slikarsko popodne

Kupila sam dvije slike!!!!
Baš sam hepi! ;-)

Dolazi nama oko podne u ured mladi umjetnik koji prodaje svoje slike, ali i slike svojih kolega. Od njega šefka kupuje već dvije godine, pa za nju ima poseban popust. I sad, kasni ona, da će doć za 45 minuta. A, dobro, sjela ja s čovjekom, napričali se mi, u puno stvari smo slični, i baš smo lijepo razmijenili iskustva o umjetnosti, putovanjima, obiteljima… I kroz priču mi je pokazao slike. Sve su to anonimni autori, većina ima samo srednju školu (primjenjena umjetnost)… Ali ima stvarno predivnih slika. Meni su se posebno svidjele sljedeće:

1. Motiv: tri debele simpatične tete s raznim debelim instrumentima (violončelo i sl.), realizam s naznakom kubizma, nova slikarska tehnika, nešto slično spreju s kojim se rade grafiti, samo se ovim sprejem nanosi ulje na platno, i rezultat je sjajan, magličaste konture, blagi prijelazi boja… Super.

2. Motiv: ženski akt blagih naznaka seksualnosti, akt stoji i izgleda kao sjena balerine (ali s oblinama) koji se zaustavio nakon okreta, narančasta muljana podloga (kao zidovi u mom stanu), ulje na platnu. Divna slika, tako senzualna a opet diskretna, totalno dobro ulovljen trenutak. NJU SAM KUPILA!

3. Motiv: muškarac i žena koji se gledaju. Boje plava, narančasta, sivocrna. Tehnika slikanja s kokosovim vlaknima (jako mi se sviđa ta tehnika). Ulovili su onaj pogled, koji je realno prikazan u kubističkoj nadrealnoj izlomljenoj a opet skladnoj kompoziciji.

4. Motiv: Santorini! Plavožuti tonovi, more, nebo, barke, kućice i crkveni toranj u drugom planu. Ulje na platnu. Savršenstvo. Treba li reći da sam i NJU KUPILA!

I tako se mi dogovaramo, ja slikam slikice mobitelom, pošaljem mužiću, kaže on može Santorini, akt ne može (molim???). Ajde, uspijem ga nagovoriti za obje, uz obećanje da ću iskamčiti jebački popust. Tim riječima. Šta ću, ipak je on ekonomist.

Pitam cijenu, jedna slika je 750,00 druga 850,00 kuna. Al meni će jer sam jako simpatična i normalna (?????) dati svaku za 500,00 kn, al pod uvjetom da ne govorim šefici jer je to popust koji i njoj daje. Kažem ja, ako sam ti simpatična daj za 900,00 dvije, da me mužić ne ubije. Kaže on, ajde, može, ali ni riječi šefici. Sretna ja, sretan slikar.

Dolazi šefka, gleda slike, kritizira na glas, izabire tri motiva - klauna, jedrenjak, i jezero. Nisu loše, ali ja ih nisam kupila, a prva sam birala!!! Po koliko-eto za vas, odvjetnice, tri za 1.500,00 kuna. Super, kupila šefka, ali kad je skužila da sam i ja kupila i to dvije, kaže ona pred njim, vidim ja da ti imaš para, morat ću ti smanjit plaću (napomena: plaća mi je 3.000,00 kuna). Kažem ja, kroz šalu, ma nije baš tako, ali ja sam dal za slike lovu s kojom sam htjela kupiti novi mantil (što je istina). Dobro, ajde, ode slikar iz ureda, doviđenja, doviđenja. Pita mene šefka (vrag joj ne da mira), po koliko ti je prodao slike? Kažem ja, po 550,00 kuna svaku, dao mi je popust! A, vidim ja kako je zadovoljna, kaže, pa, da, mora se znat tko je šef!!!? Jedva sam se suzdržala od smijeha, ali slatko odgovaram: Je, je, šefice, tako je.Prošlo 15 minuta, zove mene slikar, kaže baš mi je drago da smo se upoznali, super si osoba, javit ću se ja tebi opet kad budem imao nove slike. Kažem ja, može, i moj muž bi se veselio upoznati te i vidjeti tvoje lijepe slike, kupit ćemo mi još od tebe kad bude, za roditelje, pa se čujemo. Pozdravi ženu, pozdravi muža, ciao.

I tako, dobro meni, dobro šefki, a dobro i slikaru.


Živjela umjetnost!