/
ponedjeljak, 29.10.2007.
Redakcija
ponedjeljak, 29.10.2007.
Redakcija
|
Freebies- olovka, blok, privjesak i slično. Nalaze se u paketima za medije i vesele čovjeka. Hrana- dobro je ići na posh domjenke, čisto da se čovjek malo najede. Za radnog vremena šanse za najedanje su slabe. Kućice- dodatni izvor stresa. Okvirići u kojim se nalaze pametni citati ili zgodne statistike ili važni brojevi. Posebno nezgodne kada se lijepe na tekst kojem se nema baš puno dodati. Mak- mit i legenda od čovika. Skraćuje duge tekstove, a kratke proširuje, sve ko od šale i sa zen držanjem. Totalno promašio zvanje, treabo je biti švelja. Uvijek miran, čak i kad svi oko njega šize. Kad ga nema, jadni smo. Naslov- kao i podnaslov i nadnaslov, to je koncept izmišljen da muči pisce tekstova. Koji god vi naslov smislite, oni koji oru po tekstu iza vas smislit će barem 6 boljih. Plaća - predmet nagađanja. Jedno je sigurno, ako ne bude viša od xxxxkn, bježim glavom bez obzira. Privatni život - sram nas bilo, ali ne možemo si pomoći, a da ne nagađamo o životu "senior staff"a. Čisto sumnjamo da su u braku ili imaju djece. Svaka im čast što svoj posao rade godinama, a još nikad nisu završili na Ugljanu. Space wars- urednici žele više prostora za svoje rubrike, novinari za svoje članke, a oglašivači za svoje oglase. I tako svaki dan. Štrumfanje tekstova- ono što radi Mak. V ikend - mračni predmet želja |
- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 22.10.2007.
Novinarska abeceda 2
|
Dežurni telefon- preko njega stižu pritužbe građana. Iznose svoje stambeno-komunalno-pravne probleme. Koje je teško riješiti jer.... (vidi unos pod slovom I ) Hrana - za vrijeme školovanja nabavljali smo ju u menzi preko tuđih iksica. Sada kad radimo zapravo uglavnom nemamo vremena za jesti. Osim ako na vrlo obilan domjenak nije pozvano vrlo malo ljudi. Institucije - one koje možete zivkati nekoliko puta dnevno tijekom tjedan dana, bez ikakvog učinka. Od*b je lansiran, rekli bi TBF. Javnost- ima pravo zvati. Nemojte misliti da će vaši tipfeleri, nenemjerne pogreške ili neprecizno oblikovane rečenice ostati neprimjećene. Mentori- oni koji očajavaju nad piskaranjima svojih štićenika. Često zbog manjka prostora pišemo baš onako kako su nas učili da ne smijemo. Matematika- ono za što su, legenda kaže, novinari potpuni antitalenti. Rubrike- rasporedilo nas po rubrikama, jadne. Čini mi se da svi misle da je tuđa rubrika bolja. Osim Sporta, za koju svi kažu da je super. Često poželim da sam u Sportu. Čak poželim izdržati do rotacije u Sport, čisto da guštam neko vrijeme, prije nego što dam otkaz. Tregeri- malo koji novinar ih danas nosi. Šteta, jer su jako fora. Oni koji ih nose znaju što je retro šik. Vrijeme- nije na mojoj strani. |
- 09:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 17.10.2007.
Rafting i tome slično
|
Grčevito se držim za klisku stijenu nekoliko metara iznad površine hladne rijeke. Sasvim sam uvjerena da je ovo bila jedna od najglupljih ideja u ovom stoljeću. "Ovo" je izlet u okolicu Banja Luke, začinjen raftingom i kanjonigom. Kako sam završila na stijeni ? Nakon nehumano ranog ustajanja u subotu u 5 ujutro, mi nadobudni izletnici krenuli smo u općem smjeru Istok. Oko 10 već smo u blizini Banja Luke jeli uštipke sa sirom, ništa ne sluteći. Tada se trebalo prijaviti za kanjonig, uvertiru raftingu. Nas 3 pametnjakovićke iz Zagreba, Minka, Super G i ja smo se je jedine od ženskadije prijavile na kanjoning, što god on bio. Ostale dame su ostale kafenisati na toplom i ugodnom. Osam žrtava za kanjonig tada se počelo uvlačiti u pomalo mokra neoprenska odijela. To je išlo puno lakše nego na ronjenu u Rovinju, možda zato što su odijela imala kratke rukave i nogavice. Ženska odijela bila su roza, naravno. Nakon toga dobili smo šik kacige i prsluke, nažalost ne u istoj boji. Potpuno opremljeni izgeldali smo kao da smo ispali iz nekog starog SF filma, dakle vrlo opako, na jedan smiješan način. Ubacili smo se u drndavi kombi, u kojem je vožnja sama po sebi avanturistička. Isckrcali su nas na livadi u blizini vrlo lijepog kanjona vrlo hladne rijeke Švrakave. Definicija kaže: Kanjoning je kombinacija plivanja, penjanja i skakanja u vodu te savladavanje uskih kanjona. Švrakava Kako nam je išlo ? Svima odlično, osim meni. Očito nemam dovoljno snage. Morali su me nositi, vući i općenito dadiljati, što nije cool. Nekoliko puta sam umjesto penjanja jednostavno plivala jer je bilo lakše. Zato su me prozvali "najgora od sve djece". Dok smo došli do glavnog slapa bilo mi je svega dosta. Slap Super G me pitala da li ju mrzim, na što sam ja odgovorila da ne mrzim nju, već organizatora Stiva. Minka je cijelo vrijeme izgledala kao model sportske opreme iz nekog kataloga. Nit joj se vlas pomaknula, nit čelo uznojilo. Užas. Stiv je napravio nekoliko odličnih slika slapa iz blizine, al smetale su ga kapljice na leći. Kapljice Inače, čovjek je legenda. Cijeli put je prešao s nezaštićenim fotićem,sigurno i bez nepotrebnog močenja, praktički vrtivši fotić oko prsta. Vrlo siroliverski. Naravno, razmišljala sam da se pokušam uspeti uz slap, al silina hladne vode me obeshrabrila. Umjesto toga cvokotala sam na stijeni. Povratak niz kanjon donio mi je još hladne vode, osjećaj kao da sam u centrifugi veš mašine, ali i ljude koji su pazili da ne otplovim i da sretno siđem niz grozne stijene-trip leadere, Stiva i Mirnog informatičara. (ljudi- klanjam se   )Nekim čudom ipak preživjeh. Čim smo došli u bazu posložili smo se na radijator. Popili smo i malo rakije, za cirkulaciju. Naravno, čim smo se počeli otapati bilo je vrijeme za povratak u vodu. Rafting je nakon toga svega bio vrlo antiklimaktički. Jedna sporna situacija, kad smo udarili u stijenu, te malo brzaca. Najbolji trenutak je definitvno bila vožnja do početnog mjesta raftinga. Bus, 20 ljudi i Čolićeva Glava luda na radiju. Vrlo primjereno.  Moram pokuditi totalno nesportske ljude u drugim čamcima, koji su nas prskali hladnom vodom, iako su ih skiperi upozoravali da to ne čine.  Kad smo došli natrag u bazu i skinuli mokre stvari sa sebe, došla je najbolja utjeha- hrana. Juha s mesom, juha od gljiva, domaći kruh, teletina, palačinke s gljivama, gravče na tavče i krumpiruša. Otopljeni i najedeni zaboravili smo modrice i posjekotine i cijela avantura nam nije izgledala uopće tako strašna. Zanimljiva subota. I znam da cijelo vrijeme govorim protiv toga, ali zapravo bih htjela probati kanjonig opet. Nakon nekoliko mjeseci žestokog bildanja u teretani. |
- 18:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.10.2007.
Novinarska abeceda
|
Već tjedan dana pohađam malu školu za novinare. Zajedno s 12 kolega puno učim, zabavljam se,ali i brinem. Pokušat ću opisati prošli tjedan kroz najvažnije pojmove. Bezveze - česta riječ kojom polaznici škole opisuju svoje tekstove kolegama. Fotograf - jedna od najvažnijih osoba u životu mladog novinara (cipelića). Poštuj fotografa svog da dobro ti bude na Zemlji. Baš nikad mu ne pokušavaj šefovati. Hrvatski jezik - onaj o kojem nemamo pojma. Moramo ga opet učiti. Nadam se da ću ga konačno naučiti. Kantina - postoji u zgradi. Svi smo bili skeptični prema hrani tamo, iako su nas stalni zaposlenici uvjeravali da jedu tamo godinama i da im se još ništa nije dogodilo. Nakon nekoliko dana ohrabrili smo se i ručali tamo. I preživjeli. Mentori - poznati novinari i urednici. Nakon testiranja u rujnu su bili zgroženi,al na kraju prvog tjedna bili su puno optimisitčniji. Rubrike - izvor stresa. Za tjedan dana rasporediti će nas u rubrike. Tko će u Crnu kroniku, a tko u Sport,pitanje je sad ? Pretpostavljamo da će to biti robovski rad. Supersonična plavuša - ponovimo za one koji me ranije nisu čitali- SSP je mlada, lijepa, plavokosa štreberica kojoj baš sve baš uvijek ide od ruke i kraj koje se osjećam totalno inferiorno. Tijekom cijelog mog školovanja srećem baš takve cure. I opet sam ju srela- nalazi se u mojoj grupi. Svemir -sve ono što ne znam o pisanju članaka, ma koliko banalnih. Tiskara - vrlo cool mjesto. Išli smo tamo na izlet. Tržnica- mjesto na kojem su počele mnoge novinarske karijere. Moramo napisati izvještaj s tržnice za utorak. I to dobar. Ugovor - jabuka razdora. Toliko je strogo sastavljen da su se neki prepali i odustali. Mi preostali se tješimo da nas ipak neće dati na sud ako ih odlučimo napustiti. Zlatko Pejaković - čovjek kojeg se sjetim bar jednom dnevno. Koliko god mi je sve ovo zabavno,kad razmišljam o budućnosti kažem si Što je meni ovo trebalo. |
- 10:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.10.2007.
Novinar ?
|
Dok vi ovo čitate mene pokušavaju naučiti malim tajnama velikih novinara. Kako sad to ? Klasična priča. Kao i sve misice, prijavila sam na natječaj na nagovor prijateljice. Nakon groznog testiranja uzeli su 15ak apsolventata i sad ih pokušavaju osposobiti da riječima zadive svijet. Ovo je za mene i kolege, za koje predviđam da su uglavnom cure te klonovi Rory Gilmore, prvi dan. Poželite nam sreću. Ah, da, ako me nema neko virjeme, znači da sam ili užasno umorna, ili nemam net doma, ili mi je bilo šugavo, pa sam otputovala kući i žderem čokoladu pod dekom. |
- 09:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
