Biste li Vi nekome otkrili da mu je partner nevjeran?

Do prije dvije godine sam imala čvrst i principijelan stav do teme nevjere u partnerskim odnosima. Varanje je nedopustivo, ali dogodi li se odmak od te moralne vertikale, istina oslobađa. I muškarac će kao Steve Mirandi u "Sex i grad 1" priznati sam od sebe da je varao i svim silama raditi na oprostu.
A do pred pet godina sam mislila da je prava ljubav prava ljubav. I tu nikad nema varanja.
Holy shit, was I wrong.
Vjerovat ću i dalje da je moj muški primjerak doma vjeran, da ako je nešto sitno nekad i bilo, da nikad nije prešao onu granicu preko koje nema povratka. I to ne zato što me voli i jer je ljubav prava, nego zato što je to neki njegov stav. Sve je to do odluke. Varaš ako je to tvoj đir, ne varaš ako si uvjeren da je tako ispravno i imaš volje po tome postupati. Čak i onda muški pritisci i lake žene mogu napraviti svoje. Ali principijelno, ja dijelim ljude na varalice i nevaralice, i ljubav nema ništa s tim.

Konkretno...
Mislim da samo muškarci između sebe znaju pravu istinu, i to djelomično. Tu ih također dijelim u dvije skupine :
1. Skupina pravih kurviša koji svoja varanja imaju radi sebe, pa ćeš nerijetko čuti da su imali ljubavnice i po nekoliko godina, a da to nitko od muškog društva nije znao. Oni su "varalice".
Oni koji će reći: Jebo takvu ljubavnicu s kojom se nećeš ni pohvalit spadaju pod skupinu 2.
2. Pod pritiskom društva/godina/hormona pronalazi se ljubavnica. To čak ne mora nužno biti priležnica u punom smislu te riječi. Za zadovoljenje potrebe "imati trofej van braka" i "pokazao sam si da sam i dalje poželjan i faca", dovoljno je zabrijati s nekim u pijanom izlasku, ili dopisivati se pomalo zločesto preko skype-a... sve to pruža svrhu. A svrha je osjetiti se poželjnim, mladim, van okova braka. To su kukavice koje brak žele, obitelj vole, ali još bi nešto malo... nešto... bili dečki. U ovoj skupini mogu biti i "varalice", ali nažalost, pod nekim okolnostima i "nevaralice".

Nabijem vas sve skupa jedan drugome na... tekući račun.

E, sad, slučajno sam saznala da je jedan poznanik mix između skupine 1. i 2. (između kurviša i "uzet ću bilo što samo da malo živnem van bračnog zatvora"). Ponekad se družimo svi zajedno, onako u parovima. I svi jebeni atomi u mom tijelu vrište: krme jedno usrano. Posebno nakon što sam ga vidjela kako se s nekom ženskom za rukice drži u večernjem izlasku. Inače, njegova žena mi je rekla da ju nagovara da imaju još jedno dijete (nisu baš mladi). Rekla bih da ona pojma nema o njegovim izletima. Zajedno se druže, bave sportom, sve štima... osim njegove povremene nevjere. I u svemu tome, UOPĆE mi nije najgora ta nevjera, nego taj stav. To laganje i varanje. Ta dvoličnost. Ma blaženi bili kurviši kao što je Mile Kitić (kojeg ne cijenim ni ne slušam, da ne bi tko mislio ). U nekom intervjuu je pitan je li varao ženu. A on i žena sjede u kuhinji. I kaže Mile: "A šta da lažem, jesam, varao sam". A njegova žena pored njega mrtva hladna: "Jest stvarno, varao me, što ćemo se lagat".
Đubre sam i znam da smrdim, ali ni ne koristim deodorans.

I istovremeno mi je žao te krasne žene (poznanice, ne žene od Mile Kitića ) jer je tako ful zgodnu, pametnu, simpatičnu muž vara, ali joj i zavidim na blaženom neznanju u kojem (nadam se) živi. Ne mogu vjerovati da sam u stanju ovako nešto izreći.
Osobno, svaku glupost bih oprostila ako bi bila iskreno pokajana i prijavljena. Također nešto za što sam mislila da neću nikad biti sposobna izreći. Nadam se da mi nikad neće trebati ta vještina.

Moja sestra je rekla za muške, da su ili "tulavi" ili dobri. Tulave nitko neće, a dobri su uvijek potencijalni varalice. Haha.

I prije nego se netko zapita: "A jesi li ti vjerna (i pritom sretna)?". Totalno. Može se to.