su se smanjile, pomislih. U trećm trenu shvatila sam nešto grozno. Gornju trećinu karte zauzimaju zeleni kvadratići. Livade, polja, maslinici i slično. Odmah ispod njih je glavnija cesta, a odmah ispod nje je moja kuća. Horor. Kakva je to glupa karta prema kojoj ja živim na kraju grada???? Ja nisam na kraju grada!! Podijelila sam svoju nevjericu s prijateljima dok smo se samoubijali pizzom ogromnih proporcija negdje u Zagorju. - Jelda da ne živim na kraju grada? - Živiš!- vrlo kratka i brutalna bila je SuperG. Mirni Zagrepčanac, koji nikad nije ni vidio moju kuću, odmah je stao na njenu stranu. - Ako si na kraju karte, onda živiš. - Do mora je samo dva kilometra! - Zračne linije. I onda završiš u luci! Nalaziš zmije u vrtu!- protisnula je SuperG kroz usta puna vrhnja i raznih suhomesnatih stvari. - U mom kvartu nema zmija-dodao je Mirni Zagrepčanac. - Novi Bokanjac je na kraju grada, to je ulijevo i dijagonalno gore! - Svejedno- mljackali su ljudi s kopna u stereu. Odmah sam se nadurila. Po povratku kući s prejedanja odmah sam otvorila kartu i počela je proučavati. Moja hacijenda, velika i loše građena, s dva vrta i pogledom na more, udaljena je dva brda (20ak minuta hoda) od gradske jezgre i time se, što se prosječnog kartogledca tiče, našla na kraju grada. Što je još gore, 25 godina nakon izgradnje još je uvijek na kraju grada. Ispade da sam neki jadničak koji se zadnji doselio u grad i jedva uhvatio malo mjesta daleko daleko od patricija koji obitavaju u centru. A moja bodulska strana već godinama promatra Grad iz prvog reda! Uglavnom,kriza identiteta.Totalna. Ipak,tješi me jedna stvar. Zeleni kvadratići iznad moje kuće, oni na kojima gotovo pa da piše "Here be dragons", sada vrve geometrima koji ih pažljivo mjere, a moji susjedi već su tamo počeli kupovati zemljište. Za 5 do 10 godina....neću više ja biti na kraju grada.

- 23:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #