Prečesto mi je takva gužva na poslu da ne stignem pročitati ni dnevne vijesti, nego tek preletiti naslove na glavnim internet portalima, i tako sam i jutros učinila.
Interes mi je biti u toku s događanjima u svijetu i u Hrvatskoj, barem na razini informiranosti. Da se ne dogodi nešto značajnije, a da mi promakne. Internet je blago kad njime zna koristiti. U takvom brzinskom dnevnom čitanju aktualnosti zasmetaju mi jedino iskakajuće guzice i sise, kojima je očito sada u svakoj priči mjesto. Nemam ništa protiv, ali da se barem klikom dođe do toga, ne, nego sve je na "izvolte". Čak me manje sram djece koja to mogu vidjeti (zasad), ali, brate, u trenu kad otvoriš onaj Index... ispast će da sam željna golotinje, a ne informacija, pa ti to objasni šefu. :-)
Anyway....
ono što mi je jutros privuklo pažnju je komentar nekog nobody-a iliti po hrvatskom nitkovića, a koji kaže da je genocid u Srebrenici organiziran i unaprijed isplaniran, te je bio poklon Alije Americi kako bi nakon toga mogli imati legitimaciju za napad. Ne upuštajući se u dramatiku ove teme... ČAK i da je politički vrh organizirao genocid, NETKO je taj genocid izvršio. Netko je rekao: "Ok, idem to napraviti, tako šef kaže". Je li pritom i uživao?
To nisu ljudi, to nisu Srbi, to im je samo nacionalna pripadnost, to su ZVIJERI. Ja to ne mogu i nikad neću shvatiti.
Isto su govorili i za Vukovar. Mi Hrvati, tj. naš politički vrh je "pustio da Vukovar padne" kako bi nakon toga imali opravdanje za Oluju.
Također, tražeći "legitimaciju" za napad, koliko je visoka cijena koja se mora platiti da bi nekome bilo isplativo braniti svoj ili tuđi život koji je zadužen štititi? Jer ovaj podatak da je tek rođena beba ubijena zajedno sa svima ostalima je.... koma. Sve žrtve su jednakovrijedne, ali jebote... beba!!
Ma da su ti, ne znam, oči zavezane, ti pijan, nadrogiran, agresivan, lud... ali to je beba :-(.
Navodno u Africi postoji pleme koje pjesmom od ideje začeća do kraja života prati svakgo člana plemena jedinstvenom pjesmom. Svako dijete i prije rođenja dobije svoju pjesmu, koja je samo njegova, koja je njegova bit, podsjeća ga na to tko je on, tješi ga kad se ozlijedi ili je tužan. A u trenucima kad napravi nešto loše, zločin bilo kakve vrste, nema osude, nego se cijelo pleme okupi oko njega i pjeva njegovu pjesmu, grle ga i pjevajući njegovu pjesmu-bit, pokušavaju ga podsjetiti tko je on zapravo, i da se vrati.
Tu se sjetim Darth Vadera (come to the dark side)... on je kao na kraju dobar (?), a čovjek pobi svu onu dječicu, male padavane na praksi, i na kraju je dobar jer je čuo "svoju pjesmu" i naposlijetku žrtvovao svoj život za život svog sina.
Jednim ispravnim odgojem, pružanjem stabilnog doma, ljubavi, pažnje i apsolutnog nešrirenja mržnje prema ikome se može smanjiti broj "zvijeri". I nadati se da u nekom trenutku postoji pjesma koju će zvijer čuti prije nego se ponove ovakve stvari kao u Srebrenici.
Toliko osuđujuće i tužno... i nekima i dalje nejasno... ah!
Post je objavljen 11.07.2013. u 10:00 sati.