Đekna

Izgleda da moram pojasniti svoj prethodni post. Ja sam po struci diplomirana pravnica. Radim kod odvjetnika kao odvjetnički vježbenik. Na poslu nisam zadovoljna jer ne radim ništa pametno, glumim tajnicu, potrčkalo, malu budalu (kako bi rekla Penelopica), i zato jer se šef bavi granom prava koja mene uopće ne privlači. Što ne znači da ja ne volim svoju struku. Što ne znači da sam ja depresivna zbog posla (ili uopće). Samo sam svjesna toga da mi je ovdje loše, i da ću se da bi mi bilo bolje morati puno potruditi, i uz malo sreće krenuti u bolje pravne vode. I, da, teško mi je raditi 10 sati dnevno na ovom posliću, ali ostajem ovdje jer želim rodu. Pa da mogu s bebicom spremati pravosudni i ići u te bolje pravne vode. Jer na kraju vjerujem u onu: čovjek snuje, a Bog određuje. Ja nešto planiram, trudim se, a kako će biti, vidjet ćemo. Sjeća li se itko one: Đekna još nije umrla, a kad će, ne zna se… Ha-ha. Nemam pojma otkud mi to, i koja je poveznica, ali nekako mi paše.

Fala svima na potpori, ne brinite, ljudi, ipak sam ja tvrdoglavka, a to što imam i tu manu da imam moralni aspekt… Mislim da može skupa… Imam ja svijetlih primjera oko sebe… Dosta o poslu, sljedeća tri posta, obećajem, bit će o privatnom (dakle, pravom) životu. Cmokić svima. Ima pitanja?

PS. Seko, ajde otvori svoj blog, samo škiljiš u moj, a niš ne komentiraš. Ja bi te rado čitala. Voli te seka.