/
ponedjeljak, 13.04.2009.
Just push Rec
ponedjeljak, 13.04.2009.
Just push Rec
|
Vrlo jednostavno, Otac je kriv. On mi je otkrio tipku REC. Maglovito se sjećam eksperimentiranja s kazetama, pokušaja hvatanja zvuka s britanskog MTV-a, najvažnijeg izvora glazbe koji sam tada imala. Pa kupovanja prve kazete za 100 kuna. Springsteen, najveći hitovi. Mini liniju dobila sam s +/- 15 godina. Čudo neviđeno. Dva zvučnika visoka 30 cm, daljinski.... MTV je tada već bio kodiran, a njemačke verzije jednostavno nisu bile tako dobre. U radiju sam uvijek držala spremnu praznu kasetu, najčešće TDK ili Sony, 90 minuta. Kada bih shvatila da nemam praznu kazetu nastala bi grozna panika i kopanje po novčaniku. Obično sam ih kupovala u centru, dok sam išla ili se vraćala iz škole- u većim dućanima su bile jeftinije. Redovito sam slušala glazbene želje i mogla sam vraški brzo birati brojeve radio stanica. Ovisila samo milosti i nemilosti DJa, ali uglavnom sam dobila što sam htjela. Dosta pjesama s tih kazeta je iz 80ih. DJi koji su tada radili, mladi kršni momci, voljeli su se glazbeno prisjećati 80ih, vremena kad su bili još mlađi i ne tako kršni. A ja sam se slušajući njihov izbor prisjećala ono malo televizije što sam zapamtila iz 80ih- spotova. Pune kazete su uredno, kronološki, slagane u kutiju. Po zadnjem popisu, ima ih blizu 140. Ne znam točno kad sam ih prestala snimati, ali bile su u opticaju još par godina nakon što sam dobila ......... kompjuter. Nazvala sam ga Sean. Svijet pod prstima. Dial up. Ogromni računi. Besane noći. Crvene oči. Napster. Neovisnost. Mp3i na kile, litre, tone, koji god želim i kad god mi padne na pamet. Nije ni to trajalo vječno, Napster su zatvorili. Snalazila sam se na drugim siteovima. Počela sam kupovati diskete, trebala mi je hrpa disketa za tisuće fotografija, tekstova, stripova. Srećom, na poklon sam dobila pržilicu. Zatim je knjižnica počela posuđivati cde. Ripanje mp3a. Kupovanje praznih cda, nalaženje najjeftinijih dućana, povećavanje broja kutija u kojima su se skladištili. Sve ovo vratilo mi se u samo nekoliko trenutaka nakon što sam razgledala hard drive kojeg je Piano man dobio na poklon. 250 gigabajta. Made by Verbatim. Imam puno njihovih disketa. Negdje. Dok sam tako razmisljala o maniji skupljanja glazbe koje je počela s REC tipkom, kompjuter me obavijestio kako je gotov download kiča 80ih. Stavila sam te mp3-e na svoj usb od čak 1 GB, što je točno koliko prostora ima na D driveu moje 98ice koja je sa mnom preživjela Napster, diskete i cde, ali i kazete. Good times. |
- 09:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
