Come to the dark side

Da malo razmisli, ali, ono stvarno razmisli, možda bi se i pokoji muškarac složio sa sljedećim postom, ali...

Znate ono kad muškarac (da se razmijemo, VAŠ muškarac/dečko/muž), odjednom iz "normalnog" postaje "nenormalan" čim ga nazove kakav muški frend ili sretne nekoga.
Scena: šum valova, hladovina borova, sunčan dan s tek malo vjetrića.
Dječica se spokojno igraju sa sitnim kamenčićima što odraslima daje neočekivan prostor za blejanje, zujanje i nečinjenje ničega (op.a. odrasli su totalno nenavikli na navedeno).
I on/muškarac priznaje da mu je lijepo, da uživa, da puni baterije blabla. Ona se slaže, zadovoljna s osjećajem mira i spokoja koji joj pruža boravak s obitelji na otvorenom, uz more.
Jedini jači zvuk koji prekriva sve dotadašnje monotone ljetne zvukove začu se iz ruksaka s bocom vode i preostalim dječjim igračkama.
Razgovor: "Ej, stari. Ma evo na plaži. A, da, sa ženom i djecom. Ma jesam, lud da. A šta ćeš." itd itd... :-)
Kakvi glumci, kakvi fejkeri. Ili budi muško pa reci: "Uživam sa svojom obitelji", ili ako ne uživaš, budi muško pa istoj toj ženi reci: "E, znaš šta, ja bih malo otišao na pivo, umorio sam se od ove obiteljske idile, treba mi malo muškog ispuhavanja".
Aaaaaaaaaaa!

Da ne spominjem da svaki susret muškog frenda počinje riječima: "Di, si, stari? A jebote šta ima?". Pa pokoji kurac, pička, život je užasan, mora se dalje i tek onda kreće razgovor".
I u tim trenucima se našaliti - nemojte niti pokušavati! Jer svaki pokušaj šale će završiti shvaćanjem samo na jedan način, a to je da smo mi žene naporne i controlfreakovi.
Ne kažem da nekad nismo, ali...
Ali...
Ali...
Ali...

Eto, dozvolit ću si i ovakav post koji ogovara muškarce, jer mi se, nažalost, čini da u njemu ima puno istine.
Reče ona prisjećajući se njegove nagle promjene jučer navečer, pošalje post i ode dalje raditi, raditi i samo raditi.

Zvijeri

Prečesto mi je takva gužva na poslu da ne stignem pročitati ni dnevne vijesti, nego tek preletiti naslove na glavnim internet portalima, i tako sam i jutros učinila.
Interes mi je biti u toku s događanjima u svijetu i u Hrvatskoj, barem na razini informiranosti. Da se ne dogodi nešto značajnije, a da mi promakne. Internet je blago kad njime zna koristiti. U takvom brzinskom dnevnom čitanju aktualnosti zasmetaju mi jedino iskakajuće guzice i sise, kojima je očito sada u svakoj priči mjesto. Nemam ništa protiv, ali da se barem klikom dođe do toga, ne, nego sve je na "izvolte". Čak me manje sram djece koja to mogu vidjeti (zasad), ali, brate, u trenu kad otvoriš onaj Index... ispast će da sam željna golotinje, a ne informacija, pa ti to objasni šefu. :-)

Anyway....
ono što mi je jutros privuklo pažnju je komentar nekog nobody-a iliti po hrvatskom nitkovića, a koji kaže da je genocid u Srebrenici organiziran i unaprijed isplaniran, te je bio poklon Alije Americi kako bi nakon toga mogli imati legitimaciju za napad. Ne upuštajući se u dramatiku ove teme... ČAK i da je politički vrh organizirao genocid, NETKO je taj genocid izvršio. Netko je rekao: "Ok, idem to napraviti, tako šef kaže". Je li pritom i uživao?
To nisu ljudi, to nisu Srbi, to im je samo nacionalna pripadnost, to su ZVIJERI. Ja to ne mogu i nikad neću shvatiti.
Isto su govorili i za Vukovar. Mi Hrvati, tj. naš politički vrh je "pustio da Vukovar padne" kako bi nakon toga imali opravdanje za Oluju.
Također, tražeći "legitimaciju" za napad, koliko je visoka cijena koja se mora platiti da bi nekome bilo isplativo braniti svoj ili tuđi život koji je zadužen štititi? Jer ovaj podatak da je tek rođena beba ubijena zajedno sa svima ostalima je.... koma. Sve žrtve su jednakovrijedne, ali jebote... beba!!
Ma da su ti, ne znam, oči zavezane, ti pijan, nadrogiran, agresivan, lud... ali to je beba :-(.

Navodno u Africi postoji pleme koje pjesmom od ideje začeća do kraja života prati svakgo člana plemena jedinstvenom pjesmom. Svako dijete i prije rođenja dobije svoju pjesmu, koja je samo njegova, koja je njegova bit, podsjeća ga na to tko je on, tješi ga kad se ozlijedi ili je tužan. A u trenucima kad napravi nešto loše, zločin bilo kakve vrste, nema osude, nego se cijelo pleme okupi oko njega i pjeva njegovu pjesmu, grle ga i pjevajući njegovu pjesmu-bit, pokušavaju ga podsjetiti tko je on zapravo, i da se vrati.
Tu se sjetim Darth Vadera (come to the dark side)... on je kao na kraju dobar (?), a čovjek pobi svu onu dječicu, male padavane na praksi, i na kraju je dobar jer je čuo "svoju pjesmu" i naposlijetku žrtvovao svoj život za život svog sina.

Jednim ispravnim odgojem, pružanjem stabilnog doma, ljubavi, pažnje i apsolutnog nešrirenja mržnje prema ikome se može smanjiti broj "zvijeri". I nadati se da u nekom trenutku postoji pjesma koju će zvijer čuti prije nego se ponove ovakve stvari kao u Srebrenici.

Toliko osuđujuće i tužno... i nekima i dalje nejasno... ah!

Oznake: zločini ne zastarjevaju