EKSKLUZIVNA SRETNA PRIČA

Ovo što ćete pročitati će za par dana puniti novinske stupce diljem Hrvatske. Ovo što ćete sad pročitati je divna priča koja se treba ispričati baš u ponedjeljak da nam svima dobro započne ovaj tjedan. Ovo što ćete sad pročitati je 100% istinita priča koja je još tajna, a ja ću je razotkriti čistog srca, bez skrivenih pomisli, s isključivim ciljem radovanja skupa s akterom priče.



Upoznajmo se prije svega s N.N–om. N.N. je mlada muška osoba, zaposlena u državnoj službi, oženjen, ima kredit za stan na neekskluzivnoj lokaciji, vozi polovni auto, i poznanici kažu da je dobar čovjek. Prije nekoliko tjedana N.N. je spremao obiteljski tavan. N.N. je volio polagati svojim roditeljima, pa se tako i ovaj put upustio u nezavidne poslove prebiranja po starim obiteljskim stvarima, starudijama, prašini, jeftinim materijalima kojima je jedina svrha da otežaju posao smetlarima koji odvoze krupni otpad. N.N. je satima čistio tavan, većinu stvari je bacao, a neke od njih su bile jako vrijedne. Bile su to ispuhane lopte s kojima je naučio igrati nogomet, poderane majice sa školskih izleta, praćka s kojom je prvi put stupio u kontakt sa ženskim spolom. N.N. je polako čistio tavan, bacajući smeće koje je krčilo prolaz i prijetilo požarom u slučaju da grom izabere upravo tavan njihove obiteljske kuće za mjesto pražnjenja.

Odjednom je N.N. ugledao predmet koji nikad prije nije vidio. Umjetničku sliku. „Otkud to na tatinom tavanu“?, pitao se N.N. Nije mu bilo jasno što činiti sa starom prašnjavom slikom, koja nije baš izgledala reprezentativno, bila je prljava, na pojedinim mjestima oštećena, ali nešto mu je govorilo da slika nije za baciti. Da ima još života u tim nanosima boja, da taj predmet još nije ispričao svoju priču.

Žene su mudrije, zato je N.N. pozvao mamu.
„Mama, šta ćemo s ovom slikom, oktud to, oćemo baciti ili šta ćemo s njom?“
„A, joj, ne znam, sine, treba tatu pitati, ta slika tu stoji od drugog svjetskog rata, Boga pitaj kako se tu našla“.
Tata je čuo galamu, ulazi na tavan, ugleda sliku… Ne može vjerovati svojim očima.
„To je ta slika!“, govori tata. „To je slika moje pokojne mame, nisam je vidio 50 godina, cijelo vrijeme je bila tu na tavanu, a nitko nije znao. Mama je željela da je ja imam, jer uvijek mi se nekako sviđala.“
„Je, stari, ti si poznati umjetnik u obitelji“, N.N. provocira tatu koji o umjetnosti zna malo više nego o heklanju, manikuri ili predmenstrualnom sindromu.
„Ne zajebaji!“, oštar je tata. „Nosi tu sliku i radi s njom šta hoćeš“, tata bijesno odlazi s tavana posramljen pokazivanjem emocija, a to je nešto što muškarci poput njega ne čine. Nikad. Jer tata je dobar, čvrst, snažan i pravedan, ali emocije su za žene. Zajedno s uspomenama.
„Nemoj, sine, pusti sliku“, mama trči za tatom i ostavlja N.N. samog na tavanu.
„Oprosti, tata, i meni se slika baš nekako sviđa. Nećemo je još baciti“.

Prošli su tjedni, slika se vozila s N.N.-om u autu, malo se natukla u prtljažniku, ali sudbina joj još nije bila određena. N.N.-a je slika tužno gledala svaki put kad bi uzimao namirnice iz prtljažnika, kao da ga pita, a šta ćeš sa mnom. N.N. nije znao, ali je znao jednog čovjeka u Zagrebu koji se bavio umjetninama, te je odlučio odnijeti sliku na procjenu. Stručnjak u Zagrebu je bio vrlo tajnovit, usplahiren, N.N. je shvatio samo da slika vrijedi nešto novca, ali da se stručnjak ne usuđuje davati prognoze, ali ako je to ono što misli… Stručnjal nije htio reći dalje, ostao je na tri točkice. Stručnjak će sliku poslati u London. N.N. se nekako zbunjen vozio kući, bojao se da će troškovi transporta slike do Londona biti preveliki, da ih neće imati od čega platiti, i da će mu se cijela obitelj smijati kad čuju što je napravio.

Prošlo je tek par dana kad je N.N. dobio poziv od stručnjaka. Slika je u Londonu procijenjena i prodana istog dana za DVA MILIJUNA I DVJESTO TISUĆA FUNTI!


Ovim putem želim dotičnom gospodinu i cijeloj njegovoj obitelji sretan život, dobro zdravlje, puno ljubavi i sloge, i pametno trošenje DVA MILIJUNA I DVJESTO TISUĆA FUNTI! ČESTITAM!

I razmišljam si da i ja prekopam obiteljske tavane ;-) Šta kažete, dragi moji?