Još jedan trudnički post
srijeda , 24.01.2007.Čini mi se da je počelo...
bole me leđa, nije strašno, i nadam se da će se pojačati da krene porod i da bebo bude u našem zagrljaju što prije. Velika mi je želja imati prirodan porod na stolčiću, i nadam se da će tako i biti.
Lakše mi je kad nešto radim, glupo mi je samo sjediti i razmišljati o tome kako bole kontrakcije, jesu li to trudovi, i tako dalje. Tako da se već dva dana lagano pripremam, perem sve što još moram i slažem zadnje sitnice da je sve spremno za našeg malog slatkiša.
Neke stvari u vezi trudnoće će mi faliti, a neke ću drage volje zaboraviti.
Ono što će mi nedostajati je:
-osjećaj micanja bebe u trbuhu
-nježni pogledi prolaznika kada vide trudnicu
-to što me mužić zvao u množini: Kako su moje bebe?
-to što sam imala disciplinu zdravo se hraniti
-maštanja o bebi u trbuhu, kako izgleda, šta radi
-maženje trbuha
-pažnja koja je sva bila usmjerena na mene/nas
-to što mi je stalno vruće, a prije sam bila vječno zimogrozna
-to što sad imam opravdanje za trbuh i uvijek ga mogu opustiti/nema lažnog uvlačenja i prikrivanja
Ono što jedva čekam da prođe, a vezano je za trudnoću je:
-mučnine i povraćanja, koja hvala Bogu nisam imala cijelo vrijeme kao na primjer moja jadna mama sa mnom
-natečene i bolne noge, fali mi obući šminkerske cipele na petu
-osjećaj nepokretnosti, nemogućnost saginjanja, teškoće u kretanju
-nesanica
-višesatna čekanja na red kod ginekologa
-neprestani osjećaj da imam PMS/osjećaj bespomoćnosti
-nemogućnost/nezainteresiranost za sex
-trudnička garderoba (fuj)
Sigurno sam još hrpu meni bitnih stvari zaboravila, ali ne radi mi mozak baš najbolje...
Idem se opuštati, ako stanje ostane ovakvo još sat-dva pokušat ću zaspati, a sutra je novi dan...
Ljudi, drž'te fige. Ne bojim se, uzbuđena sam zbog svega što je pred nama, nadam se samo da ću znati prepoznati sve znakove na vrijeme, da će sve na kraju proći dobro i da vam se sljedeći put javljam sa pričom s poroda.
Pusa svima, uživajte čim više možete...
komentiraj (70) * ispiši * #
Malo o meni
ponedjeljak , 22.01.2007.Dragi moji!
Danas je dan kad bi bebo trebao doći na svijet. I to maleni vodenjak, neće biti jarac kao mama. Mužić je sav sretan, jer kaže da je i jedan jarac u kući dovoljan, a kamoli dva. I ja bih isto rekla za lavove, tako da...
Uglavnom, ja sam doma, sjedim, osluškujem svoje bolove od kojih još nema neke koristi, i čekam da krene moj zamišljeni prirodni porod. Doktorica mi je čestitala što sam došla do kraja, još je jednom prokomentirala kako mi je trudnoća bila teška, i da je super što sam izdržala do kraja. Ali kad se tako puno paziš kao što sam se ja, to utječe na i na činjenicu da se trudnoća može prebaciti.
Ionako će biti kako mora biti, Bog ima plan za mene, a slatki bebo svoj karakter koji nam odlučuje pokazati i prije rođenja. Jedva ga čekamo.
A, vi, ljudi moji, ne možete zamisliti koje smo mi radove imali po kući. U razini onih kad prvi put useljavate u stan. Htjela sam da sve bude savršeno za budućeg ljubimca cijele obitelji. Božo je već mjesecima svaki slobodni dan bio sa mnom, nešto radio. A mužić, taj intelektualac, čak sam i njega uspjela natjerati da zasuče rukave i primi se šljakerskog posla. Sve zavjese su postavljenje, utičnice promijenjenje, regulatori topline na pločama za grijanje novi, nova izolacija, pofarbano, novi namještaj (Božo sam radio), plafonijere postavljene, krevetić i prematalica na mjestu, svi kutovi za bebu spremni, ma vojsku sam napravila od svih nas. Potrošili smo i novaca i vremena, ali bebo ima uvjete kao za slikovnicu. A najvažnije od svega, ljubav koja ga čeka je neizmjerna. Jedva ga čekamo. Ali jedva. Ne spavam po noći, buljim u taj prekrasni krevetić i zamišljam kako će bebo biti u njemu i slušati ću ga kako diše. Onda će on plakati, ja ću ga uzeti k sebi pa će cikiti i biti sretan. A ja tek... A onda me ulovi period razmišljanja o klistiru, epiziotomiji, hoće li porod ili bebo biti pretežak, hoću li se uspjeti otvoriti, i ostali strahovi i sumnje. I tako prođe noć u razmišljanju. Bauljam po kući, slabo spavam, po danu sam tankih živaca zbog toga, i tako.
Moram pohvaliti mužića, ima strpljenja za mene kao nikad prije. Ja sam stvarno nemoguća, ponašam se kao curica koja ne može 5 minuta biti sama, a on se ponaša kao neki dobri tata koji me pomazi, utješi, zaštiti... I ne znam kako bih drugačije... Ipak treba hrabrosti za ono što nas čeka. Definitivno najvažniji dan u mom životu je preda mnom, vrlo blizu, danas, sutra, ovaj tjedan, vidjet ćemo!
Eto, nije me dugo bilo, a čak i kad imam komp, bilo je previše radova da bih mogla satima sjediti i pisati i čitati blog. Svima vam hvala na lijepim željama, žao mi je da vam nisam bila u mogućnosti čestitati Božić i Novu godinu na vrijeme, ali dobre želje ionako idu iz srca, čak i kad ostanu neizgovorene.
A sad slijedi mojih 5 otkrića:
1. Ljubila sam se sa ženom (i nije bilo loše).
2. Imam smeđi pojas u karateu (tu se i sama začudim).
3. Skoro dvije godine bila sam vegetarijanka (i vjerujem da ću nekad opet biti).
4. Uvjerena sam da imam neko šesto čulo pomoću kojeg mogu osjetiti neke stvari unaprijed. I redovno sa tim svojim "darom" nasmijavam mužića koji u to vjeruje kao ja otprilike u to da on ne gleda pornografiju.
5. Od svih ljudi na svijetu potpunu ljubav bez granica uvijek će imati moja sestra.
I za kraj, kako vidim da je ovaj lanac već uzeo maha, a ja zaista ne znam kome ga poslati, napravit ću ovako. Zamolit ću vas, dragi moji, koji me čitate, a koji niste objavili svojih 5 istina, da se osjetite pozvanima i napravite to. Umjesto prozivanja, ja molim sljedećih 5 čitatelja koji nisu napravili svoje "otkriće" da isto učine.
Toliko od mene. Kako bi Rode rekle, vibrajte za lagan porod, javim se još dok stignem.
Voli vas candy, mom to be.
komentiraj (22) * ispiši * #
Evo me žive, zdrave i u komadu
utorak , 16.01.2007.Došao laptop s popravka, zato sam bila odsječena od svijeta. A sad je red na mužića, falile su mu dionice.
Kako ste? Ja dobro, još sam trudna!!!!!!!
Nisam stigla nikoga čitati, ni komentare, sutra ću sve nadoknaditi, mužić radi i net je opet samo moj.
Jesam vam falila, a?
Nisam htjela da paničarite, ali bez veze si stvarno bez veze. Doslovno.
Mužić oće net, moram mu dati (bar nešto da dobije od mene).
Do sutra svima pusa...
komentiraj (32) * ispiši * #