/

ponedjeljak, 12.10.2009.

U šumi

Izletište Omanovac zgođušno je mjesto na vrhu brda malo izvan Pakraca, sa simpatičnim planinarskim domom. Našli smo se tamo ove subote jer je Stiv, adrenalinski ovisnik i event menadžer par excellance, odlučio tamo bančiti za svoj okrugli rođendan. Tridesetak njegovih najbližih prijatelja, kolega, njihovih partnera i rođaka okupilo se tamo da mu zaželi lijepe tridesete i provede dan u zelenilu. Oko 11 sati odšetasmo u šumu brati kestenje. Prvih posla sata spuštali smo se po strmoj lišćem pokrivenoj stazici kočeći koljenima, štapovima i hvatajući se za stabla u prolazu dok nismo došli do potoka. Hiperventilirajući kraj vrlo suhog potoka smo shvatili da je branje kestena zapravo obična navlakuša kako bi nas se traumatiziralo hikingom. Srećom, od tog trena je teren bio puno više user friendly. U laganoj šetnji skupljali smo žirove, slikavali se na proplancima, posjetili spomenik partizanima te razgledali ostatke poljske bolnice. Durch die Walden und Gebirgen unser stolzes Vaterlands Gehen die Partizanatruppen.... preveo i prilagodio Piano Man Zatim je opet počela patnja. Staza nas je vodila konstantnom uzbrdicom koja je nakon nekog vremena postala vrlo zamorna. Tri sata nakon što smo krenuli dočepasmo se planinarskog doma. Spas! Mirovanje!Roštiljada! Kobasice, meso razno, ćevapi, povrće...navalili smo s guštom, prezirno gledajući zakašnjake koji se nisu znojili po šumi. Nakon predaha i sunčanja počele su sportske igre mladih. Nogomet na dva mala gola na neravnom terenu i badminton trajali su dok rekreativci nisu pocrkali i počeli razmišljati o nadoknadi izgubljenih kalorija u obliku palačinki. Samu sebe sam toliko oduševila koordinacijom ruka-oko i dovoljno čestim pogađanjem loptice da ozbiljno razmišljam o bavljenju badmintonom umjesto pilatesom. Nažalost, potrošeno je toliko drveta na roštiljanju da su se palačinke mogle ispeći samo na plinskom kuhalu, malko bržem i boljem od goruće šibice. Naravno, svatko je mogao dobiti samo uzorak, a ne cijelu palačinku. Zakleh se da ću se na idućem okupljanju sama pobrinuti za ispravnu količinu deserata. Nažalost, za tren smo morali krenut kući, malo ranije od drugih, kako bi se pripremili za naporan tjedan. Taman pobjegosmo prije kiše.

- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #